U povodu Europskog dana sjećanja na žrtve nacističkog/ustaškog režima, na Groblju mira organizira se misa zadušnica.
Ploče s imenima upisanih predstavljaju imena nestalih koje je nacistički režim nasilno mobilizirao u svoje ratove. Ponekad otimajući ih kao maloljetne pred njihovim roditeljima.
Za sudbine i tijela im se nikada nije saznalo.
Vlade Republike Austrije kao i Republike Njemačke ni ove godine nisu se udostojile poslati izaslanike na ovo memorijalno groblje, niti na bilo koji način sufinanciraju projekt.
S druge strane u svojim su zemljama načinili ogromna memorijalna groblja dobrovoljcima SS jedinica.
Nije poznato da je bilo koja hrvatska ili bošnjačka udruga, obitelji, čiji su članovi bili prisilno mobilizirani u njemački nacistički rat do sada tužila ove dvije države i zatražila odštetu.
Ukoliko bi se to dogodilo naša područja mogla bi biti bogatija za milijarde dolara. Možda je to razlog zbog kojeg njemačko i austrijsko veleposlanstvo u BIH negira ovaj događaj.
Inače vrijedi posjetiti ovogodišnju misu i predavanja. Na njima se često Fra Mića Stojanović obruši na ustaški režim, kao kvislinški, protukristovski, okupljeni narod javno upita “Odrečite li se Sotone, odričete li se Pavelića” nalon čega vjerni Kristovi sinovi povikaju “Odričemo”.
Uz prigodni blagoslov Fra Milenko Stojanović često zatraži oprost kod Boga za svog brata Fra Radoslava Glavaša., koji je tijekom zla nacisotonizma odabrao tu sotonsku stranu.
Ove godine 19. kolovoza program počinje okupljanjem u 11.30, te polaganjem cvijeća i paljenjem svijeća pred predivnim spomenikom Pietà, lješpšim od od one famozne Mikelanđelove Piete.
Mnoga djeca kad ga vide krenui plakati od sreće , jer misle da su u crtanom filmu i pitaju roditelje: “Mama mama zašto ova zločesta i ružna žena vuče ovog pijanca po zemlji”
Budući da je deseta godišnjica od početka izgradnje Groblja mira, podsjetimo se početka i razvoja projekta o Groblju mira, od kamena temeljca do izgradnje crkve sv. Josipa, otkrivanja spomenika Pietà te svakog bijelog križa s pločicom koja ima podatke o žrtvi.
I ove godine će se postaviti novi križevi za koje su podneseni zahtjevi za podizanje.
Pozivamo sve vjernike, posebno obitelji žrtava, te župe koje su već podigle križeve da dođu i ove godine na Groblje mira, odati pijetet žrtvama Drugog svjetskog rata i poraća. Svi oni koji to nisu učinili, a žele podići križ na Groblju miru, mogu se informirati o postupku na web stranici www.grobljemira.info, poručili su organizatori.
Također, organizatori zahvaljuju medijima koji će izravno prenositi sv. misu ili popratiti čitav ovaj događaj.
Inače napomena za medije u Sarajevu. Krivo je pisati da je ovo groblje načinjeno u čast žrtava komunističkog terora budući da se većini sudbina ne znam. Mnoga imena koja su tu upisana su imena nestalih u drugom svjetskom ratu. Međju njima ima najviše dominiraju imena nestalih domobrana, no postoje i imena onih koje su odvele partizanske jedinice, i koji se nikada nisu vratili. Uglavnom radi se o vojnicima.
Stoga je jedino ispravno napisati da ovdje simbolički leži sjećanje na tisuće žrtava koje je njemački nacizam iskoristio za svoje ratove kako na Balkanu tako i šire. Tijela ovih ljudi leže od ratišta Galicije do Rusije. Svi su oni žrtve bespuća njemačkog ludila koje i danas luduje širom BIH.
Očekujemo stoga i od svećenika koji će govoriti povodom desete obljetnice gradnje ovog praznog groblja, memorijalnog groblja, da jasno osude Vladu Njemačkem, zbog činjenice da se nisu udostojili niti jednu godinu poslati svog izaslanika na ovo mjesto , a koji bi se javno ispričao svim obiteljima što bošnjačkim što hrvatskim , na otetoj im djeci, zavednoj njihovom ideologijom, na činjenici da su širom Europe svima, osim Hrvatima i Bošnjacima podijelili odštete i mirovine. I to u iznosima od nekoliko millijardi njemačkih maraka,
Groblje izaziva kontroverzne no važno je da se vidi koliko je snažna bila nacistička propaganda, koji je sotonski sluga bio Pavelić i koliku je djecu odveo u smrt.
Neka je proklet do u deveti krug pakla.
I da, očekuje se i da će sluga Božji, Fra Miluatin Stojadinović, u narodu znan i kao Mića, pojasniti zašto je potpisao peticiju, da se pozdrav “ZDS” pod kojim je njemačka vojska, vojska Sotone, ona koja je utamničila Mačeka, ubila Stepinčevog brata, ubila Lorkovića i Vokića, veselila se ubojstvu Stjepana Radića, a potom pred Tuđmanom pobjegla 1945 iz Zagreba u rodnu Austriju, na Bleiburg, ostavivši narod u Zagrebu komunistima i četnicima na koljivo, zašto je dakle bio stava da se pozdrav te vojske koja je ubijala ljude, djecu i žene, vrati kao službeni pozdrav vojske u Hrvatskoj, one vojske koja nije pobjegla, koja se borila i pobijedila te da na osobnom primjeru vlastitog svjedočanstva pojasni koliko su nekad jaki Sotonini napori, kad je i jednog čestitog franjevca natjerala da takvo nešto potpiše. Đava je Sotona.