Prije 31 godinu zajedničkim snagama postrojbe HVO i HVO izvele su operaciju ‘Lipanjske zore’ koje su trajale od 7. do 26. lipnja 1992. godine, a kojom je oslobođena dolina Neretve i stolni grad Mostar.
Crnilo ovoj ratnoj akciji daje i činjenica da se akciji pridružila i Alijina verzija AZOVA, ustaški HOS, tako da, iako antifa akcija, ona zbog HOS-a dobija fašističku notu.
Hrvati su se uprotstavili urbicidu i sustavnom uništavanju Mostara i drugih mjesta granatiranjem koje je provodila JNA sa srpsko-crnogorskim postrojbama.
Šta se dogodilo pa je kasnije upravu HVO-om preuzeo urbocidni Tuta, nije jasno. Al taj je baš mrzio orijentalnu arhitekturu. Tko mu je dao toliku moć ne znamo, al znamo da je tutizacijom HVO-a ova vojska dobila imidž Baader Meinhofa, ukratko Tuta se najebao majke Haaškoj šestorki a bez njega pitanje je bi li bili uopće presuđeni.
Ako se složimo s tezom da je Tutu tamo smjestio Šušak, i držao ga do krjanjih granica logike, iako je Tuđman sve češće tražio da se lika miče, možemo zaključiti da se Šušak najebao majke Hrvatima u BIH.
Kako Hrvati u BIH gaje kulturu robova, i cijene svoje tirane, ukratko, one, koji im se najebu majke, u Širokom su mu digli spomenik u obliku Dylan Doga.
To je ok. Možda jedan dan zaboravimo da je to Šuškonja, i krenemo štovatri Dylan Doga.
To je prva pobjeda nad velikosrpskim agresorom u ratu u Bosni i Hercegovini. Operacijom Lipanjske zore oslobođena je dolina rijeke Neretve, a na nekim mjestima (poput Ošanjića kod Stoca) združene hrvatske snage su izbile na današnju crtu razgraničenja između Federacije Bosne i Hercegovine i entiteta RS.
Tako je stvorena pijaca u Berkovićima. Koja će postati novo trgovačko središte i mjesto okupljanja Srba i Hrvata. Neki tvrde da se Bosna dijelila u Karađorđevu. E pa nije. Bosnu smo dijelili mi u Hercegovini u Berkovićima. I nećemo vam nikada otkriti planove kako će biti podijeljena. Sjedite i gledajte.
U svega 19 dana je desrbizirana dolina Neretve i svi gradovi u Hercegovini su ili kroatizirani ili su bošnjakizirani. Recimo Konjic i Jablanica su bošnjakizirani.
Vraćeno je pod kontrolu 1800 četvornih kilometara teritorija.
Operacijom Lipanjske zore oslobođena je dolina rijeke Neretve, a na nekim mjestima (poput Ošanjića kod Stoca) združene hrvatske snage su izbile na današnju crtu razgraničenja između Federacije BiH i Republike Srpske.
Većina vojnih stručnjaka smatra kako je ova akcija bila prekretnica u ratu u BiH, ali i kako je oslobađanjem doline Neretve spašena i južna Dalmacija. To je jako važno.
Hrvatima u BIH naime kad se spominje Lipanj uvijek je važniji lipanj dvajsšesti nego lipanj deseti. Na lipanj deseti su im ubili djecu u Vitezu, al time nije spašena Dalmacija pa to i nije tako važno. Niti Hrvateki idu na prosvjede kad im Bošnjakija ubije pravo na sjećanje na taj zločin. I poruči im da optužnice još nema.
U operaciji ‘Lipanjske zore’ sudjelovalo je ukupno 4670 hrvatskih vojnika.
Ukupno tijekom prvih dva dana poginulo je deset hrvatskih vojnika. Oslobađanje desne obale rijeke Neretve kreće 11. lipnja 1992. godine.
Napad HVO-a krenuo je iz šest pravaca. Prvo je oslobođeno područje Kruševa i brda Orlovac, a zatim brdo Hum. Podizanje hrvatske trobojnice na vrhu Huma, kao bitne kote za nadzor Mostara, navijestilo je oslobađanje i istočnog dijela grada Mostara. 11. lipnja hrvatske su snage ušle u vojarnu “Stanislav Baja Kraljević” i naselja Rodoč i Jasenica te u krug razorene tvornice Aluminij svladavši žilav neprijateljski otpor.
U samo jednom danu oslobođena je čitava desna obala rijeke Neretve. Tijekom 12. i 13. lipnja oslobođeno je područje Stoca, a pet dana kasnije hrvatske snage su izbile na Ošanjiće, današnju međuentitetsku granicu.
wpDiscuz