Prije 21. godinu dogodio se najveći teroristički napad u povijesti, evo kako znamo da to nije bio “inside job”

Prije QAnona i sotonista-pedofila koji drmaju svijetom, prije plandemije, Billa Gatesa i njegovih čipova u cjepivima, prije 5G zračenja koje će istrijebiti 90% čovječanstva, prije holivudskih glumaca koji glume Bijele kacige, spasioce koji izvlače žrtve ruskih bombi iz ruševina, prije Sorosa koji želi zamijeniti europsku populaciju Arapima i židovskih bankara koji su izazvali financijsku krizu, imali smo teoriju zavjere koja im je svima utrla put.

9/11 Inside Job. Ova dva broja i dvije riječi čuli smo svi mi koji smo u godinama nakon napada na WTC i Pentagon 11. rujna 2001. imali pristup internetu, tada još uglavnom spor i ograničen, i znali se služiti Internet Explorerom ili Mozilla Firefoxom. Neke od nas koji smo u to vrijeme bili dovoljno mladi i nezreli razni dokumentarci, videi iz prvih godina YouTubea s dramatičnom glazbom i još dramatičnijim tvrdnjama i članci na opskurnim stranicama, ponukali su da barem posumnjamo da u toj teoriji zavjere, kako se to narodski kaže, “ima nešto”.

Uostalom, antiamerički sentiment tada je bio na vrhuncu. Nakon prizora nehumanog tretmana zarobljenika u Guantanamu i Abu Graibu, nakon, u najmanju ruku, kontroverzne odluke Georgea W. Busha da napadne Irak i sruši režim Sadama Huseina (koji, uza sve svoje zločine, nije imao veze s napadom 11. rujna), unatoč multimilijunskim antiratnim prosvjedima po cijelom svijetu, nakon što je unatoč tome dobio novi mandat na predsjedničkim izborima 2004. godine, veliki dio svijeta bio je razočaran i zgađen američkom “kaubojštinom”.

Otkriće da Sadam Husein ipak nije imao arsenal oružja za masovno uništenje, što je bilo glavno službeno opravdanje za invaziju, izazvalo je val nepovjerenja prema američkoj vladi unutar zemlje i u inozemstvu, a to se nepovjerenje nastavilo produbljivati sve do danas.

Ta antiamerička atmosfera, zajedno s internetom kao novim medijem za razmjenu mišljenja i raspačavanje informacija – i dezinformacija, bez ikakvih regulacija, bili su pogodno tlo za širenje teorija zavjera. Bitan faktor je, naravno, bila i šokiranost Amerikanaca činjenicom da najmoćniji vojni i sigurnosni aparat na svijetu nije uspio zaustaviti ovakav, tehnološki primitivan, ali izuzetno razoran teroristički napad. Nije ni čudno da je opskurni dokumentarni film Loose Change, koji je objavljen na internetu 2005. godine, brzo postao, kako se danas kaže, viralan.

Taj je film prvi popularizirao teoriju zavjere da je napad 11. rujna ustvari bio napad iznutra, odnosno “inside job” – da ga nisu izveli džihadistički teroristi Al Qaide pod vodstvom Osame bin Ladena, koji je imao terorističku bazu u Afganistanu, već da ga je izvršila sama američka vlada ili takozvana “duboka država”, kao opravdanje za dugogodišnji rat protiv terora koji je uslijedio.

Film i njegovi nastavci, odnosno nova izdanja, predstavili su niz navodnih dokaza, na prvi pogled prilično uvjerljivih, da su tornjevi blizanci World Trade Centera u New Yorku ustvari srušeni eksplozivom koji je postavljen u njih i koji se navodno vidi na snimkama. Štoviše, udar zrakoplova punog goriva nije mogao srušiti nebodere, uvjeravao nas je redatelj i narator filma Dylan Avery, jer “gorivo aviona ne može rastaliti čelične grede”.

Ta eklatantno pogrešna tvrdnja – “jet fuel can’t melt steel beams”, na engleskom, postala je s vremenom beskrajna inspiracija za podrugljive memove. Ali mnoge je uvjerila.

U svakom slučaju, znamo da se na temelju ove teorije zavjere formirao pravi online-pokret takozvanih “truthera” – onih koji su uvjereni da američki establišment krije pravu istinu o 11. rujna. I dok je dio pokreta vjerovao da je Bushova administracija organizirala sami napad, drugi dio je vjerovao u blažu verziju zavjere – da su Bush i njegova klika znali da Al Qaida sprema napad, ali su ga namjerno dopustili.

U internetskom košmaru izrodio se čitav niz fantastičnih verzija događaja: da su Blizanci srušeni eksplozivom u isto vrijeme dok su se u njih zabijali prazni, daljinski navođeni avioni, avioni koji su ustvari montirani na snimkama dok su Blizanci srušeni eksplozivom, projektil koji je ustvari pogodio zgradu Pentagona itd.

Da su ove sulude teorije zavjere i dalje aktualne, potvrđuje i nova dokumentarna serija kultnog afroameričkog redatelja Spikea Leeja, NYC Epicenters 9/11–2021 ½, u kojoj je dao prostor udruzi Architects & Engineers for 9/11 Truth i njihovoj teoriji da je napad organiziran iz Washingtona. Lee i HBO su, suočeni s kritikama za promicanje teorije zavjere, na kraju editirali posljednju epizodu serije prije nego što je emitirana.

Poruka Loose Changea, da ljudi mogu sami istražiti i otkriti istinu o tome što se stvarno dogodilo 11. rujna, poslužila je kao uzor za pokrete teoretičara zavjera koji su došli godinama kasnije – od QAnona do antivaksera i onih koji tvrde da je pandemija ustvari “plandemija”, odnosno da su je namjerno izazvali nebulozni centri moći kako bi ostvarili svoje dijabolične ciljeve. I oni, baš kao “9/11 trutheri”, pozivaju svoje sljedbenike da ignoriraju stručnjake i “sami istražuju” na internetu.

U kasnijim izdanjima Loose Changea Averyju je u produkciji pomogao Alex Jones, desničarski radio-voditelj koji je i sam dvijetisućitih zajahao na val paranoje oko 11. rujna, a koji se s godinama prometnuo u vodećeg teoretičara zavjera u Americi. Nakon što je godinama uvjeravao svoje gledatelje da je primjerice i školski pokolj vatrenim oružjem poput onog u Sandy Hooku 2012. obmana, Jones je na kraju, kad su se društvene mreže konačno odlučile obračunati s opasnim dezinformacijama na svojim platformama, 2018. uklonjen s YouTubea, Facebooka i iTunesa zbog veličanja nasilja i poticanja na mržnju prema muslimanima i imigrantima. To mu je pak omogućilo da se predstavlja kao žrtva cenzure establišmenta.

Iako su lažni dokazi o “izrežiranom” napadu 11. rujna demantirani već bezbroj puta, vrijedi na ovom mjestu navesti najvažnije činjenice.

Službeni izvještaji o istragama koje su proveli američka Federalna agencija za upravljanje izvanrednim stanjima (FEMA) 2002. i Nacionalni institut standarda i tehnologije 2005. utvrdili su da su se Blizanci srušili ne zbog samog udara aviona koji su se u njih zabili, već zbog goriva kojim su bili napunjeni, a koje je nastavilo gorjeti na mjestu udara.

Avioni nisu mogli sami srušiti nebodere koji su bili više od 1000 puta teži od njih i visoki više od 400 metara, izgrađeni od betona i čelika (za razliku od aviona koji su izrađeni uglavnom od lakih metala poput aluminija) i dizajnirani da izdrže snažne nalete vjetra.