Akademikovo pismo vrvi od optužbi na račun zapadnoeuropske politike. Izgleda da je za sve ona kriva, a pogotovo za sudbinu Bošnjaka. Čudno je da gospodin akademik očekuje od visokoga predstavnika, koji dolazi iz toga svijeta, učini čuda.
piše: dr. Luka Marković I Katolički tjednik
Već sam nekoliko puta rekao sam sebi da neću više reagirati na piskaranje gospodina Esada Durakovića, jer čovjek doista razmišlja izvan okvira europskoga poimanja demokracije, etničkih i ljudskih prava uvjeren kako je pravedno samo ono što odgovara njegovim istomišljenicima. U pismu visokom predstavniku Schmidtu, koje je objavilo Oslobođenje, pokušava ponovno odglumiti demokratu, iako je svakom istinskom ljubitelju demokracije jasno da je riječ o prikrivenom bošnjačkom nacionalizmu. Nije problem njegov nedostatak osjećaja za europsko poimanje demokracije, jer takvih u BiH ima jako puno i među drugim narodima, nego u tome da čovjek ne shvaća kako ne može europske političare, senzibilne za etničko i građansko, prevesti žedne preko vode.
Pritisak, a ne savjet
Upravo to pokušava s novim visokim predstavnikom. Utoliko se njegovo otvoreno pismo može shvatiti više kao pritisak na gospodina Schmidta nego savjet. Kad bi akademik doista shvaćao što u europskom poimanju znači demokracija, ne bi iznosio tako bizarne tvrdnje kao što je ona kako nigdje u Europi ne postoji država uređena na istim načelima kao BiH. Ako je mislio na to da umjesto dvije federalne jedinice diskontinuiteta trebaju biti tri, čovjek bi se mogao složiti s njim.
Uostalom, i to je važno reći, Republika Srpska nije cjelovita tvorevina, nego se sastoji od dva nepovezana dijela – jedan se proteže lijevo, a drugi desno od Distrikta Brčko. Ali, nažalost, on misli da je rješenje u jednoumlju u kojem jedan narod propisuje drugima kako se smiju osjećati i zvati.
Etničko i građansko
Kad bi se akademik uspio barem nekoliko centimetara udaljiti od vlastitoga bošnjačkoga, ili kako prikriveni bošnjački nacionalisti kažu, bosanskoga nacionalizma, proširili bi mu se vidici i shvatio bi da su, na primjer, Belgija i Švicarska, uređene na kombinaciji etničkoga i građanskoga prava, da tamo postoje etničke regije ili županije. A stvorene su upravo zbog toga da bi se postigao balans između etničkoga i građanskoga principa, ali što je još važnije, da bi napokon došlo do mira.
Možda je akademik proveo previše vremena u arapskom svijetu, pa ne poznaje onaj europski demokratski. Nažalost, to teoretsko nasilničko ponašanje pojedinih bošnjačkih intelektualaca, kao i oni srpskih, može dovesti ponovno do sukoba u BiH. A njih ne želi nitko pametan. Zato je svako sugeriranje visokom predstavniku da uredi BiH samo po želji Bošnjaka naivno, ali i opasno.
Hrvatsku uporno u isti koš sa Srbijom
Akademik se ponovno obrušio istom mjerom na Hrvatsku kao i na Srbiju. Ne želim reći da sa strane hrvatske politike nije bilo pogrješaka. Pa, ipak, besramno je kontinuirano pripisivati Hrvatskoj zle namjere u odnosu na BiH, te je uspoređivati s agresorskom Srbijom. Gotovo sve bošnjačke izbjeglice, koje su Srbi protjerali na početku rata, našle su utočište u Hrvatskoj i uživale istu potporu kao i bosanskohercegovački Hrvati.
Postoji puno krajeva u BiH u kojima su se Hrvati i Bošnjaci zajednički borili sve do kraja rata protiv srpskoga agresora. To da je došlo do sukoba u nekim dijelovima BiH između Hrvata i Bošnjaka, ne može biti motiv za neprestano sotoniziranje hrvatskoga naroda. Jer bez krivice za te sukobe nisu niti Bošnjaci.
Uostalom, znatan dio hrvatskih intelektualaca u BiH koji su vjerovali u suživot s Bošnjacima, okrenuo je leđa njihovoj politici. Razlog leži u neiskrenosti, u priči o europskoj BiH, a potajnim snovima o onoj građanskoj u kojoj bi dominirali samo Bošnjaci. A što bi uslijedilo nakon te dominacije, to zna samo dragi Bog. S obzirom na previranja u svijetu islama, ne sluti na dobro.
