Jasno je da svaki veliki lider sa starošću postaje bolji i mudriji čovjek. To se možda događa i Erdoganu. Moguće je da je konačno shvatio da se utjecaj Turske neće širiti silom i nasiljem nego humanizmom i suočavanjem s odgovornošću Turske, povijesnom, političkom i svakom drugom.
Tijekom Osmanske tiranije nad zemljama Balkana sve te zemlje su osiromašene, depopularizirane i nazadovale su. U svakom smislu. Stoga ako Turska doista želi preuzeti povijesnu odgovornost i vratiti svoj ugled u tim zemljama evo što treba učiniti:
- Priznati genocid nad Armencima, Asircima i Grcima
- Priznati genocid nad Srbima i Hrvatima
- Priznati elitocid nad Bošnjacima i ispričati im se za progon kapetana Gradaščevića
- Početi plaćati godišnju odštetu svim zemljama nekadašnjeg Osmanskog carstva
- Uvesti danak u krvi, svako 7-o djete, tursko, bolje i naprednije, davati bivšim zemljama Osmanskog carstva na usvajanje. Tamo bi se to dijete prevodilo na kršćanstvo i odgajalo u duhu predaka.
- Uvesti pravo prve bračne noći za sve seksualno frustriane građane bivših turskih zemalja. Prihvaćanje povijesne odgovornosti.
- Početi plaćati begovsku spahijsku desetinu našoj sirotinji
- Osigurati besplatno školovanje našoj djeci na sveučilištima svijeta koje požele, s obzirom da su 400 godina ovdje provodili teror ubijanja znanosti.
- Podići kredite za obnovu patarenskih crkvica koej su porušili, obnoviti sve Crkve koje su srušili, narediti Islamskoj zajednici u BIH da napusti one džamije koje su vidno nastale na temeljima crkava a minareti na zvonicima Crkava.
- Otići u Rim, pokloniti se na grobu Kraljice Katarine, i javno joj se ispričati na grobu zbog otmice sinova, i ubojstva njenog sina dekaptacijom.
- Nakon toga bit će lakše osuditi genocid u Grabovici, ali i genocid u Srebrenici za koji znamo da Erdogan nema hrabrosti da ga tako nazove. Jer su mu kao simpatizeru Mladoturaka ruke genocidno krvave krvlju Armenaca.
- Nakon toga bit će rado viđen gost i u našim svadbama, a do tad, nek otpepa od naše zemlje sa svojim crvenim rukama. U čije dobre namjere ne vjerujemo, niti ćemo, niti na to imamo pravo. Tragedija naših predaka ne dopušta nam da mu vjerujemo.