Erdogan u Zagrebu i ‘autanje‘ Milanovićeva istočnog svrstavanja

U svojoj balkanskoj utvrdi BiH, tradicionalnim predizbornim posjetom Sarajevu potvrdio je dominantni utjecaj nad muslimansko/bošnjačkom komponentom.

Nakon što ga je uz najviše državne počasti primilo tročlano Predsjedništvo BiH u punom sastavu (Šefik Džaferović, Željko Komšić i Milorad Dodik) Erdogan je poslao dvije važne poruke. Prvo, da se protivi izbornoj reformi koju bi nametnuo međunarodni visoki predstavnik Christian Schmidt. I drugo, da odluke oko izbornog zakona trebaju donositi “ova trojica lidera”, dakle, Milorad Dodik kojeg su izabrali Srbi u Republici Srpskoj te Šefik Džaferović i Željko Komšić koji su izabrani bošnjačkim glasovima u Federaciji BiH, udruženim bošnjačkim preglasavanjem Hrvata.

Zbogom Hrvatima

Znači: budućnost BiH je predmet bošnjačko – srpskog dogovora, a na višoj geopolitičkoj razini predmet tursko – ruskog dogovora, Hrvati u BiH eliminirani su kao subjekt političkog odlučivanja, a Zapadu se osporavaju bilo kakva upravljačka prava u BiH. Dan poslije, tako “outanog” Erdogana radosno je u Beogradu dočekao srpski vožd Aleksandar Vučić koji ustrajno radi na širenju “srpskog sveta” preko koncepta podjele zona utjecaja na Balkanu između Srbije i Albanije, odnosno između Rusije i Turske na višoj geopolitičkoj razini. Erdogan je iskoristio boravak u Beogradu i za pojačavanje svoje antizapadne retorike: prozvao je Zapad da nepotrebno provocira Rusiju i gotovo najavio rat Grčkoj izazivajući ne samo EU, već i NATO čije su članice i Grčka i Turska.

Šećer je došao na kraju pohoda kada je “autani” sultan krenuo u pohod na Zapad, u Hrvatsku. Za razliku od njegovih prethodnika, nisu mu trebali ni konjanici niti topnici. Vrata Zagreba širom mu je otvorio sam hrvatski predsjednik Zoran Milanović, koji je mjesecima ranije najavljivao kako će se on s Erdoganom (i Dodikom) dogovoriti o zaštiti političkih prava Hrvata u BiH!!!

I mjesecima ranije zastupao je iste stavove o nelegitimnosti Međunarodnog visokog predstavnika Christiana Schmidta, kakve su zastupali Dodik, Vučić i Moskva.

A od trenutka kada je Schmidt samo najavio mogućnost nametanja izbornog zakona srčano su im se pridružile sve bošnjačke stranke, NGO-i, “neovisni” glumci, zaključno s Erdoganom. Uz mađarskog (i proruskog) Viktora Orbana, Zoran Milanović je jedini europski predsjednik/premijer države EU koji je pozvao turskog predsjednika Erdogana u državni posjet nakon neuspjelog puča (ili “puča”?) protiv njega 2017. godine i njegovog brutalnog obračuna sa stvarnim ili izmišljenim neprijateljima. Istina, turske pa i Erdoganove političke dionice porasle su u novijim geopolitičkim preslagivanjima.

Ali nitko od zapadnih šefova država ili vlada pred njim ne prostire crvene tepihe i ne postrojava državnu gardu. Milanović je prvi poslije Orbana. Zbog Erdogana je “pokorio” Zagreb, toliko ekstenzivnim mjerama osiguranja kao da dolaze Biden, Putin i Xi istodobno. Tako Erdogan demonstrira svoju moć. A što je Milanović dobio zauzvrat od sultana?

Erdogan je pobjednički stigao u “samoporobljeni” Zagreb 7. rujna, baš na obljetnicu opjevane Bitke kod Sigeta (1566.), u kojoj su hrvatski vojnici pod zapovjedništvom bana Nikole (Šubića) Zrinskog krenuli u posljednji boj protiv vojske turskog sultana (i Erdoganova uzora) Sulejmana Veličanstvenog u njegovu posljednjem pohodu na Beč. Ban Nikola Zrinski izabrao je radije herojsku smrt nego predaju Turcima. Sljedećeg dana (8. rujna), njegova odrubljena glava izložena je pred sultanovim šatorom.

Doduše, ostarjeli sultan umro je nekoliko dana ranije, pa je vodstvo i glavu hrvatskog bana Nikole Zrinskog preuzeo Veliki vezir, poturčeni Srbin Memed-paša Sokolović.

Hrvatski problem je Milanović

Na obljetnicu tog čina neosultan Erdogan u Sisku je u pratnji svog domaćina Milanovića otvorio veliki islamski centar s džamijom, koji se dakako zove – “ Recep Tayyip Erdogan”, čiju je gradnju financirala Erdoganova Turska. Pritom je pohvalio Hrvatsku kao “primjer za zemlje u svijetu po slobodi i pravima muslimana”. Milanović je to cinično poniženje ponovo nazvao prijateljstvom.

Hrvatski problem nije R.T. Erdogan, već je to Zoran Milanović. On vjerojatno i nije znao, a možda ne bi niti razumio, kakvu mu smicalicu s povijesnom simbolikom Sigeta priprema Erdogan.

Međutim njegova istočna i balkanska politička svrstavanja previše su sustavna i kontinuirana, a da bi bila samo proizvod neznanja. Od toga da je kao šef oporbe odbio prisustvovati povijesnom govoru američkog predsjednika G. Busha na Markovu trgu povodom ulaska Hrvatske u NATO, preko sukoba premijera Milanovića s EU zbog lex Perković, do izrazito antizapadnih, proruskih, a sada i proturskih stavova predsjednika Milanovića.

A sad eto vidimo i rezultat njegovih retoričkih divljanja i nekonvencionalnog pristupa u vanjskoj politici: sultan Recep Tayyip Veličanstveni i njegov Veliki Vezir Aleksandar-paša Vučić dogovorili su se kako izbaciti Hrvate iz BiH, Hrvatska je dobila još jedan veliki islamski centar, sa lijepom česmom, na kojoj i Milanović može piti vode. Ali ne previše.

Jer optužit će ga Erdoganov Veliki vezir i Putinov mali brat Vučić: popiše ustaše svu vodu srpskoj deci u srpskoj krajini!

Stavovi izrečeni u kolumni su autoričini i ne predstavljaju nužno stavove portala.