Pomaganje u skrivanju ratnog zločina je zločin. Izjava kako “Haaški Tribunal” ne zanimaju zločini muslimana nad katolicima je rasistička. Podliježe kaznenoj odgovornosti a izjavila ju je Louise Arbour.
Postoje neoborivi dokazi da su suci Haaškog Tribunala, prekršili Statut tog suda. I to nakon što im je hrvatski narod izrazio poštivanje i pokornost, iako se taj zakon o suradnji s Haagom direktno sukobljava sa ustavom svake suverene države.
Recimo Gotovina. U rat je krenuo sa željom da se suverena hrvatska država domogne svojih vanjskih granica i da se prostor pacigizira. U rat je krenuo kao čovjek koji odgovara svojoj zemlji pred hrvatskim sudovima da bi kraj rata dočekao kao čovjek kojeg njegova zemlja, koju je oslobađao izručuje stranoj sudskoj instanci. Koja je stvorena ad hoc. Koja se čak ne zove sud nego Tribunal i koja je novitet u međunarodnom pravosuđu. Nešto kao poluga velikih plemena za discipliniranje malenih.
Sud koji će svojedobno američki predsjednik nazvati “običnim sranjem” kojem Amerika neće izručivati svoje vojnike.
Nitko poslije te rečenice nije optužio US predsjednika za vrijeđanje suda niti tražio njegovo izručenje.
Haaški Tribunal, barem što se Hrvata u BIH tiče nije prekršio samo statut.
Sudio je i presudio po rasističkoj praksi.
Za Hrvata je bilo dovoljno da bude na poziciji i taj bi, ako bi se diglo dovoljno graje protiv njega dobio par desetljeća presude. Čak su i šefa vojne policije HVO-a odvezli u Haag. Čudi nas da nisu i ljude iz saniteta koliko smo bili naivni i šakom i kapom slali.
Za Bošnjaka nije bilo dovoljno ni kada bi sami Bošnjaci svjedočili protiv njega. Da je bio mudžahedinski kum, da su mu mudžahedini i Al Qaeda prinosili odrezane glave zarobljenika kao plijen.
Europa je sudila u strahu od terorističkih napada po Nizozemskoj. A njih je tih godina po Zapadu bilo taman onoliko da se pošalje poruka kako u Alijino gnijezdo nije pametno dirati.
Pa su tako odlučili da Grabovice nije bilo i da osmero ubijene hrvatske djece, nisu i neće biti predmet Haaga, makar se radilo o najljigavijem zločinu rata, zločinu u kojem su djeca namamljena zvukom sirene, bošnjačka su prije tog upozorena da ne izlaze a onda ih je sveti ratnik, zazvavši uzvik tekbir, poslao u dženet. Djeca su to i zločin je to koji rasistički Haag ne zanima, kako reče ta najgorpodanija prostituka međunarodne pravde, kurtizana modernog europskog džihada Louise Arbour.
Iz te pozicije pravde i pravednosti pitamo se , zaboga, tko brani nekom našem Tužitelju da barem simbolički podigne međunarodnu potjernicu za tim zločincima?
Tzv. “Visokim Žalbenim Vijećem Haaškog suda”? Zar su te karijere toliko važne pa da nikada nitko iz BIH, ne mora nužno biti Hrvat, nego samo pravedan čovjek nije niti pomislio na to?
Ili smo svi društvo postosmanskih i postaustrijskih kmetova?
Nećemo pisati o Hrvatskoj, jer u toj zemlji što si veći progonitelj Hrvata, više si cijenjen. Pišemo većinskom dijelu BIH, tamo gdje žive Srbi i Hrvati:
Zašto ovo zlo sa fotografije gore ne bi dobilo informaciju da više ne dolazi u BIH budući da će isti tren ako zgazi na prostor naše domovine, biti uhićena. Zbog nacizma. Javno izraženog nacizma nad mrtvim Bosancima i Hercegovcima kršćanima.
Pa nek OHR ukida te optužnice i nameće nove zakone.
Nek skine i taj ured svoju nacističku masku. Vakat je došo.