Koliko je Srbija zaista dobra?

Srbija je u ovim kvalifikacijama napravila jedno od najvećih iznenađenja. Aleksandar Mitrović je u 90. minuti posljednje utakmice u kvalifikacijskoj skupini zabio gol Portugalu i donio Srbiji pobjedu, a samim time i direktan plasman u Katar. Nogometna javnost oduševljena je igrom reprezentacije koja je propustila posljednje Europsko prvenstvo.

Euforija u Srbiji na visokim je granama i konačno se čini da im se sve poklopilo. Izgledaju kao vrlo solidna reprezentacija, što bi po talentu i trebala biti. Ključ je bilo dovođenje igračke legende Dragana Stojkovića Piksija na poziciju trenera. Čini se da je u malo više od pola godine promijenio kulturu srpske reprezentacije.

Baza ekipe su mladi svjetski prvaci i prokušani internacionalci

Srpska U-20 reprezentacija je ostvarila golem uspjeh 2015. godine kada je na Novom Zelandu osvojila titulu prvaka svijeta. Dobar dio te reprezentacije čini okosnicu i ove momčadi. Točnije, čak 11 igrača nalazi se na širem popisu aktualnih seniorskih reprezentativaca: Predrag Rajković, Saša Zdjelar, Miloš Veljković, Nemanja Maksimović, Staniša Mandić, Mijat Gaćinović, Andrija Živković, Filip Manojlović, Marko Grujić, Sergej Milinković-Savić i Vanja Milinković-Savić.

Nositelji igre su igrači koji su već godinama dokazani u najjačim svjetskim ligama, poput Filipa Kostića, Aleksandra Mitrovića i Dušana Tadića, a ključne role preuzeli su i sjajni Fiorentinini talenti Dušan Vlahović i Nikola Milenković. Prema podacima Transfermarkta, vrijednost srpske reprezentacije procjenjuje se na 342 milijuna eura, što je stavlja na 11. mjesto najskupljih nacionalnih vrsta na svijetu.

Za usporedbu, Hrvatska je na toj ljestvici 13. i procijenjena na 26 milijuna eura manje. Naravno, glavni razlog za takvu razliku je činjenica što je dosta najboljih hrvatskih igrača u poznijim godinama, što im umanjuje prodajnu vrijednost, iako su njihove igračke sposobnosti i dalje sjajne. Najbolji primjer je Luka Modrić koji je tek 14. najvrjedniji hrvatski igrač. Naravno, te procjene nipošto nisu dovoljno precizne da bi se uzimale kao krucijalan argument u raspravi, ali su dovoljno indikativne. Jedanaesta najskuplja reprezentacija na svijetu teško može biti slaba.

Interes koji na tržištu vlada za pojedine srpske igrače to potvrđuje, a po kvaliteti je vjerojatno najbolja još od raspada Jugoslavije.

Ekipu predvodi jedan od najplemenitijih veznjaka na svijetu

Najveći dio talenta koncentriran je u napadu. Ključni i najbolji igrač Srbije u nekoliko posljednjih godina je Dušan Tadić, fantastični veznjak nizozemskog Ajaxa.

Njegovo kretanje bez lopte, lucidnost i pregled igre već dugo čine veliku razliku i u Ligi prvaka, zbog čega je jedan od najuzbudljivijih veznjaka koje možete gledati. Ove sezone ušao je i u povijest nizozemske lige.

Srpski reprezentativac je u osam nastupa ove sezone upisao četiri gola i pet asistencija, od čega je dvije ostvario sinoć protiv Fortune. Tadić je zabio za 3:0 i onda asistirao Kudusu i Tagliaficu za četvrti i peti gol, čime je postao najbolji asistent u povijesti nizozemske lige i time srušio rekord star 47 godina.

