Povodom Aliđuna donosimo dio teksta „Neislamska vjerovanja i običaji u praksi balkanskih muslimana i odnos uleme prema njima“ Admira Ikovića vezan za ovaj i slične datume.
U djelu „Sinkretički elementi u islamu u BiH“ autor Muhammed Hadžijahić, govoreći o obilježavanju Aliđuna, kaže: (str.320)
Poznato je da je Ilija zapravo slavlje kršćana koje je zamijenila staroslavenska proslava boga groma, poznatog kao Perun.
U Glasniku IVZ iz 1940. godine, broj 5, u tekstu autora i poznatog vaiza Alije Aganovića stoji: , Mitrovdan, Duhovi i Gospa. To su sve čisto kršćanski praznici i mi kao muslimani nemamo ništa s njima.”
Pored spomenutog Aganovića, bilo je mnogo drugih vaiza i uleme koji su govorili, pisali i ukazivali ljudima na ova nepotrebna slavlja i neprihvatljive adete (običaje).
Mustafa Busuladžić, 1945. godine, u jednom od svojih tekstova kaže: u krajevima se stiče dojam da je to najprije muslimanski pa tek onda kršćanski praznik.
Islamski autor Yahya Zade u jednoj od svojih recenzija kaže: “Mnogi od naše zanemarene mladosti i imena inteligencije su još uvijek ponosni i ponosni (nažalost), što može sudjelovati u praznovjerju Jurjevskog jutra…”
Čitatelj je 1938. godine uputio Ulema-medžlisu molbu o dopuštenosti obilježavanja neislamskih praznika od strane muslimana (posebno ističući Alijun i slične svetkovine).
Dobio je odgovor od uleme Medžlisa da nije dozvoljeno obilježavanje ovakvih praznika, pojašnjavajući: “Prema islamu, širk je klanjati se i ibadet nekom drugom biću osim Allahu. Dakle, ako širk čini Allaha, on nije i ne može biti musliman.” (Glasnik, 1938, br. 2, str. 71)
Nakon što je Ulema medžlis ponovo upitan da li državni službenik i službenik koji je zbog svog rada bio dužan prisustvovati određenim svečanostima i svečanostima ove vrste, Ulema medžlis je potvrdio da jeste, s tim da on neće biti musliman. aktivno sudjelovati u tim obredima, ali će biti samo obični promatrač.
Uvaženi islamski autoritet Mehmed ef. Handžić je smatrao da su glavni razlozi zašto se ovi običaji, vjerovanja i svetkovine još uvijek održavaju među muslimanskim masama neznanje i vjersko neznanje. Kaže: “Na primjer, proslava Đurđevdana, Alijuna i sličnih dana. To je posebno vrijedilo među neukim seljaštvom, a posebno u onim mjestima gdje nije bilo marljivih i okretnih učitelja vjere.” (Odabrana djela, knjiga V)
Handžić priznaje da: “…ne zna jesu li se ti običaji među muslimane uvukli zbog suživota, ili su možda ostali iz daleke prošlosti.”
O tim nepotrebnim proslavama pisali su mnogi muslimanski autori i ulema, a na kraju ovih navoda citiraćemo uglednog autora Kasima Hadžića, koji je 1941. godine u tekstu „Nemuslimanski praznici i muslimani“ izjavio: „Uz podizanje sv. kulturna i obrazovna razina našeg svijeta postupno nestaje, ali danas, kada su muslimani preko 80% nepismenih, ona se još uvijek podržava.”
Istog je mišljenja bio i Husein ef. Đozo, koji je vjerovao da će vremenom i aktivnim trudom i zalaganjem naše uleme sve nepotrebne proslave i neislamski običaji nestati i nestati najvećim dijelom među našim muslimanima.
Veliku zaslugu za istraživanje i pisanje o ovom području ima veliki autor hafiz E. Duranović, čiji rad i zalaganje u naše vrijeme može koristiti mnogim našim muslimanima, što sam i učinio konsultujući neke korisne sadržaje autora.
Ovaj tekst nije stručan pristup ovoj temi, pa nisam detaljizirao sav povijesni put i slijed nastanka i postojanja ovih vjerovanja i običaja, jer stručnjaci iz ove oblasti znaju puno bolje, ali tumačeći hadis s početka teksta, pokušao sam pokazati svu važnost dove na koju je Poslanik, a.s., poticao svoje ashabe. Kad ashabi kao najbolji sljedbenici sunneta Muhammeda, s.a.v.s., nisu bili pošteđeni raznih oblika skrivenih širka i životnih grešaka, kako i mi biti pošteđeni i zaštićeni od istih, uz sve ove spomenute strane običaje koji se i danas praktikuju u nekim mjesta.
I na kraju: Allahu moj, molimo Te da nas zaštitiš od svjesnog širka, a tražimo oprost od širka kojeg nismo ni svjesni. Oprosti našim prethodnicima koji su iz neznanja prakticirali neke od navedenih običaja, smiluj im se i daj svoj magfiret, jer su vrata Tvoje milosti velika. Za nas koji smo još na svijetu, učvrsti naše korake na Putu Istine i pomozi nam da na vrijeme uvidimo sve moguće greške i propuste i da ih se čuvamo kako bismo na Sudnjem danu lakše mogli obračunati. naš svjetovni život. Allahu naš, mi Tebe molimo za Džennet i utječemo Ti se od Tvoje kazne!
Izvor: Akos / Admir Iković
wpDiscuz
