Mač je simbol snage i moći. Srednjovjekovni vladari su ga koristili i kao simbol pravde. Jer ako vladar odsječe nečiju glavu, on je to odradio radi pravde.
Ciceron nas poučava o Damoklovom maču. Damoklo, dvorjanin sirakuškog vladara Dionizija (živio je u IV. stoljeću prije Krista), bio je laskav, umiljat, da ne kažemo ulizica. Takvih je pod našim nebom puno. Titraju jajca vladarima i hvale parfem koji vladari ispuštaju iz ispušnih ventila. No, Damoklo je imao još nešto: mislio je da Dionizije uživa u vladanju i da ima svu moć svijeta. Damoklo je uvijek sanjao biti vladar i vjerovao je da je vlast blagoslov i užitak.
____________ piše: Ivan Akmadžić l poskok.info
Lukavi vladar Dionizije, kakav je bio, to je primijetio. Ciceron nam pripovijeda da je, stoga, Dionizije priredio gozbu i dozvolio Damoklu da sjedne na tron, na najviše vladarevo mjesto kako bi uživao sve blagodati vlasti. Damoklo je tako postao moćan, svima vidljiv i simpatičan. Mislio je Damoklo da ga se nešto pita, a to je oduvijek sanjao.
Na to je, u jednom trenutku, okrenuvši glavu prema nebu, Damoklo ugledao oštar mač kako mu visi iznad glave, na tankoj konjskoj dlaci. Taj je mač prijetio da se u svakom trenutku otkači i zabode u Damoklovo tjeme.
Kad je to ugledao, Damoklo se zaprepastio, obuzeo ga je silan strah, odjednom mu se sve zgadilo – i vlast i moć. Postao je bezvoljan. Kad je Dionizije to primijetio, došao je do Damokla i pojasnio mu da je taj mač simbol opasnosti kojima su vladari izloženi.
Ciceronova je to pouka da – našim rječnikom kazano – vlast može biti slast, ali da vlast može značiti i opasnost.
Hrvatima u BiH se upravo to događa. Preko Zagreba slizani s međunarodnom zajednicom i tzv. visokim predstavnikom Christianom Schmidtom, hrvatski vladari u BiH, sa svojim frizurama, noktićima i štiklama, su zasjeli na najviši tron. Postavio ih je suvremeni Dionizije – američka administracija koja je dala zeleno svijetlo za koaliciju HDZ-a i Trojke.
Hrvatima odjednom – primijetili ste i vi dragi čitatelji – više nije problem odrađivati zadatak za strance i širiti europske nevrijednosti. Hrvati šute kad islamist Šefik Džaferović šeta Vukovarom ruku pod ruku s Andrejem Plenkovićem. Hrvatima nije nikakav problem javno prozvati Milorada Dodika – čovjeka koji im je omogućio kurčenje s Pelješkim mostom i koji im je spasio guzicu bezbroj puta. Hrvati su počeli genocid u Grabovici nazivati ‘stradanjem’. Hrvati šute kad HDZ više ne poziva i ne sastaje se s predsjednikom Zoranom Milanovićem, iako je ovaj bio spreman staviti veto na članstvo Finske i Švedske u NATO u ime Hrvata u BiH.
Ali za razliku od Damokla, Hrvati u BiH još nisu pogledali gore i nisu ugledali oštri mač koji visi na tankoj konjskoj dlaci iznad njihove glave i koji će ih udariti drito u tjeme. Hrvatima gozba paše, opijeni su vinom i slatkim riječima. Opijeni su Schmidtovim dekretom donesenim 2. listopada, valjda misleći da su konačno dobili nešto. A dobili su mizeriju u odnosu na ono za što su im očevi ginuli i u odnosu na Washingtonski sporazum. Da ne kažemo dobili su kitu.
Dok se paralelno slažu karte u svijetu, s Ukrajinom kao vojnim poljem, gdje Amerikanci žele odgoditi (!) kraj tri desetljeća dominacije svijetom – i s Kinom i Rusijom kao katalizatorima promjene poretka u korist multipolarnog svijeta – Hrvati u BiH opčinjeni su mrvicama.
Brze reforme i agitacija za članstvo u EU samo znače odgodu rješavanja hrvatskog pitanja u BiH. Dok neki i dalje vjeruju u treći entitet, hodajuća skupa odjela na daljinski odrađuju zadatak šutnje.
U scenariju gdje ne znamo kako će se rat u Ukrajini razvijati, ne možemo biti sigurni da BiH neće postati dio tog bojišta. Vjerojatno ne izravnim ratnim sukobom, ali moguće je da će doći do hibridnog sukoba gdje će i zapad i Rusija htjeti svoj dio kolača.
Jer ako je za američku pobjedu protiv Rusije potrebno preko noći primiti BiH u NATO i EU, ona će biti primljena ovakva kakva jest. Bez 14 prioriteta. Bez riješenog ‘izbornog zakona’. Bitno je samo onesposobiti Rusiju. A Rusiju u BiH je moguće onesposobiti tako što će Dodiku pasti glava. I to će biti taj predivni korak naprijed ka EU.
Umjesto kohabitacije Srba i Bošnjaka, zapad sve više traži konfrontaciju. A damoklovske Hrvate žele prilijepiti Bošnjacima. Hrvati u takvoj BiH s europskim nevrijednostima mogu samo sanjati ‘ravnopravnost’ i hrvatsko ime. Jer nacionalnih vrijednosti u EU nema. Zapravo, ima, ali su do te mjere zamaskirane da su one postale ‘jezične’, ‘kulturne’, ‘vjerske’, a ne nacionalne. A to je ogromna razlika. Sapienti sat.
Hrvati, pogledajte gore, Schmidtov mač vam visi o konjskoj dlaci.