Kada danas čitate povijesnu bošnjačku građu na internetu, ali i u stručnoj literaturi, primjetit ćete jednu stvar.
Oni uporno zaziru od učenja svojih potomaka o bošnjačkoj povijesti prije vremena.
Vrijeme prema modernim bošnjačkim povjesničarima počinje s dolaskom Turaka, a ono ranije, ako ga se i dotaknu, to je tek na razini etnologije i ponekih običaja. O povijesti bošnjačkih vođa i bošnjačkog naroda gotovo da nema slova.
No ta povijest je i više nego slavna. Toliko slavna da su o njoj pisali najuzvišeniji europski dvori, diveći se tom malenom narodu, u zemlji Bosni i na Humu, koji se uporno odupire najvećoj svjetskoj vojnoj sili tog vremena.
Odreći se takve povijesti, i svoj narod vezati samo uz vazalski kompleks to može samo SDA. I tu je njen najveći grijeh.
Ta proteroristička gamad, protektori Al Qaede na Balkanu što u ratu što poslije rata, kao da se prepala da će poneki Bošnja ako prouči povijest Bosne od pada hrvatskog carstva u ugarske ruke do dolaska Turaka, sebi nadjenuti ime Tvrtko, ili Stjepan, da će početi izrađivati stećke kao suvenire, da će početi raditi tetovaže na rukama s panslavenskom ornamentikom.
Otvoreno tvrdimo i to je povijesno lahko dokazivo: Malo je naroda tako slavnih, tako dišpetnih i tako moćnih na tlu Europe kakav je narod u Bosni i na Humu bio od 1102 do 1459 godine.
A taj narod, kako god on se zvao, preteča je svih nas koji danas živimo u BIH. I nitko nikome pa tako nitko ni Bošnjacima nema pravo odricanja povijesnog sjećanja na te slavne godine kada se rađa kraljevina Bosna, kada se ujedinjuje sa još starijom i slavnijom Humskom zemljom, kada im se potom priključuje Paganija, kada im Dubrovnik, najveća svjetska diplomatska i trgovačka sila tog vremena postaje najjači logistički i lobistički centar.
Bošnjak današnjice mora znati sve o slavi svojih predaka prije upada Osmanlija, i tu slavu nitko nema pravo sklanjati od njegovih očiju.
Ta slava i čast pripada svima nama skupa, pa tako i Bošnjacima. I ako već prema SDA školskom programu je od Bosanaca i Humljana sklonjen taj dio povijesti, ako je prema programu Bečke patrijaršije – Zagreba, to urađeno isto, mi, potomci Hrvoja, Tvrtka, Kotromanića, Kulina, Tomaševića, bili mi Srbi , Hrvati ili Bošnjaci danas, moramo znati da služenjem povijesnim izvorima tzv “matica” onih u Beogradu. Zagrebu, Ankari, radimo protiv samih sebe.
Srbi u BIH su to odavno shvatili. Da se nisu oduprli “Matici” doživjeli bi sudbinu Srba iz Krajine. Ili sudbinu Hrvata Bosne i Posavine.
Da su Hrvati iz BIH do kraja ostali poslušni “Matici” danas ih ne bi bilo. Projekti su bili napisani. No jedan čovjek je poremetio plan. Zove se Ante Jelavić, i najodvažniji je hrvatski muž moderne hrvatske politike u BIH.
Da njega nije bilo, da Hrvati nisu pokazali spremnost golim rukama braniti svoja ljudska i ustavna prava, tenkovi bi išli u idućoj turi direktno na nas. Ne samo na banke koje je austrijski fašizam proglasio “kriminalnima” da bi ih potom “pošteno” opljačkao.
Dragi Bošnjaci, dužni ste znati sve o slavi svog naroda, i svojih predaka. Vaša povijest nije povijest Osmanlija. Vi ste daleko savniji narod nego što mislite.
A kada bismo vam pojasnili da imate veća prava na krunu Zvonimirovu nego Pereci u Pereciji ili na krunu Nemanjićevu, nego Srbijanci u Srbiji, smijali biste nam se.
No imate. Veće pravo na te krune imate.
ako vas zanima zašto to tvrdimo ostavite u komentarima da želite nastavak. I ako vam naravno SDA dopušta da to uopće pročitete.
Želimo vas uspješan ramazanski post do 21. travnja!