Zato što Grabovice nema, zato što nema procesa, zato što je sve isto. Nema čak niti tijela, nema istražitelja, haaških nije nikad niti bilo.
Zato što nema krika, nema govora, nema odvažnog koji će danas reći bilo što što bi moglo zaparati uši.
Zato što je sve eutanizirano. Pogotovo naš narod. Koji polako zaboravlja Grabovicu.
Točno onako kako je i bio plan.
Dok se svi ljudi kojima je humanizam na srcu, prisjećaju Grabovice, nad njom leti zloguka prijetnja jednog od vođa Prostora Džihada 90-ih, Šefika Džaferovića, da Armija BIH nije radila zločine.
Danas će u Grabovici svijeće i vijence položiti i hrvatski lešinari. Oni koji su po opisu dužnosti posljednjih tri tjedna morali napisati optužni prijedlog protiv Džaferovića, zbog negiranja zločina i širenja mržnje.
Polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća, te fotografiranjem, bez pisanja optužnog prijedloga, oni će se i na simbolički način, na ,mjestu genocida, koji je počinila ABIH, složiti sa Džaferovićem.
A popodne će otrčati u medije priznavati Schmidta.
Legitimni borci. Za legalitet njemačkog kovača, za pravo sile njemačkog kovača u austrijskoj kovačnici sukoba.