Obljetnica zatvaranja kampa “Silos” obilježena je liturgijom služenom u crkvi Svetih apostola Petra i Pavla u Oseniku, obilaskom i polaganjem ruža ispred “Silosa” u Tarčinu, te prigodnom akademijom. u Domu kulture u Istočnom Sarajevu.
Obilježavanju godišnjice zatvaranja Zatvora “Silos” u Tarčinu kod Hadžića danas su u organizaciji Centra za nenasilnu akciju nazočili ratni veterani i mirovni aktivisti iz regije.
Obljetnici je prisustvovala skupina mirovnih aktivista i branitelja, bivših pripadnika Armije RBiH, Hrvatskog vijeća obrane (HVO), Vojske Republike Srpske (VRS) i Vojske Jugoslavije (VJ), te bivših logoraša i njihovih obitelji. pritvorskog objekta Silos.u Tarčinu.
U razdoblju od svibnja 1992. do siječnja 1996. godine, silos u Tarčinu pretvoren je u zatočenički objekt za civile i vojnike srpske i hrvatske nacionalnosti, u nadležnosti Armije RBiH.
Kroz ovaj zatočenički objekt prošlo je više stotina zatočenika, koji su, prema ocjeni Suda BiH, bili izloženi nehumanim uvjetima, zlostavljanju, premlaćivanju, prisilnom premještanju i prisilnom radu.
“Dosadašnjim aktivnostima smo ovu zgradu označili kao mjesto stradanja koje još nije obilježeno, te smo apelirali na nadležne da omoguće da ova zgrada dobije dostojanstveno spomen obilježje. Danas smo ovdje s bivšim logorašima da im pružimo podršku, reci im da nisu sami.i da sa svih strana ima ljudi koji suosjećaju s njima i osjećaju potrebu da osude njihovo nehumano zatvaranje i torturu.Svjesni smo stradanja u općini Hadžići, osjećamo potrebu da se međusobno podržavamo u sjećanju na sve žrtve”, rekao je Amer Delić, ratni veteran Armije RBiH i pripadnik Centra za nenasilno djelovanje.
Sud BiH osudio je Nezira Kazića, kao bivšeg zapovjednika 9. brdske brigade ARBiH, na 10 godina zatvora, Fadila Čovića, bivšeg načelnika SJB-a Hadžići, i Bećira Hujića, bivšeg zapovjednika PS Pazarić, Mirsada. Šabić, osuđeni su na po osam godina zatvora, na šest godina zatvora, dok su bivši upravnik “Silosa” Halid Čović i bivši stražar u ovom logoru Nermin Kalember osuđeni na po pet godina.
Jankica Samouković, bivši zatočenk iz Silosa, kazao je da je najmlađi zatočenik imao 14, a najstariji 85 godina, dok je od 1992. do 1996. godine kroz logor prošlo oko 650 ljudi.
Prema riječima zarobljenika, na različite načine ubijene su 24 osobe.
“Većina zatočenika su bili ljudi odvedeni iz svojih domova, bilo je vrlo malo zarobljenih vojnika. Morali smo proći kroz tolike patnje, nisam jedini iz svoje kuće bio u logoru, moj otac je bio u Silosu do siječnja. 19. 1996. godine, moja sestra je bila u logoru u Konjicu, koliko god mi je danas teško, drago mi je da sve ovo obilježava, da se to priznaje, da se priča da je ovdje bio logor, da su nevini ljudi bili tu i da su proveli godine i godine svojeg života”, rekao je Samouković.
Samouković je istaknuo da svaki čovjek, bez obzira tko bio i odakle dolazi, koji je prošao logorsku patnju, kao prvi cilj treba imati da se ovako nešto više nikome ne dogodi.
“Sudjelujem u mirovnim aktivnostima i drago mi je da se logoraši koji osjećaju ovu patnju mogu približiti jedni drugima, osjetiti tu bol i priznati tu bol jedni drugima. Moj stav je da je za rat potrebno najmanje dvoje, ovdje u našem slučaju” Najmanje tri, to je osnova rata. Drago mi je da i drugi to prepoznaju, recimo da, krivi smo za ovo što nam se dogodilo, hajde sad svi zajedno da nam se to više ne dogodi”, objasnio je Samouković.
Mirovni aktivisti i branitelji iz regije, u organizaciji Centra za nenasilnu akciju, do sada su prisustvovali komemoracijama u BiH u Gornjem Vakufu, Kotama 715 kod Zavidovića, Stogu kod Vozuće, Novom Gradu / Bosanskom Novom, Sanskom Mostu (Hrastova glavica), Sijekovac kod Broda, Lanište kod Brčkog, Trusina kod Konjica, Ahmići kod Viteza, Grabovica, Uborka i Sutina kod Mostara, Briševo i Zecovi kod Prijedora, Korićanske stijene, Stupni Do kod Vareša, Boderište kod Brčkog, most na Savi u Brčkom, Bradina kod Konjica, Skelani kod Srebrenice, Srbija u Grdeličkoj klisuri kod Leskovca, Varvarin kod Kruševca, Aleksinac, a u Hrvatskoj u Pakracu, Varivodama i Gošiću kod Knina.
Mirko Zečević Tadić, branitelj HVO-a iz Brčkog, rekao je da je važno međusobno razgovarati o tome što nam se događalo devedesetih, iskazivati suosjećanje sa svim žrtvama i ukazati na ono što rat zapravo nosi.
Važno je da konačno jedni drugima pružimo ruku, ne samo ruku pomirenja, nego i da jedni drugima damo nadu u bolji život, nadu da možemo bolje funkcionirati nakon rata koji je donio puno toga lošeg svi mi, sada moramo vratiti povjerenje između nas i ovo je jedan od tih načina, da odamo počast svim mjestima gdje su ljudi bili zatočeni, gdje su mučeni
wpDiscuz
