Prema konvencionalnim parametrima jasno je da je brzina zaduživanja Sjedinjenih Država neodrživa, ali je vrlo rijetko da guverner najmoćnije centralne banke komentira proračunska pitanja. U Americi je, povijesno gledano, relativno uobičajeno da Bijela kuća javno pritišće centralnu banku za promjenu monetarne politike, najčešće u smjeru stimulativnih mjera, ali je vrlo rijetko da prvi čovjek Federalnih rezervi govori o fiskalnoj (ne)odgovornosti. Na pitanje u intervjuu za CBS Jerome Powell prvo je izbjegao odgovoriti na pitanje kako procjenjuje nacionalni dug. Rekao je, naime, da fiskalna pitanja svakako ulaze u modele Feda koje koriste za donošenje monetarnih odluka, ali ih ne komentiraju, što je svojevrsni apsurd u konceptu makroekonomskog upravljanja Sjedinjenim Državama, prenosi Jutarnji list.
“Uglavnom se jako trudimo ne komentirati fiskalnu politiku i upućivati Kongres kako da radi svoj posao kada oni zapravo imaju nadzor nad nama. Dakle, državni dug ne igra veliku ulogu u našem razmišljanju. Zapravo, ne igra nikakvu ulogu u našem razmišljanju. Kada Kongres ide u potrošnju uz deficit, to može biti stimulativno, to ulazi u naše modele. Ali mi to ne činimo – naša uloga uopće nije da budemo sudac fiskalne politike na bilo koji način”, rekao je Powell.
Ako se zanemari iracionalnost pozicije u kojoj prvi čovjek centralne banke tvrdi da nacionalni dugovi “ne ulaze u razmišljanje” centralnih bankara, iako ulaze u njihove modele, Powell je bio načelan, ali jasan po pitanju održivosti američkih dugova nakon što mu nisu dopustili da se izvuče prethodnim, ‘diplomatskim‘ odgovorom. Na direktno pitanje je li nacionalni dug Sjedinjenih Država rastući problem za nacionalnu ekonomiju, Powell je odgovorio:
“Dakle, rekao bih ovo. Dugoročno gledano, SAD je na neodrživom fiskalnom putu. Federalne vlasti Sjedinjenih Država su na neodrživom fiskalnom putu. A to samo znači da dug raste brže od gospodarstva. Dakle, neodrživo je. Mislim da to nije nimalo kontroverzno. I mislim da znamo da se moramo vratiti na održivi fiskalni put. I mislim da sada počinjete čuti ljude u izbornim ograncima koji to mogu učiniti. Vrijeme je da se vratimo tom fokusu”.
Nije de facto iznenađenje to što Powell tvrdi da su fiskalni dugovi neodrživi pa čak niti to što ne smatra to pitanje kontroverznim, ali je zagonetno na koga misli kad kaže da su se na sceni pojavili političari koji mogu osigurati vraćanje Amerike na putanju fiskalne održivosti. Cijeli niz kongresnih rasprava unazad nekoliko godina ukazuje kako se fiskalne politike Demokrata i Republikanaca razlikuju marginalno te niti jedna stranka u praktično bipolarnom političkom sustavu ne pokazuje ozbiljnu inicijativu zaustavljanja rasta zaduženosti, osim verbalno-politikantski.
Na konstataciju novinara pri kraju intervjua kako mu se čini da Powella jako zabrinjava neodrživost putanje fiskalnih dugova, predsjednik Feda to jednostavno priznaje:
“Dugoročno, naravno da jest (jako zabrinjavajuće, op.a.). Znate, mi zapravo – posuđujemo od budućih generacija. I svaka generacija bi stvarno trebala plaćati za stvari koje su joj potrebne. To može dovesti do toga da savezna vlada kupi stvari koje su joj potrebne, ali ona bi zapravo trebala platiti te stvari, a ne polagati račune našoj djeci i unucima. Mislim da ovo, opet, nije kontroverzno. Ali to je teško s političkog stajališta. To zapravo nije naš posao. Ali mislim da je prilično široko shvaćeno da je vrijeme da se vratimo stavljanju prioriteta na fiskalnu održivost. Što je bolje prije nego kasnije.”
Nije lako razumjeti čovjeka koji je na visokoj javnoj poziciji, koji je svjestan da je putanja fiskalnih dugova neodrživa te ugrožava stabilnost države čiji mu porezni obveznici osiguravaju plaću, ali radije ustraje na politici ‘ne bi se štel mešat‘, umjesto da postane javni gorljivi aktivist zabrinut za budućnost američke djece.