Ispod njegovog šinjela izašlo je i deset najtežih godina i sto posto BiH i naš narod voli kad smo „bir“ i ekonomijom do ujedinjene BiH i svaka druga retrogradna politika i retorika koja je u posljednjih dvadeset godina kidnapovala ili pretendovala na to da kidnapuje bošnjačku „nacionalnu stvar“.
Autor: Emir Suljagić
Žurnal.info: 15. siječanj 2010.
Samo sam jednom polemisao sa čitateljem. U redu, on nije bio moj nego čitatelj novine u kojoj sam radio i nije bio tipičan čitatelj nego novinar na privremenom radu u Resoru državne bezbednosti Srbije, ali nije ni važno, jer kao što rekoh to je bilo samo jednom. I tada sam to učinio samo zato da zaštitim svoj ljudski i profesionalni integritet, jer je suština njegovog pisma upućenog redakciji bila u tvrdnji da svoj posao izvještača sa suđenja Slobodanu Miloševiću nisam obavljao u duhu potpune neutralnosti. Kako nikad nisam vjerovao u neutralnost, a vjerujem da objektivnost i jednostranost mogu ići ruku pod ruku u određenim okolnostima – ne znam da je iko ikada tražio da čuje „drugu stranu“ među stražarima u Auschwitzu – bio sam prinuđen upustiti se u jednu prije svega mučnu polemiku, koja je srećom završila prije nego što je i počela.
Internet je drugačija životinja od novine i pisanje u magazinima kao što je Žurnal podrazumijeva različitu vrstu odnosa sa čitateljima. Najčešće ne čitam komentare na vlastite članke. Odustao sam jer me iskreno bilo malo stid vrste jezika i niskosti nekih komentara koje sam pročitao poslije prvih par članaka. Da se razumijemo, u takvom komentarisanju ne vidim ništa problematično jer javnost je po definiciji anonimna – ali su me od jednog komentara na članak o poplavama na periferiji Sarajeva dlanovi zasvrbili taman toliko da naprosto moram da otpovrnem. Riječ je naime o komentaru kako je „lahko uvijek po Aliji“, koji niti je zlonamjeran, niti cilja da za razliku od nekih drugih, autore diskredituje na ličnom planu, ali je, eto, dirnuo u temu koja po mom mišljenju, dugoročno, ključna za budućnost ove zemlje. Riječ je, naime, o odnosu prema vladavini i političkom nasljeđu Alije Izetbegovića.
Dakle, dragi čitatelju,
čvrsto vjerujem u to da Bosne i Hercegovina ne može prosperirati na bilo koji način dok vladavina Alije Izetbegovića ne bude u potpunosti diskreditovana među Bošnjacima.
Naslijeđe njegove vladavine je tako teško da je zemlja koja je imala i više nego burnu istoriju, vjerovatno po prvi put došla ovako blizu tačke pucanja iznutra. On je uspio Bošnjake vratiti u mrak u kojem teologija caruje nad logikom – i jedno i drugo kao sistem rezonovanja; drugim riječima, to je rezultat njegovog sistema vrijednosti. Njegova politika, pak, bila je bez vizije i kao rezultat toga obilježena manjkom odlučnosti. On je izgubio rat i poraz ugradio u temelje društva koje je počeo stvarati poslije rata. On je posijao sjeme svake bošnjačke frustracije danas. I ako se dogodi da se Bosna i Hercegovina raspadne to će biti rezultat tih frustracija.
Ispod njegovog šinjela izašlo je i deset najtežih godina i sto posto BiH i naš narod voli kad smo „bir“ i ekonomijom do ujedinjene BiH i svaka druga retrogradna politika i retorika koja je u posljednjih dvadeset godina – ne znam da li se razumijemo, dijete koje je rođeno kada je Alija Izetbegović preuzeo vlast danas je punoljetno, vjerovatno nikad nije napustilo granice Bosne i Hercegovine, vrijeme provodi u kladionici, živi sa ocem i majkom, izbjegava školu, ne misli da je znanje vrijednost, naime, cijeli jedan promašen život – kidnapovala ili pretendovala na to da kidnapuje bošnjačku „nacionalnu stvar“. Suštinski, Alija Izetbegović nikada nije shvatio da Bosna i Hercegovina ne može koegzistirati sa ideologijama i politikama na kojima se temeljio svaki pokolj u njenoj modernoj historiji. Marko Attila Hoare – mladi britanski historičar koji je napisao jedinu ozbiljnu, studiju razvoja Armije BiH, How Bosnia Armed – mi je jednom skrenuo pažnju na temeljnu sličnost i temeljnu razliku između Josipa Broza Tita i Alije Izetbegovića: i jedan i drugi su, parafraziram, krenuli u rat na multietničkoj, ujedinjujućoj platformi u zemlji napadnutoj izvana i podijeljenoj iznutra, ali dok je Broz ostao dosljedan svojoj platformi i to demonstrirao sa velikom odlučnošću, Izetbegović je, u najvećoj mjeri zbog svoje kolebljivosti, tu polaznu političku platformu iznevjerio. I zato, temeljno, izgubio rat.
