Hrvatska politika u BiH ne smije pristati na mrvice koje su ostale. No, dekonstituiranje Hrvata više nije pitanje ili problem samo hrvatske politike, koja jest od svoga naroda najpozvanija, nego bi konačno trebalo postati stvarnost kojom će se angažirano pozabaviti i hrvatska akademska, medijska, kulturna pa čak i religijska i sportska zajednica Hrvata u BiH. O problemima se ne šuti, problemi se rješavaju. Konstitutivnost Hrvata s druga dva konstitutivna naroda – Bošnjacima i Srbima – leži u temelju ove države. Na temelju onoga čime su bošnjački medijski krugovi mešetarili u OHR-ovoj kuhinji je navodno bilo „pripremljeno“ samo djelomično rješenje otvorenog hrvatskog pitanja u BiH. Hrvatska politička elita si mora posvijestiti kako od ultimativnog nastupa na izborima i istog takvog praznog hoda u političkom životu nema ništa, rekao je za Dnevnik.ba Ivan Kraljević, politolog s Filozofskog fakulteta u Mostaru.
Međunarodna zajednica je ustuknula pred onima koji više i ne skrivaju svoje namjere, mišljenja je Kraljević, a na mitomaniji vrijedno njegovana zajednica većinskog naroda zapala je u zamku infantilnosti koja se širi, kako među običnim ljudima, tako i među njihovim političkim predstavnicima.
“Oni više ne mogu skinuti naočale iracionalnosti kroz koje gledaju sebe i državu koju moraju dijeliti s druga dva naroda. Njihova infantilnost i isto takvo razumijevanje demokracije, osobiti demokracije u višenacionalnim društvima, potvrđena je medijskim linčom kojem smo svjedočili posljednjih dana. Zato i ne trebaju čuditi izjave pojedinaca iz kojih izvire neonacistički duh. Nažalost, kako je tijekom najvećega zla u povijesti čovječanstva nacistička Njemačka trpala Židove u koncentracijske logore i plinske komore, tako bi pojedini građani ove države svoje sugrađane, pripadnike drugoga narod stavili ‘u dva vagona, željeznička’ i potpuno politički obespravili”, rekao je Kraljević.
Odlukom o nametanju samo tehničkih izmjena Izbornog zakona BiH, sportskim rječnikom kazano, visoki je predstavnik autogolom u samoj završnici utakmicu u kojoj je Bosna i Hercegovina trebala dobiti – ne samo hrvatski narod – gurnuo u neizvjesne produžetke, smatra.
“Mogu biti dva razloga takvoj odluci. Ili je pokleknuo pod pritiskom razularenih bošnjačkih nacionalista, od kojih se najprije skrivao slijetanjem u tuzlansku zračnu luku umjesto u sarajevsku kao i inače, a onda i ušutkao nakon šovinističkih prosvjeda pred svojom rezidencijom u Sarajevu. S druge strane, možda i kupuje vrijeme, odnosno ostavljajući dodatni prostor čelnicima stranaka za dogovorom o najvažnijem dijelu izmjena Izbornog zakona BiH – onom političkom”, dodaje.
U slučaju novoga neuspjeha, dodaje, odlučio bi realizirati odluke koje su proteklih dana kolale našim medijskim prostorima.
S obzirom na to da je Schmidtova svakako zadnja, želim vjerovati kako se ipak ne radi o njegovoj kapitulaciji uslijed orkestrirane paljbe koja dolazi od bošnjačke političke, akademske i medijske kaste koja tobože ‘brani Bosnu’, a njegove navodne odluke kojima bi se nametnule izmjene Izbornoga zakona i Ustava Federacije BiH u samo dijelu koji se odnosi na Dom naroda FBiH, reaktivirale su agresivnu kampanju bošnjačke politike koja svakodnevno – i riječima i djelima – postaje sve sličnija velikosrpskoj ideologiji u bivšoj jugoslavenskoj državi. Od borbe za (građansku) državu do prebrojavanja za rat.
“U takvom ozračju OHR na čelu s visokim predstavnikom Christianom Schmidtom podvio je rep i propustio priliku Bošnjacima onemogućiti nametanje političkih predstavnika Hrvatima, Srbima i nacionalnim manjinama u FBiH. Međunarodna zajednica, ili je slijepa ili to svjesno radi, ovakvim ponašanjem postaje akter u službi jedne vrlo loše i anakrone politike. Zadržavanjem postojećeg stanja bošnjačke stranke dobivaju prostor za potpuno rušenje daytonske BiH”, dodaje.
Provedba presude Ljubić je crvena crta ispod koje se ne smije ići, upozorava.
“Ako ga već imaju, kako bi svojedobno u sličnim okolnostima rekao i fra Didak Buntić, Hrvati ne trebaju tražiti ili moliti pravo zastupanja svoga naroda nego samo sačuvati ono što imaju, odnosno sačuvati Ustavom zajamčeno pravo. Za takvo nešto dovoljno je samo biti narodno osviješten. Biti politički narod. To je jedina lekcija koje se svi trebaju prihvatiti”, zaključio je Ivan Kraljević, politolog s Filozofskog fakulteta u Mostaru, u razgovoru za Dnevnik.ba./HMS/
wpDiscuz
