Ne znamo kako je SDA odradila sud, jesu li očevidci koji su tvrdili da je Šantić posljednji put viđen s njim netragom nestali ili je SDA Duboka država podmetnula nekog retarda baš kao i Patković koji je preuzeo na sebe da ga je “zadnji put vidio”. Modeli izrade su razni.
No Dudakovićev ratnik neće odgovarati za ubojstvo Vlade Šantića. Što i ne treba toliko zgražavati. Jer ako je SDA amnestirala Dudakovića i Tigra za progon i ubojstva muslimana Kladuše, šta je Prostoru Džihada jedan kaur koji se “skrio u bačvi”. I godinama podriva “Čudo Otpora”.
Bihać je najsramotnija točka moderne hrvatske povijesti. Nekada kraljevski ugarski grad na teritoriju osvojene pokrajine Hrvatske, u suštini hrvatski grad koji se krvavo branio od turskog pokolja. U njemu je najstarija katoločka crkva u BiH i najstarija bogomolja općenito. Crkva Sv. Antuna Padovanskog, koja je pretvorena u Džamiju, koju BIhaćka turistička zajednica predstavlja kao jedinstven primjer “gotičke džamije”. Kobiva džihad je pratio europske arhitektonske tokove.
Džamija je nakon što je El Fatih poklao stanovništvo, u pohodu daleko krvoločnijem od Srebrenice, prozvana “Osvojena džamija” toranj crkve je srušen a minaret podignut.
U doba austrijskih okupatora, to je znate ona zemlja za koju nas fratri uče “da je nama oduvijek prijateljska” Beč odbija zahtjev Hrvata u BIH da im se vrati posjed crkve te ostavlja Džamiju na snazi.
Nakon Tuđmanovog oslobođenja Bihaća 1995, bilo je govora u SDA kako bi se u znak dobre volje i zahvalnosti Hrvatima, džamija trebala vratiti onima koji su je i izgradili – Hrvatima Bihaća i kako bi se na tom mjestu morao podići rekonstruirani toranj Sv. Antuna Padovanskog, koji je izgrađen samo nekoliko godina nakon svečeve smrti.
Umesto toga, došao je opet neki šaptač iz USA ambasade i ponudio Aliji rat umjesto mira. Pa je ista ta SDA odgojila desetke novih generacija u ontološkoj mržnji prema svemu hrvatskom.
Bihać, grad koji je spasila Hrvatska vojska, danas živi u mržnji prema narodu koj im je pomogao, mole se u bogomolji koja je nastala na krvi naših predaka nakon stotina obredno poklanih i nabijenih na kolac.
A u tom istom Bihaću, uče svoju djecu kako je čovjek, stostruko krvoločniji od Ratka Mladića, zapravo jedan pozitivan primjer suživota i tolerancije. El Fatih. Jedan od najgenocidnijih lidera u povijesti čovječanstva.
Uzor svakom mladom muslimanu Bosne. I Bihaća. Onom kojem se navodno kosa diže i koža ježi na spomen riječi genocid.
Osim kad ga čine Turci. Onda su to super genocidi. Genocidi oslobođenja.
Tvrdimo ovo pod punom materijalnom i kaznenom odgovornošću, i za to imamo čak i dokaz: Nađite nam jedan prosvjed Bošnjaka “preživjele žrtve gencoida” u kojem javno traže od svojih vlasti da iz Novog Travnika maknu ime vrtiću koji se zove po genocidnom El Fatihu. Nađite nam jedan zahtjev bošnjačkih nacionalista kojima smetaju toponimi po osmanskim koljačima i ubojicama srednjovjekovne Bosne.
Nađite nam uostalom jedan prosvjed Bišćana koji traže istinu o svom sugrađninu hrvatske nacionalnosti, Vladi Šantiću, koji je naoružavao taj grad tijekom blokade. Jedan jedini prosvjed “građanskih orijentiranih Bišćana” kojima je stalo do istine i progona ubojice svog sugrađanina Hrvata.
Nećete ga naći. Jer Vlado Šantić nije David iz Banja Luke. I šta Bošnje imaju od tog da u zatvoru završi neki Zlatni Ljiljan? Neki Bihaćki pandan Komšiću. Koji je također, nakon primirja HVO-a i ABIH zarobljavao Hrvate.
No nije ih stavljao u bačve. Željko naime voli bačve. I nikad bačvu ne bi prljao tijelo, nekog Hrvata. Bačve imaju svoju svrhu. I ona je jako važna za opstanak BIH. I vraćanje kredita.
Posmrtni ostaci generala Šantića nikada nisu pronađeni, a posljednji put je viđen upravo u društvu Dudakovića i Abdića u bihaćkom hotelu Sedra 8. svibnja 1995. Očevici su tvrdili kako je generala Šantića iz tog hotela odvela skupina pripadnika vojne policije Armije BiH, nakon čega mu se gubi svaki trag.
Sadašnji političar iz reda Stranke demokratske akcije (SDA) Hamdija Abdić pravomoćno je oslobođen optužbi da je naložio ubojstvo generala Hrvatskog vijeća obrane (HVO) Vlade Šantića počinjeno u Bihaću 1995., objavili su u srijedu lokalni mediji.
“Odbijena je žalba tužiteljstva protiv prvostupanjske oslobađajuće presude”, izjavio je Abdićev odvjetnik Alen Nakić.
Abdić je tijekom rata u BiH bio zapovjednik 502. brigade bošnjačke vojske u BiH tzv. Armije BiH koja je bila u sastavu Petog korpusa. Tužiteljstvo Unsko-sanske županije nakon dugogodišnje istrage optužilo je njega i još pet pripadnika postrojbe kojom je zapovijedao da su u ožujku 1995. zarobili te potom ubili generala Slavka Šantića koji je bio zapovjednik HVO-a na bihaćkom području.
Županijski sud u Bihaću ih je u svibnju 2022. oslobodio tih optužbi, a tu je presudu sada potvrdio Vrhovni sud Federacije BiH pa je time cijeli proces okončan jer ne postoji mogućnost žalbe osim eventualnog priziva Ustavnom sudu BiH.
Oba suda su konstatirala kako tužiteljstvo nije uspjelo dokazati krivnju optuženih odnosno kako za to nisu prikupljeni potrebni dokazi.
Odvjetnik Nakić sada kaže kako je presudom stavljena točka “na pokušaje stavljanja mrlje na herojsku borbu Petog korpusa”.
Tim je korpusom zapovijedao general Atif Dudaković, kojemu se na Sudu BiH trenutačno sudi po optužnici za ratne zločine nad civilima i ratnim zarobljenicima srpske nacionalnosti.
Posmrtni ostaci generala Šantića nikada nisu pronađeni, a posljednji put je viđen upravo u društvu Dudakovića i Abdića u bihaćkom hotelu Sedra 8. svibnja 1995. Očevici su tvrdili kako je generala Šantića iz tog hotela odvela skupina pripadnika vojne policije tzv. Armije BiH, nakon čega mu se gubi svaki trag.
Abdić je nakon rata slovio za osobu povezanu s organiziranim kriminalom, no to mu nije smetalo da započne političku karijeru pa je sada zastupnik SDA u parlamentu Federacije BiH.
wpDiscuz