Antička mudrost, mislim da je Tacitova, veli da je nepravedan mir gori od rata. Upravo takav mir je potpisao Alija Izetbegović i iz te temeljne nepravde potiču sve današnje nepravde. Ne ratuje se za mir, ratuje se za državu. Njegov je posao bio utoliko lakši: on je državu naslijedio, i to ne bilo kakav državni aparat, nego aparat koji su komunisti gradili 45 godina.
Ako Vam se čini da je ovo naknadna pamet, moram Vam reći da jeste, jer ja ništa od ovog nisam znao u maju 1992. godine, kada sam napustio kuću. Mislio sam da je riječ o elementarnoj nepogodi, nije mi bilo jasno skoro ništa, osim da neko želi da me ubije i da sam potpuno nezaštićen. Nisam ništa naročito mnogo znao ni u julu, odnosno u novembru 1995. godine. Nisam imao nikakvu referencu. Ali sam naučio – ne shvatio, nije mi sinulo, nego sam mukotrpno sakupljao činjenice i tokom novinarske karijere i tokom proteklih nekoliko godina dok sam imao privilegiju da i u formalnom smislu studiram i učim – da je ono što je obilježilo moju generaciju odsustvo države, da moja generacija, i to je naša uvjerljivo najveća tragedija, nema iskustvo života u državi. Državi koja, kao takva, po definiciji, per definitionem, by default, ne znam kako da to dovoljno jasno naglasim, ispunjava svoj dio društvenog ugovora.
Ovo što imamo, ovog bastarda, napravio je Alija Izetbegović.
Uzgred, utoliko je tužnija borba na desnici u Bošnjaka, između Sulejmana Tihića, Fahrudina Radončića i Harisa Silajdžića za njegovo političko nasljeđe, usprkos tome ili upravo zato što je riječ o skoro arhaičnim, potrošenim idejama i idelogiji i poraženoj i pogubnoj politici.
Čiju istoriju živimo
Razlozi, iz kojih je tako, naime zašto je Izetbegović iza sebe ostavio upravo to i zašto nije umio ili mogao napraviti državu, nisu relevantni. Jer, da citiram jednog mnogo pametnog frajera, „U istoriji nema drugostepenog organa.“ To je jedino važno. A mi tu, Izetbegovićevu, istoriju živimo
Zapravo, možemo raspravljati i o tome, i spreman sam da predočim argumente i u tom slučaju, ali mislim da to u svrhe ovog članka nije relevantno. Pošteno, ne vjerujem da moja generacija ima vremena da utvrđuje razloge. Mi se moramo naprosto vratiti na početak, napraviti potpuni raskid sa političkim narativom koji je uspostavio Alija Izetbegović. Jer, samo će tako ova zemlja preživjeti. Samo tako Bošnjaci neće svršiti u nekoj balkanskoj Gazi ili Zapadnoj Obali.
Na kraju, dužan sam i da objasnim zašto sam se odlučio da Vam odgovorim. Bosna i Hercegovina u kojoj hoću da živim od ove se razlikuje po tome što je to prosvijećena zemlja i društvo. Alija Izetbegović iza sebe je ostavio temeljno neprosvijećenu zemlju, u kojoj caruju harizme i despoti sitnog zuba. Naprosto ne želim pristati na to. I mislim da ne bi trebali ni Vi.
Samo Bošnjačka država BIH,izdajnicima ka to l iba ni ma – katolicima i ge no ci da šima – pravoslavcima ni pedlja
Smrt islamistima
Samo Bošnjačka ,ni pedalj vam ne pripada
Koliko si donio toliko ces i dobit a donio si 23% e toliko ces dobit ni pedlja vise
Posle rata hrabre mošnje su ostale na 17%,a još 6% im je proširio ohr. O tome je nedavno govorio smrad lagumdžija(sejde komšića ćaća) i toliko o hrabrim mošnjama iz pojasa Gaze..
Jos malo, pojas gaze…
tebi 23%
da, ali u vaših, 18,7%!
