Unatoč njihovim uvjeravanjima, povratak islamističke skupine na vlast smatra se ozbiljnim udarom na afganistanske medije, koji su doživjeli eksplozivan razvoj nakon što je prvi talibanski režim svrgnut 2001.Mnogobrojni novinari su među desecima tisuća ljudi koji pokušavaju pobjeći iz Afganistana nakon talibanskog preuzimanja vlasti, bojeći se nasilnih odmazdi militanata.
Unatoč njihovim uvjeravanjima, povratak islamističke skupine na vlast smatra se ozbiljnim udarom na afganistanske medije, koji su doživjeli eksplozivan razvoj nakon što je prvi talibanski režim svrgnut 2001.
Nije bilo afganistanskih medija o kojima bi se moglo govoriti dok su talibani vladali Afganistanom između 1996. i 2001.
Zabranili su televiziju, filmove i većinu drugih oblika zabave kao nemoralne. Neki elektronički proizvodi bili su nezakoniti kao antiislamski, također.
Ljude uhvaćene da gledaju televiziju, talibani su kažnjavali, a njihove televizore bi razbili. Vlasnici video playera mogli su biti javno bičevani.
Neko vrijeme moglo se vidjeti kako vrpce s uništenih kaseta lepršaju s drveća u nekim dijelovima glavnog grada Kabula.
Postojala je samo jedna radijska postaja, Glas Šarije, emitirala je propagandu i islamističke programe.
Pod postavom koju je podržavao SAD formiranom nakon pada talibana 2001., u afganistanskom medijskom sektoru došlo je do masivnog rasta, uključujući privatne tv postaje i radijske mreže.
I to se nije odnosilo samo na vijesti, nego i na produkciju filmova, sapunica, talent showova, glazbenih video spotova.
Afganistan sada ima više od 50 televizijskih kanala, 165 radijskih postaja i desetke izdanja, objavili su ovaj mjesec Reporteri bez granica (RSF) pozivajući se na nacionalnu udrugu novinara.
Pristup internetu i društvenim medijima, osobito putem pametnih telefona, također se povećao zadnjih godina.
Otvaranje afganistanskih medija omogućilo je prostor i mogućnosti ženama u zemlji, koje su talibani isključili iz javnog života, obrazovanja i s radnih mjesta.
Stotine žena širom zemlje radile su kao novinarke, producentice, voditeljice.
Deseci afganistanskih novinara također su radili za strane medije.
Nakon pada Kabula, talibanski dužnosnici u Dohi i Afganistanu naglašavaju da će mediji moći nastaviti slobodno djelovati i da novinari neće biti uznemiravani niti ozlijeđeni.
Održali su službenu press konferenciju na kojoj je na izravna pitanja odgovarao glasnogovornik Zabihula Mudžahid.
Jedan je talibanski dužnosnik čak dao intervju novinarki.
Međutim, kao i kod njihovih obećanja o drugim pitanjima, poput ženskih prava i amnestije, čini se da afganistanski novinari ne vjeruju u to da islamisti misle ono što govore.
Zadnjih tjedana deseci TV i radijskih postaja prestali su emitirati, ili su ih talibani zauzeli dok su militanti brzo osvajali teritorije na putu prema Kabulu.
Unatoč obećanjima njihovih glavnih glasnogovornika, talibanski borci zadnjih su dana navodno od vrata do vrata tražili protivnike – uključujući i novinare.
U sjevernoj pokrajini Džavdžanu, lokalna radijska postaja Salam Vatandar u ponedjeljak je objavila da će smjeti objavljivati sadržaj nakon što ga pregleda lokalni talibanski ured.
Postoje jake osnove za strah i nepovjerenje među afganistanskim novinarima.
Unatoč rastu sektora, Afganistan je za novinare jedna od najopasnijih zemalja u svijetu – od 2001. ubijeno je najmanje 53 novinara po podacima Odbora za zaštitu novinara.
Ugledna novinarka s državne televizije RTA prošli je tjedan rekla kako joj je priopćeno da ide kući jer se “sustav promijenio”.
“Naši su životi ugroženi”, rekla je Šabnam Davran.
Mnogi afganistanski novinari navodno se skrivaju ili pokušavaju napustiti zemlju evakuacijskim letovima iz Kabula.
Veliki broj koji je radio za strane medije otišao je, ali to je iznimno teška situacija za one bez stranog sponzorstva.
Iskusni afganistanski novinar Bilal Sarvari, koji je zemlju napustio u nedjelju, rekao je da je situacija izmakla kontroli.
“Masakr mojih snova i težnji”, napisao je u tvitu, “tragičan dan u mom životu”, prenosi Hina.
Bild.ba
wpDiscuz