U Ligi prvaka je ove sezone jedan od najboljih kreatora. Dijeli peto mjesto po broju kreiranih velikih šansi, četvrti je po ključnim dodavanjima i ključni je igrač nizozemskog velikana koji nakon četiri kola ima četiri pobjede i osigurao je plasman u osminu finala.

Mitrović i Vlahović ove sezone ne praštaju pred golom

Većina Tadićevih lopti namijenjena je ubojitom dvojcu u napadu, Aleksandru Mitroviću i Dušanu Vlahoviću, koji ove sezone ne praštaju pred golom. Samo je Lewandowski zabio više golova od napadača Fulhama, čija je forma u klupskom nogometu ove sezone zastrašujuća.

Fulham je prošle sezone ispao u drugi razred engleskog nogometa, a Mitrović ondje dominira kao već nitko jako dugo. U 17 nastupa ima nevjerojatan učinak od 20 golova. Prvi je igrač lige i po ukupnoj ocjeni te šesti najbolji asistent, a za gol mu u prosjeku trebaju 74 minute.

Vrlo efikasan je i Vlahović. On je i uzbudljiviji prospekt od Mitrovića jer ima samo 21 godinu. U posljednjih pola godine za njega je vezan velik broj glasina, a zasad najkonkretnija je ona o interesu Tottenhama. Prošle sezone bio je četvrti najbolji strijelac Serie A s 21 golom u 37 nastupa, a tom učinku dodao je i šest asistencija.

Ove sezone ima već osam golova nakon 12 utakmica. Građom i dijelom igračkih navika Vlahović jako nalikuje na ono što je svojevremeno u engleskom nogometu bio prototip “target mana”, ali tu sve sličnosti prestaju. Srpski napadač može se pohvaliti time da je odličan u duelima (posebno zračnima), a vjerojatno najveća kvaliteta mu je igra bez lopte, kojom razvlači obrane, a onda nalazi koridore za ulazak u šansu. Ne čudi što je Fiorentina za njega izvjesila cijenu koja se kreće oko 80 milijuna eura.

 Još jedan dragulj iz Fiorentine postaje vođa obrane

Nikola Milenković polako, ali sigurno postaje vođa srpske obrane, dijela momčadi u kojem je ova reprezentacija najviše patila uslijed smjene generacija posljednjih nekoliko godina. 24-godišnji branič Fiorentine sa svojih 195 centimetara i 80% osvojenih zračnih duela u ligaškom natjecanju podsjeća na profil dobrih starih stopera kojima su zaduženja pred golom bila glavni fokus u igri.

Ipak, u ovoj sezoni Milenković je pokazao napredak i u igri s loptom u nogama. Često dugim loptama prebacuje težište igre, rijetko griješi u pasu, ali mu je izgradnja napada definitivno segment u kojem može najviše napredovati. Veliki plus mu je i to što je opasan u prekidima. Pretprošle sezone dao je pet golova u Serie A, prošle tri, a zasad je na jednom golu.

Vrlo bitan igrač je i Filip Kostić na lijevom krilu, već godinama jedan od najboljih igrača Bundeslige na toj poziciji. Partnerstvo njega, Hallera i Rebića donijelo je Eintrachtu pod vodstvom Nike Kovača najveće uspjehe u modernoj povijesti kluba. Naravno, ne treba zaboraviti ni Milinković-Savića, koji je daleko od igrača za 100 milijuna eura, kako mu se donedavno tepalo, ali je postao siguran i pouzdan veznjak koji sve zadaće u svojoj ulozi obavlja vrlo dobro.

Novi izbornik je samo malo podesio taktičke postavke

Dolazak Piksija na klupu reprezentacije u ožujku ove godine imao je jako pozitivan efekt na ekipu u svakom pogledu. U osam službenih utakmica pod njegovim vodstvom Srbija je upisala šest pobjeda i dva remija. U prijateljskim utakmicama ima dvije pobjede protiv Katara, remi s Jamajkom i poraz od Japana.

