Mladi NGO aktivist Vuk Drašković komentirao je obilježavanje NATO bombardiranja te zemlje te kazao da se ne može o tome pričati ukoliko se ne govori o onom što je bilo prije. Naneki način ovaj Hercegovac, na sramotu Hercegovine, brani logiku bombardiranja neovisne države godinama nakon rata, nasumično uništavanje infrastrukture i ljudi. Postavlja se pitanje zašto je onda protiv bombardiranja neovisne i suverene države Ukrajine?
– Svaka priča o 24. ožujku je duboko nečasna ako se ne kaže što je bilo prije 24. ožujka. Samo u Bosni i Hercegovini i u Hrvatskoj ubijeno je 150.000 ljudi. VIše od dva milijuna ljudi je rasijano i protjerano. Samo u Sarajevu sa okolnih brda od srpskih granata ubijeno je više od 10.000 civila, a među njima više od 1.000 djece. Onako kako sada izgleda Bahmut 91. je izgledao Vukovar – rekao je Drašković za Kurir i dodao:
– To se apsolutno ne smije odvojiti od 24. ožujka, jer ako se odvoji, onda ispada da je jedna divna, demokratska, slobodarska zemlja iz čista mira zasuta bombama NATO alijanse. Vijeće sigurnosti 1998. usvojilo je tri upozaravajuće rezolucije kojom se Miloševićeva Srbija optužuje za razbojničko ponašanje i zahtjeva se prekid užasnog terora nad kosovskim Albancima.
Konstatirao je da se ne smiju zanemariti pregovori u Rambujeu koji su uslijedili neposredno prije NATO bombardiranja.
– Što se tiče samog NATO bombardiranja ne smije se preskočiti ni Rambuje. Nama je ponuđena sjajna rezolucija da potpišemo sporazum po kojemu je Kosovo ostajalo čvrsto u sastavu Srbije uz sljedeće obveze: Da se prekine teror nad Albancima, da NATO privremeno uđe na teritoriju Kosova, razoruža UČK i uspostavi red. Ja sam Miloševića molio kao Boga da potpiše taj sporazum, ali on je htio NATO bombe što mi je u jednom razgovoru rekao./HMS/
wpDiscuz
