Ovih dana smo više puta smo podsjetili kako je Mate Granić, nakon što su mu propali predsjednički izbori 2000., osnovao Demokratski centar (DC). Te 2000. kampanju mu je vodio sin njegovog najboljeg prijatelja i srednjškolskog druga KOS-ovca Marija Plenkovića – stanoviti Andrej Plenković, kojeg je Očenašek kasnije lansirao u visoku politiku da bi njime upravljao.
Granić je poznat po aferama za mito. “Pola meni, pola tebi, pola Bagi” je obilježila njegov život. Kao i izdaja Hrvata u BiH, više puta zabijanje nož u leđa Tuđmanu, pogotovo kad je htio par dana prije Oluje zaustaviti operaciju i progurati trajno Z-4 plan i uništavanjem HSP-a kao savjetnik te stranke. n
No to je nedovoljno da ne postane Plenkovićev savjetnik za vanjsku politiku.
Dapače, to je poželjno. Očenašekova politika je ključna za “pomirbu” Hrvata i Bošnjaka i igranje antisrpske karte. Makar to bilo protiv Milorad Dodika, lika koji nas je 1000x iščupao iz govana ovdje u BiH i koji je omogućio gradnju Pelješkog mosta tako što je stavio veto na Džaferovićevu (SDA) i Komšićevu (DF) odluku kojom bi se zabranila gradnja mosta.
Zato sad odbjegli begovi iz SDA – preciznije članovi Naroda i Pravde (NiP), stranke Elmedina Konakovića koje je DC politika na silu ugurala u vlast da bi napokon kaznili SDA Bakira Izetbegovića – šalje Plenkoviću srčeke.
NiP je stavio srce na Facebook postu o Milasovoj prisutnosti u Tihaljini.
Na snazi je muslimansko-hrvatsko savezništvo. Na listama šjor Milasa nalazi se stanoviti Dario Vesna Pušić, lik koji je 2017. zatražio da se što prije usvoji zastava Federacije BiH kao simbol našeg bratstva i jedinstva, savezništva protiv Srba.
Po nalogu Amerike i austrougarskih barunčića. Jer BiH treba razjebati.
I sad će naravno Hrvatska glasovati za rezoluciju o Srebrenici kojom će 11.7. trajno postati Međunarodni dan sjećanja na žrtve genocida u Srebrenici. Je li ikoga boli ona stvar što Srbima se stavlja meta na leđa? A živjeti nam je zajedno.
I opet nam je ovisiti o Srbima.
Ili možda mi griješimo. Možda smo fino stopljeni u Kalifat, u to muslimansko-hrvatsko savezništvo Mate Granića i treba nam biti lijepo. I trebamo biti kuš.
Kakvo vraćanje prava iz Washingtonskog sporazuma. Kakva ravnopravnost za koju su naši očevi HVO ginuli i odbačeni kao zadnji psi. Ma kakva temeljna politička i građanska prava.
Pomirba i savezništvo su ključ, reče Mate Granić Očenašek. Jer jebe se njemu, on je 1983. kad su sjekiru u Đurekovićevoj lubanji zabili virio iz čmara Milke Planinc. Bio joj je osobni doktor, a ona je bila najmoćniji lider koja je i zapovidila taj zločin sa Špiljkom.
Orjuna najgore vrste pretvorila je HDZ u DC i ulizuje se u globalistički šupak Alexandra Soroša, sina George Soroša.
Znate koja je razlika između Tuđmana i Granića-Plenkovića?
Evo primjera.
Tuđmanova Hrvatska bila je prva zemlja koja je podnijela optužnice protiv Sorosevih ljudi početkom 1997. godine, a krajem 1996., sedmog prosinca 1996. Tuđman je sjednicu Glavnog odbora HDZ-a posvetio svim unutarnjim i vanjskim protivnicima hrvatske samostalnosti od Londona, Pariza i Rima do Bonna i Washingtona.
Tuđman je govorio da su “posredstvom Soroseva “Otvorena društva”, Helsinškog odbora i drugih organizacija za ljudska prava proželi su nam čitavo društvo.”
Granić-Plenković, s druge strane, svaku priliku koriste da bi se mogli slikati s Alexandrom Sorošem, sinom Georgea Soroša, ulizati mu se, nasmješkati. I to javno dijele po mrežama.
Soroš sigurno nije na strani naše autonomije. Sigurno ne pomaže u toj borbi, baš kao što ni George Soroš nije pomagao u borbi za neovisnu Hrvatsku.
E, to je dragi birači ono što dobivamo birajući Granić-Plenković ekipu.
Zato budite mudri i nemojte to zaokružiti.
