“Schmidt je uvrijeđen, kaže da vršim pritisak. Istina je, vršim pritisak na njegovu savjest. Džaba mi pritisak kad savjesti nemaš…”

Novinar ga je upitao o čemu je razgovarao s drugim sudionicima summita.

“O ratu u Ukrajini i ovome o čemu sad govorim. Ulaziš u potpuno zapušten prostor, u neobrađenu, kognitivnu oranicu. To trebaš pripremit´. Ljudi ne znaju čak ni točno gdje je BiH, tko je čiji lider. Imaju važnijih problema ili ih to naprosto ne zanima. Problem je spušten na nisku razinu, prenisku da bi ljudi tog ranga donosili tako dalekosežne odluke koje tako značajno utječu na živote ljudi u BiH, recimo hrvatske zajednice. O tome razgovaraš kad god možeš, u bilo kojoj prilici. Neću reći da mi je teško zbog toga, niti imam pravo da mi bude teško, niti da me pitate spavam li mirno zbog toga. Kog´ briga spavam li mirno, nije mi posao da spavam mirno. Ali kad vas Slovenci i Orban brane i aktivno promiču vaše interese, jasnije i glasnije nego hrvatska Vlada, onda znaš koliko je sati. Orban to ne radi da bi raskomadao BiH i dao je Srbima ili Hrvatima, to ne može biti motiv. Možda je prkos, možda je nekakav osjećaj za pravdu, ne znam što je, ali je činjenica.”

Novinar iz BiH pitao ga je je li o ovoj temi razgovarao s Bidenom.

“Nisam. Ne gajim iluzije da će on tome posvetit´ pet sekundi svog interesa niti ga je moguće povuć´ sa strane i pričat´ mu bilo što na uho.

Hrvatska mora učinit´ sve da informacije, činjenice i argumenti budu dostupni svima. Naravno da ih neće svi primiti u dobroj vjeri. A onda, tome između ostalog služe država i njeni instrumenti, ako vidiš da ne ide drugačije reći ´dosta je, sad je kraj priče, dakle mi smo članica toga i toga, nikoga ne gazimo, tuđe nećemo, teritorij sigurno ne, rudna bogatstva sigurno ne´, naprosto da se igra po pravilima. Danas smo ovdje 50 puta čuli ´ poredak utemeljen na pravilima´. U to se svi vole zaklinjati, ali se teže pridržavati. Dakle, pravila ustanovljena u Daytonu, kojih su se svi pridržavali prvih 10 godina, skoro vjernički i u pokori. Svi su vidjeli da je tamo sa strane, figurativno, neki novčanik koji stoji na polici i koji mo´š maznut´. Aludiram na mogućnost da Hrvate preveslaš i da im uzmeš njihovo mjesto i preglasaš ih jer su malobrojniji. Prvi put kad se netko drznuo to napravit´ – stvar je nezaustavljiva. Duh je izašao iz boce i gotovo. Nije naš posao samo da tražimo tuđu pažnju i razumijevanje, to jest važno, ali u nekim situacijama se moraž poslušiti instrumentima koji ti stoje na raspolaganju, a to je i blokada. Što je radila Turska zadnjih mjesec dana? Kak´ se zove ovaj dokument koji je Turska iskamčila Švedskoj? Uzela joj je u stvari dio duše i identiteta. I s gulenistima i sa svim onim stvarima koje Švedska ne bi nikad napravila da Turska nije na tome inzistirala. Vidjet ćemo kak´ će to završit´. To se zove pritisak, ne ucjena, ucjena je nešto drugo. To je pritisak koji je legitiman. Kada bi državi prijetila totalna pogibelj vjerojatno bi bilo neetično razgovarati o tome, ali srećom nije tako. Moja dužnost je da na takvim stvarima inzistiram. U protivnom, moj posao je jednako besmislen kao i posao visokog predstavnika u BiH koji jednom hoće kaznit´ nekoga, a drugi put, kad ima pred sobom čistu zicer situaciju, polaganje najobičnije, da iskoristi svoje ovlasti, koje su dubiozne ali, eto, postoje i da pretvori u zakon odluku Ustavnog suda koja jasno određuje pravila igre – on to neće napraviti. Kad to spomeneš onda se čovjek vrijeđa i to drži pritiskom. Pa to i jest pritisak, nije vojni, ali je pritisak. To je pritisak na tvoju savjest. Ako nemaš savjest, džaba mi pritisak.”

Novinarka ga je pitala misli li da je osvijestio međunarodne dužnosnike pričom o vetu Finskoj i Švedskoj.

“Svijest je sigurno drukčija, ali to ne znači da će to polučit´ bilo kakav uspjeh. Nekih rezultata nakon razgovora s liderima ima, ali ja sam nedovoljan kao samac. Imamo hrvatsku diplomaciju u kojoj rade stotine ljudi, čiji zadatak bi bio da se u vojničkom sustavu organizacije, samo bez naoružanja, održavaju tjedni brifinzi i razgovara što se napravilo. Jednostavno da se ljudima dosađuje. O ovome o čemu govorimo teško ćeš čuti argumente, osim povremeno iz nekih kutaka i zakutnih prostora Sjeverne Europe, da je to primitivno. Što to znači? Tako je zaustavljen rat! Sustav konstitutivnih naroda nije idealan, ali i mi u Hrvatskoj imamo sustav zaštite manjina. Na kraju krajeva, sustav konstitutivnosti triju naroda postoji samo zbog toga da bi oni koji su manji po brojnosti bili zaštićeni. Nikad oni koji je brojniji ne traži takav sustav, nego onaj koji je manje brojan. Hrvatski sustav je uzoran, kad već govorimo o tome. Priznali su nas kao državu tek kad smo donijeli zakon o pravima nacionalnih manjina. Ako hoćeš biti biran i prije svega birati s manjinskih lista, moraš biti pripadnik te manjine, moraš reći ´ja sam Ukrajinac, Židov, Srbin, i tek onda možeš glasat´  za predstavnike tih naroda i njihovu kvotu u Hrvatskom saboru. Primitivno? Ne znam, ali je tako i poštuje se u Hrvatskoj. U BiH ne. Za Hrvata glasuju ljudi koji nisu Hrvati. Još imamo situaciju da se kao Hrvati, da bi uopće bili kandidati, preko noći deklariraju ljudi koji to cijeli život nisu bili. Je li to poštena igra?”

Drugi novinar ga je pitao što će poduzeti ako se Hrvatima ponovno uzme član Predsjedništva, eventualno i Dom naroda.

“Mimo ovog što radim više ne mogu. Sve preko toga je sila. Silom ne raspolažem niti sam na nju ovlašten. Ovo je verbalna sila u kojoj idem toliko daleko da pokušavamo dokazati da nam je stalo da cijela BiH uđe u EU. Za to se zalažem ja, Vlada ne, ona igra neke svoje igre. Ne pravim razliku niti sam je ikad u svom političkom radu pravio i osjećam se pomalo nelagodno na ovom terenu, da moram ljude razdvajati prema tome jesu li Hrvati, Srbi ili Bošnjaci. Međutim, ja sam predsjednik hrvatske nacionalne države, moje dužnosti su malo drukčije, o tome moram govoriti. Što će biti kad Hrvate ponovno prevare, kad im uzmu ono što im nemaju pravo uzeti? To pitajte Hrvate i njihove predstavnike u Bosni i Hercegovini. Srećom, u BiH se puca jedino na svadbama, a i to sve manje.”