Prvi put u 30 godina: Delegacije Crne Gore i Hrvatske položile vijenac na ulaz u logor Morinj

Ministar vanjskih poslova Crne Gore Đorđe Radulović je tom prilikom u govoru poručio da je “prije 30 godina za trenutak utihnuo duh crnogorskog junaštva, a još više čojstva”.

“Prije 30 godina, u sumraku raspada jedne države, koja je, čak i prije nego je Europa krenula tim putem, decenijama okupljala naše očeve u bratstvu i jedinstvu, na ovom mjestu, na plavoj obali Jadrana, za trenutak je utihnuo duh crnogorskog junaštva, a još više čojstva. Dok su evropske države rušile granice među sobom, u zagrljaj jedna drugoj – čojstvo, jedinstvo i poštovanje na ovim prostorima je nestajalo pred našim očima. Poštovanje prema drugima, poštovanje prema ljudskom životu, poštovanje prema vrijednostima kojima su u vjekovima iskovane generacije naših predaka. Čojstvo je zanemareno, a jači je tlačio slabijeg”, istakao je Radulović.

On je dodao da je patnja ljudi patnja čovječanstva te da ne poznaje naciju ni vjeru.

“I sa patnjom ljudski je saosjećati. Manje je bitno, ko je u tom ratu patio manje, a ko više, jer u konačnom generacija naših očeva je izgubila na žalost, i mi sa njima. Ukoliko je kancelar Njemačke Vili Brant kleknuo pred tamnim ponorom njemačke istorije u bivšem varšavskom getu, trebamo ukazati poštovanje prema nevinim žrtvama na ovom mjestu. Kao što žrtva nosi prvo svoje ime i prezime, a tek onda naciju i vjeru, tako i zločin je stvar pojedinca, koji se ne može sakriti iza bilo koga, jer biće razobličen”, kazao je Radulović.

On je kazao da “danas, stojeći ovdje, dokazujemo da postoji duh nove Crne Gore”.

“Onaj koji u ratu nije učestvovao, ali koji poštuje žrtve svih ratova na ovim prostorima – u Velici, Srebrenici ili Morinju, ali i sve druge, bez obzira kom narodu, naciji ili vjeri pripadali. To je duh nove Crne Gore, koji želi pomirenje naših očeva, zarad budućnosti naše djece. Duh Crne Gore koji ne živi svoju slavnu istoriju, već sanja svoju evropsku budućnost. Duh Crne Gore koji je u miru sa svima, zarad mira u sebi”, kazao je Radulović.

On je poručio i da je Crna Gora danas država svima.

“Niko nema na nju više ili manje pravo. Ipak, za razliku od ranije, tokom slavne istorije, umjesto barutom i mačem, patriotizam se danas pokazuje poštovanjem – poštovanjem onih koji misle kao vi, ali možda i još više, poštovanjem onih koji misle drugačije. Poštovanjem svog susjeda, prijatelja i komšije. Morinj je opomena da to nikad ne zaboravimo. Novoj Crnoj Gori je potrebno upravo to – da zanemarimo naše unutrašnje podjele, a da se posvetimo međusobnom uvažavanju, njegovanju različitosti i boljem razumijevanju. Da potomci bjelaša i zelenaša, partizana i četnika, suverenista i unionista u ovoj generaciji stvore budućnost za generacije koje dolaze. To je nova Crna Gora, koja u duhu Martina Lutera Kinga, ima san o zemlji jednakih, po mjeri svih njenih građana. Vrijeme je. Ne možemo više gubiti ni trenutak. A događaji poput Morinja, se ne smiju ponoviti, jer Crna Gora, u svom novom duhu, želi najbolje odnose sa onim najbližima – svojim susjedima. To je naš interes, naša želja i naša budućnost. Jedino kroz mir u susjedstvu možemo imati mir u kući, biti u miru sa sobom i graditi evropsku budućnost našim građanima”, rekao je Radulović.

Gradonačelnik Dubrovnika Mato Franković kazao je da “nakon 30 godina po prvi put delegacija Hrvatske i Crne Gore zajedno polažu vijenac na ulaz u zloglasni Logor Morinj”.

“Uistinu, snažno su odjekivale riječi pomirenja crnogorskog ministra Radulovića, ali i riječi podsjećanja na strahote Morinja hrvatskog ministra Grlića Radmana. Ceremonija s jednom snažnom porukom – da se nikad više ne ponovi. Stojeći ispred ovog mučilišta Hrvata razmišljao sam i o drugom mučilištu logoru Bileća, ali i o tome kako i nakon 30 godina vlasti Trebinja i njihovi “branioci” pričaju svoju istinu, slave one koji su napadali naš Grad i izbjegavaju se izvinuti za sva zlodjela koja su napravili, a uz posljednje Vučićeve želje za ‘Srpskim svetom’- sve navedeno zove na oprez i podsjeća na dane 1991.”, napisao je Franković na Facebooku.

U logoru “Morinj” su 1991-92. bili zatočeni civili koje su rezervisti tadašnje Jugoslovenske narodne armije (JNA) uhitivali u kućama po Konavlima, te malobrojni zarobljeni propadnici hrvatskih oružanih snaga koje su tada branile Dubrovnik.

Oni su kasnije svjedočili o raznim zlostavljanjima koje su preživjeli tijekom zatočeništva, a Viši sud u Podgorici je za ratni zločin i nečovječno postupanje osudio četvoricu bivših rezervista JNA na 12 godina zatvora.