Đinđić je bio srpski političar i državnik, filozof i doktor filozofije, jedan od 13 intelektualaca koji su obnovili rad predratne Demokratske stranke, dugogodišnji predsjednik Demokratske stranke, gradonačelnik Beograda (1997) i predsjednik Vlade Republike Srbije od 2001. do 2003 kada je ubijen.
Godine 1994. je postao predsjednik Demokratske stranke. Bio je zastupnik u prva tri višestranačka saziva Narodne skupštine iu Veću republika Skupštine SRJ.
Nakon niza masovnih prosvjeda zbog toga što je republička vlada poništila izbore tijekom 1996/97, Đinđić je 21. veljače 1997. postao predsjednik Skupštine grada Beograda. Sa Srpskim pokretom obnove Vuka Draškovića i Građanskim savezom Srbije Vesne Pešić stvorio je koaliciju “Zajedno”, koja se raspala samo četiri mjeseca nakon svoje pobjede.
Đinđić je smijenjen s mjesta predsjednika Skupštine Beograda glasovima Socijalističke partije Srbije, Srpske radikalne stranke i Srpskog pokreta obnove.
Đinđić je ubijen u Beogradu na stubištu zgrade sjedišta Vlade Srbije 12. ožujka 2003. u 12:23. Pogođen je jednom u grudi, metkom koji je probio njegovo srce i ubio ga skoro trenutno. Brzo je odveden u bolnicu, gdje je primijenjen odgovarajući postupak, ali je njegova smrt, ipak, proglašena jedan čas kasnije. Prema službenom Vladinom priopćenju, Đinđić nije bio pri svijesti nakon dolaska u bolnicu. Njegov tjelohranitelj Milan Veruović je također bio teško ranjen u trbuh od drugog hica.
Oba metka je, snajperom, sa 130 metara udaljenosti, ispalio je policijski specijalac Zvezdan Jovanović, s prozora zgrade Zavoda za fotogrametriju. Jovanović je tijekom svoje završne riječi na suđenju povodom ubojstva Zorana Đinđića izjavio da nikada nije na čovjeka pucao iz snajpera, odnosno da nije obučeni snajperist.
Svih 12 optuženih za ubojstvo premijera Zorana Đinđića je osuđeno na dugogodišnje kazne zatvora. Milorad Ulemek i Zvezdan Jovanović osuđeni su na 40 godina.
Ubojstvu tadašnjeg predsjednika Vlade je prethodilo nekoliko ranijih neuspjelih pokušaja ubojstva.Najpoznatiji neuspjeli atentat izveden je u jutro 21. veljače 2003. godine, kada je Dejan Milenković Bagzi, član tzv. zemunskog kriminalnog klana, vozeći kurva auto-putem, kod Beogradske arene, pokušao zaustaviti automobil u kojem je bio premijer, dok su u zasjedi pored auto-puta, naoružani minobacačima i automatskim puškama, čekala četvorica atentatora. Ipak, Đinđić je, zahvaljujući djelovanju osiguranja, izbjegao ozbiljne ozljede i preživio pokušaj ubojstva.
wpDiscuz