Potomak je ugledne i junačke ličke obitelji. Rodio se u Brinju 1640. godine. Godine 1670. bio je župnik u Brinju. Često je ratovao protiv Turaka i zbog toga je osobno otišao u Rim do pape, koji ga je od tog grijeha oslobodio. On je ostao duša borbe junačkih Ličana protiv Turaka. Njegovo djelovanje među kršćanima po Lici i Krbavi, veliko je. Zaostale Turke krstio je i podučavao vjeri Kristovoj. Sagradio je brojne crkve. Kao pravi hrvatski svećenik pomagao je narodu, hranio siromašne, branio hrvatski narod od Turaka. Godine 1693. darovao mu je kralj imanje Mušaluk, gdje je Mesić uredio gospodarstvo i naselio pustu zemlju. Sprječavao je teške i krvave sukobe. Zadnje godine života živio je u svojoj kući u Karlobagu. Umro je 1713. godine u Karlobagu, a pokopan je u crkvi sv. Duha u Mušaluku. Kako bi što bolje koračali u budućnost važno je da poznajemo prošlost.
Zbog činjenice da je ustanke protiv Turaka dizao uz obilatu pomoć i lokalnih pravoslavnih junaka, ne samo katolika, hrvatski mediji danas ga gotovo i ne spominju. Radi se o jednoj od najvažnijih osoba u povijesti hrvatskog naroda. Čovjeku kojim se i Crkva i Hrvati, oni koji znaju što treba čitati, ponose.
Hrvati u BIH, Mesiću duguju poseban pijetet. Tamo gdje su započeli on i Fra Luka Imbrišimović (Požega) tamo je s Turcima završio Don Ivan Musić. Mesić , Imbrišimović i Musić predstavljaju bermudski hrvatski trokut, kotne točke prvog, drugog i trećeg hrvatskog ustanka, unutar kojih se utopilo Osmansko carstvo.
Sva trojica ratovala su uz obilatu vojnu pomoć i suradnju sa Srbima.
Sva trojica su , u medijima današnje ustašizirane posttuđmanovske Hrvatske, izbrisana iz kulture sjećanja našeg naroda.
A najvažniji Hrvati svog vremena.
RH ih je zaboravila, jer to nije hrvatska država.
HercegBosna nije i neće. Jer to jeste bila i ostat će dovijeka, hrvatska država.
wpDiscuz
