Zbog rasprava ili bolje rečeno hajke povodom izjave izvađene iz konteksta profesorice dr. Belme Buljubašić, sa Fakulteta političkih nauka u Sarajevu, da je “član Predsjedništva BiH, Željko Komšić izabran uglavnom glasovima Bošnjaka”, smatram da je neophodno u skladu sa važećom zakonskom regulativom detaljnije, analizom broja glasova posvetiti se pitanju čiji je Željko Komšić i ko ga je izabrao? Radi se o stvarima koje su toliko očigledne i poznate, no profesorici Buljubašić i drugima se upravo i zamjera izgovaranje očiglednih činjenica.
Zanimljivo kako se osnovna teza koju je ona u izvornom intervjuu profesorica zastupala – to da je Bosna i Hercegovina država “tri javnosti”, kroz selektivno prenošenje i tumačenje njenih teza iznesenih u tekstu, zapravo, empirijski dokazala. Akcentirajući od svega iznešenog u ovom intervjuu samo tezu kako “Hrvati imaju ozbiljan problem sa izborom Željka Komšića kojeg su izabrali uglavnom Bošnjaci”, te da “tzv. probosanskohercegovačke snage djeluju isključivo u Federaciji BiH i to u onom dijelu gdje su Bošnjaci većina”, mediji, u prvom redu portali sa većinski hrvatskim auditorijem, tako, odmah su poletjeli da slave “ono malo normalnih Bošnjaka” koji “govore istinu” u Sarajevu. Verbalni delikt koji je uslijedio od strane onih medija sa dominantnim bošnjačkim auditorijem, kritizirajući njene stavove, potvrdili su i njenu drugu tezu iz teksta – o tome da “postoji jedan manji procenat osoba koje se ne slažu niti sa jednom od dominantnih politika, ali oni su uglavnom zašutjeli, jer se više ne usuđuju ništa reći. Čim progovore odmah kreće organizovana hajka na njih, i putem medija i putem društvenih mreža”.
Ovdje po strani ostavljam politološku ili pravnu dimenziju pitanja ko ima pravo da bude biran i da bira. Svakako da je manje sporno to koje su nacionalnosti Komšićevi glasači, i svakako da pravo da se kandidira i da se bira ne treba biti etnički determinirano, nego je prije svega sporna Komšićeva ideologija, platforma na kojoj politički egzistira i njegovo destruktivno djelovanje – no o tome je pisano na drugim mjestima i sigurno će biti još pisano. Ono na šta se fokusiram jeste selektivno tumačenje izjava profesorice Buljubašić koje je dala za N1 i reakcije na njih.
Ono što je moguće u tom smislu jeste komparirati dostupne podatke Popisa iz 2013. godine sa rezultatima Općih izbora 2018. godine, sa ciljem empirijskog potvrđivanja ili opovrgavanja pomenute izjave. U tom smislu, bitno je istaći da je nemoguće utvrditi tačnu korelaciju između popisanih i upisanih u biračke spiskove, o čemu je bilo riječi i ranije, te da su evenutalne greške u daljnjoj analizi, greške apsolutne prirode (poredili su se apsolutni brojevi).
Dakle, kandidat za člana Predsjednika Željko Komšić, 2018. godine osvojio je više glasova nego što je popisano stanovnika hrvatske nacionalnosti [1] u 43 općine i to u: Velikoj Kladuši, Cazinu, Bihaću, Bosanskoj Krupi, Bužimu, Gradačcu, Bosanskom Petrovcu, Sanskom Mostu, Doboj Istoku, Doboj Jugu, Tešnju, Gračanici, Lukavcu, Srebreniku, Čeliću, Teočaku, Ključu, Zavidovićima, Banovićima, Živinicama, Kalesiji, Sapni, Donjem Vakufu, Zenici, Kaknju, Olovu, Kladnju, Visokom, Brezi, Ilijašu, Jablanici, Konjicu, Hadžićima, Ilidži, Novom Gradu Sarajevo, Vogošći, Centru Sarajevo, Starom Gradu, Novom Sarajevu, Trnovu, Palama FBiH, Foči FBiH i Goraždu.
U slijedećim općinama sa većinskim bošnjačkim stanovništvom, kandidat Komšić Željko imao je više glasova i od najbolje rangiranih bošnjačkih kandidata, a to su: Goražde, Novo Sarajevo, Stari Grad Sarajevo, Centar Sarajevo, Novi Grad Sarajevo, Vogošća, Ilidža, Breza, Visoko, Kladanj, Srebrenik, Bosanska Krupa i Bihać, ili ukupno u 13 općina.
Uzimajući u obzir činjenicu da se po brojnosti razlikuju birački spiskovi iz 2018., u odnosu na broj popisanih lica 2013. godine, o čemu je pisano u ranijem tekstu na portalu prometej, te činjenicu da u izbornom ciklusu učestvuje manji broj građana nego na biračkom spisku, tvrdnja da je član Predsjedništva Željko Komšić izabran većinski bošnjačkim glasovima jeste empirijski tačna.
Komšić je kao kandidat 2018. osvojio 169.593 glasova ili 76% u općinama sa većinskim bošnjačkim stanovništvom. Tome svakako valja pridodati i značajan procenat koji je dolazio iz općina u kojima Bošnjaci prema zadnjem popisu nisu većina.
Također, može se još napomenuti da se od ukupnog broja birača upisanog u birački spisak FBiH, njih 42% odlučilo glasati za kandidata za člana Predsjedništva iz reda hrvatskog naroda, dok je 58% glas dalo opciji iz reda bošnjačkog naroda, što proporcionalno ne odražava međuetnički omjer Bošnjaka i Hrvata u FBiH (70%:22% prema zadnjem popisu).
Ipak, i kandidati za člana Predsjedništva iz reda bošnjačkog naroda jesu osvajali više glasova nego što je popisano Bošnjaka u sljedećim općinama: Široki Brijeg, Grude, Posušje, Trnovo, Bosansko Grahovo, Dobretići i Drvar, odnosno u 7 općina. Od toga je u pet općina, najviše nebošnjačkih glasova dobio kandidat Radončić (Široki Brijeg, Posušje, Drvar, Dobretići, Posušje), dok u jednoj općini kandidat Bećirović (Grude).
wpDiscuz