Srbija najčešće igra u formacijama 3-4-1-2 ili 3-4-3, ali to nije Stojkovićeva novotarija. Ekipa je još u ciklusu za prošlo Svjetsko prvenstvo često tako igrala pod vodstvom Slavoljuba Muslina. U tom segmentu Piksi je napravio samo nekoliko finih podešavanja. U otvaranju napada Srbija radi rotacije s bočnim stoperima i veznjacima koje im omogućavaju lagan izlazak iz prve faze napada. Upravo je to bio segment igre koji je najviše impresionirao u zasluženoj pobjedi protiv Portugala.

Dojam je i da je Tadiću našao idealnu ulogu. Sve češće igra desno između linija, odakle se može okrenuti i lijevom nogom tražiti dijagonalno rješenje prema suparničkom golu. Ipak, ono što je donio reprezentaciji nadilazi gabarite taktike.

Piksi je od igrača napokon stvorio reprezentaciju

Srbija je godinama slovila kao talentirana reprezentacija sklona velikim podbačajima. Od osamostaljenja naovamo samo su jednom, 2000. godine, prošli skupinu na velikom natjecanju, a od Svjetskog prvenstva 1998. godine naovamo propustili su čak šest velikih natjecanja. Zamjerao se nedostatak kulture reprezentacije, u kojoj su postave krojili menadžeri i kriminalci, a igrači su dolazili više kako bi se pokazali u izlogu nego kako bi svojoj zemlji donijeli što bolji rezultat.

Prema pisanju tamošnjih medija, sada je situacija sasvim drugačija. Piksi, prvenstveno zbog svoje igračke veličine, ali i trenerske lucidnosti, uživa nevjerojatan respekt i autoritet u svlačionici. Igrači konačno osjećaju da imaju pravog čovjeka na kormilu. Kemija između igrača djeluje vrlo dobro i konačno izgledaju kao ekipa.

Crtica prije susreta s Portugalom možda najbolje svjedoči o Piksijevom utjecaju. Aleksandra Mitrovića, čovjeka koji je ove sezone zabio 23 gola u svim natjecanjima, odlučio je ostaviti na klupi. U razgovoru nakon utakmice Mitrović je priznao da ga je takva odluka na prvu pogodila, ali mu je Piksi kroz razgovor obrazložio svoju odluku koju je naposljetku prihvatio kao razumnu.

Teško je reći što se može očekivati od Srbije u Kataru. Talenta Srbi definitivno imaju, a većina igrača im je u godinama u kojima se može očekivati solidan napredak u godinu dana, koliko je ostalo do prvenstva. Bitno pitanje je i gdje će Vlahović nastaviti karijeru. Fiorentinu je definitivno prerastao, ali mora naći klub u kojem će imati minute i dalje se razvijati.

Srbi su sami sebi najveći protivnici. Teško je objasniti kako je ekipa koja je 2018. godina bila jednu sudačku odluku protiv Švicarske udaljena od osmine finala Svjetskog prvenstva u sljedećim kvalifikacijama uzela tek 14 bodova i nije se ni plasirala na Europsko prvenstvo s rekordne 24 reprezentacije. Luksemburg su na jedvite jade dobili u Beogradu, a Ukrajina im je uvaljala pet komada.

Činjenica da su netom prije prvenstva u Rusiji smijenili izbornika koji ih je onamo doveo i stavili Mladena Krstajića možda je potez koji najbolje opisuje svu kaotičnost njihovog nogometa, u kojem su sulude odluke pravilo, a ne iznimka. Spremni su u svakom trenutku s jednim ili dva poteza u potpunosti raštimati atmosferu ili hijerarhiju u ekipi, što neizbježno dovodi i do pada na terenu.

Piksijeva najveća zadaća u narednoj godini bit će građenje kulta reprezentacije, koliko god se ta floskula činila izlizana. Ako ne pobijede sami sebe prije prvenstva, Srbi će u Kataru svakome biti nezgodan protivnik.