U organizaciji tomislavgradskih udruga iz proisteklih iz Domovinskoga rata i Župe svetog Ilije u Doljanima na Pomenu, općina Jablanica, u nedjelju je svetom misom zadušnicom te polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća obilježena trideseta godišnjica stradanja hrvatskih branitelja tijekom Domovinskog rata na ovom dijelu bojišnice iz sastava ratnih brigada “Kralj Tomislav” i “Rama”.
Obilježavanju su nazočili predstavnici udruga proisteklih iz Domovinskog rata s područja općina Tomislavgrad i Prozor-Rame, brojna rodbina, prijatelji, suborci, ratni zapovjednici, te druge osobe iz društvenog i političkog života Tomislavgrada i Rame.
Udruga dragovoljaca i veterana Domovinskog rata Tomislavgrad postavila je 2014. godine spomen-ploču na kojoj su upisana imena hrvatskih branitelja stradalih upravo na ovome mjestu iz sastava tomislavgradske Ratne brigade “Kralj Tomislav” – Ljilja Zrno iz Šujice, Ivan Radoš iz Omolja, Ivan Petrović iz Mesihovine i Martin Baćak iz Letke, dok su s ramske strane na ovim padinama poginuli hrvatski branitelji Nenad Bilić i Josip Pušić.
Kako bi se odala počast svim hrvatskim braniteljima stradalima na ovome nekadašnjem bojištu, Udruga dragovoljaca i veterana Domovinskoga rata Tomislavgrad je također postavila ploču na kojoj su upisana imena i preostalih osam hrvatskih branitelja, stradalih na jablaničkome bojištu (Josip Mioč, Perica Kutleša, Frano Krišto, Marko Belić, Mate Mamić, Mićo Šokčić, Ante Luketić i Željko Bogdan).
Nakon službenog dijela programa upriličeno je misno slavlje (valjda misa zadušnica???) koju je predslavio tomislavgradski župnik fra Hrvoje Miletić uz koncelebraciju svećenika duvanjskog i jablaničkog dekanata.
U svojoj propovijedi fra Hrvoje je pozvao vjernike na s-trpljenje jer, kako kaže, bez s-trpljivosti preostaje slijepa volja koja sve opustoši u pokušaju da iskorijeni, podijeli, razgraniči, isključi i osudi…
Dakle braćo, samo sabur. S-trpljenje. Nepobuna. Neprkos. Neakcija. Ukratko Ahdnama. To je njihov zadatak. Da ostanete u komfort zoni podanika koji trpi.
Inače u Jablanici je bio logor Armije SDA, u kojem su tamničili čak i djecu. Haaški Talibani nisu ga istraživali jer kako je rekla Louise Arbour: “Talibane, moje šefove, ne zanimaju zločini muslimana nad Hrvatima”.
Tako je i bilo.
Ali ništa vi, kako reče fratar , strpljenje. Ima vremena. Ponizno i tiho. I uz nogu. Tko je vidio dizati ustanak protiv režima?