Pa osvoji što ne držiš.
Bujrum.
SMRT_SH_FAŠIZMU
Malo morgen,selam od Cetnika zaleni.
Mir DJIKANE POSRBLJENI možda risto traktoristo …po zanimanju teroristo
Ti si mlohava cuna ili bosnjo.
23%
Ipak 17%<.
joooj, kako će one bužimske gu-zije sa islam-beretkama da ko krmci cičeči bježe put sarajislamabada!
ka to l iba ni ma – katolicima i ge no ci da šima – pravoslavcima ni pedlja >>> da, ali u vaših, 18,7%!
Poserem ti se na K.RAN.
PO.EREM ti se na K.RAN
Tako je, samo se držite toga i na dobrom smo putu, mislim na RS i HR HB.
MA ŠTA PRIČA OVAJ. TATA MU POGINUO U PLJAČKI SRPSIH SELA 1992 I SAD TATA ŽRTVA GENOCIDA. AMA LJUDI JEL OVO LUDNICA. DEČKO, ŠTA TI LUPETAŠ STALNO.
POTPISUJEM….PROMASENA LICNOST U ODGOVORNO VRIJEME…NAROD JE STOKA SITNOG ZUBA REKEL JE KOMUNJARA NJOFRA DOBIVSI IZBORE..
DJE STE BA VI DO SADA DUGO VAS CEKAMO REKEL JE ALJO PARNERU DR. DABICU PO OSNIVANJU SDS…NJOFRA JE.TADA SPREMAO KARADJORDJEVOG KONJU MILOSEVICA…
Barba non facit philosophum 🙁 🙁
Suljo, drži se Ti ipak džamije 😉 – to ti je maksimalni domet 🙁 …
PONOVIĆU POŠTO SE BRIŠU PRAVI KOMENTARI… DAKLE, U BOSNI JE NA SNAZI S-H FAŠIZAM NASLIJEĐEN IZ TITINOG VAKTA
jok, u Bosni islamofašisti pokušavaju dominirati ali – ni madrac-barunica Helić Vam ne može pomoći 😉 !
BALKAN I BOSNA BI BILI MIRNI DA FRANJO I SLOBO NISU OŽIVILI U KRAĐORĐEVU SU GOVOR CVETKOVIĆ-MAČEK
BALKAN BI BIO MIRAN DA FRANJO I SLOBO NISU DOGOVORILI VUKOVAR I “HUMANO” PRESELJENJE SRBA IZ HR U BIH ZBOG UNIŠTENJA BOSNE I BOŠNJAKA
SRBI I HRVATI SU U BOSNI TEK PIŠLJIVIH 100 GODINA… AUSTROUGARSKI POPIS:
BOŠNJACI 91.1%
Pravoslavni vlasi 6%
Katolici (današnji hrvati) 2.6%
ZATIM, 1920.g. cincar Aleksandar i Kraljevina SHS UVOZI bagrubsa Soluna i 1 milion naseljava u BOSNU I 200 hiljada na BOSANSKI Sandzak i svima dodjeljuje OTETU BOŠNJAČKU zemlju. Tako da na sljedećem popisu ODJEDNOM se pojavljuje 25% srba u vlasništvu BOSANSKE zemlje.
Jeli bilo ludaka u tvojoj porodici?
Jurodivi, ali politički idiot. Kada Hrvati govore i pišu o Alijinoj politici,kako piše jurodivi, onda su fašisti.
POTPUNO ISPRAVAN STAV G-DINA SULJAGIĆA……ALIJA JE OSTAVIO NEPROSVJEĆENU DRŽAVU I NAROD KOJIM GOSPODRE INTELEKTUALCI SITNOG ZUBA….. OVI DRUGI KOJI SLIJEDE ALIJU NITI ZNAJU NITI SHVATAJU ŠTA JE TO DRŽAVA I KOLIKI JE NJEN ZNAČAJ ZA OPSTANAK NARODA….TO OVE HODŽE I RASHODŽE NE ZNAJU I ZATO NAM KOPAJU BEZDAN JAMU…..BAKIR JE ALIJIN NASLJEDNIK U SVAKOM POGLEDU…I ZATO GA SE TREBA RIJEŠITI ŠTO PRIJE I ŠTO RADIKALNIJE…KAO TUMORSKO TKIVO NA TIJELU BOŠNJAKA……
ŽIVJELA BIH U AVNOJEVSKIM GRANICAMA….SMRT FAŠIZMU I DOMAĆIM IZDAJNICIMA