Bez kritike azijskom i afričkom islamu
Zanimljivo je da nikada nisam pročitao jedan redak kritike gospodina Durakovića upućen Erdoganu koji je na putu da pretvori sekularnu Tursku u islamsku državu, ili o stanju u svijetu azijskoga i afričkoga islama koji degradira ono što smatra pod pojmom univerzalnih civilizacijskih vrednota.
Istina, akademik je ponekad zabrinut zbog naglog dolazaka izbjeglica iz islamskoga svijeta u BiH. Pribojava se nemira unutar bošnjačkoga korpusa. S pravom to čini, jer će nemira biti ukoliko ti ljudi sa svojim shvaćanjima demokracije i slobode, kao i vjerske tolerancije ostanu u BiH. Za akademika su glavni krivci Europljani. Doista, Europa zbog svoje pohlepne i profitabilne politike, s lažnom pričom o globalnoj pravednoj ekonomiji, snosi veliku krivicu za migracijska kretanja. Pa, ipak, daleko veću krivicu snosi neprosvijećeni svijet azijskoga i afričkoga islama koji s obzirom na ljudska prava i toleranciju tavori još uvijek tamo gdje je Europa bila prije stotinjak godina.
Čudo da se akademik nije nikada upitao kako to da se među migrantima nalazi tako malo azijskih i afričkih kršćana koji također žive u neimaštini i bijedi. Očito je da nemaju dovoljno novca za put. Saudijska Arabija, Katar, Emirati i Kuvajt ne primaju islamske izbjeglice, iako imaju novca u izobilju. Jasno je da ih radije vide u Europi.
Europa nasuprot bogatim islamskim zemljama
Nažalost, bilo je takvih vremena i u europskom kršćanskom svijetu kad je borba za kršćanskoga vjernika bila važnija od standarda, kulture, prosvjećenja i demokracije. Hvala Bogu, ta su vremena prošla. Europa je – mislim na obične građane i kršćanske vjernike – shvatila da Bog ne gleda na to kojoj vjeri čovjek pripada, nego kako se odnosi prema drugima i drugačijima. Ta Europa, koju muslimani, pa i europski, često optužuju za islamofobiju, daje muslimanima sto puta više prava nego što to svijet islama nudi kršćanima. Zna akademik jako dobro kako bijedno žive kršćanski, hinduistički i budistički radnici u bogatim arapskim državama. Bez ikakvih građanskih i vjerskih prava. Uostalom, već duže vremena tražim odgovor na pitanje zašto bogate arapske zemlje uvoze radnike drugih vjeroispovijesti kad u arapskom i islamskom svijetu ima na stotine milijuna nezaposlenih.
Akademikovo pismo vrvi od optužbi na račun zapadnoeuropske politike. Izgleda da je za sve ona kriva, a pogotovo za sudbinu Bošnjaka. Čudno je da gospodin akademik očekuje od visokoga predstavnika, koji dolazi iz toga svijeta, da učini čuda. Istina, i kvantna fizika, a ne samo religije, kaže da su čuda moguća. Pa, ipak, sumnjam da je visoki predstavnik, iako se radi o časnom čovjeku, sposoban učiniti takvo čudo da se Hrvati i Srbi preko noći prestanu osjećati onim što jesu. Zna akademik dobro da to nije moguće.
Zato njegovo otvoreno pismo i ne treba shvatiti kao savjet, nego kao pritisak da visoki predstavnik učini što je moguće više za Bošnjake.
Zna visoki predstavnik zasigurno i to da je Hrvatska vojska, uz pristanak Bošnjaka, omogućila deblokadu Bihaća i stajala pred Banjom Lukom, a ne „silna“ bošnjačka armija. Koliko je poznato Amerikanci su spriječili Hrvate da uđu u Banja Luku, a ne Bošnjake.
Hrvatska i drugi utjecaji
Pa, ipak, najbesramniji je onaj dio pisma u kojem akademik govori o tome kako Hrvatska još uvijek nije odustala od agresije na BiH, te da je poput Srbije u njoj instalirala svoje političke strukture. U Hrvatskoj ima puno onih koji ne vole Čovića, ali vole svoj narod i ne mogu dopustiti njegovu majorizaciju.
A što je s drugim utjecajima: recimo, onima u bošnjačkoj politici? Onim turskim, arapskim ili iranskim? Akademik mi izgleda pomalo i naivan. Pa, upravo je to ono čega se Europa i zapadni svijet plaše. Možda je zapadna politika svojevremeno mislila da bi Hrvati sa sekularnim Bošnjacima u Federaciji mogli zaustaviti utjecaj toga svijeta? Možda se ponadala da će se Srbi jednoga dana opametiti i prihvatiti etničku kantonizaciju BiH? Danas kad vidi da od toga nema ništa, zabrinutija je zapadna politika od akademika. Uostalom, njezin interes jest stvoriti od BiH prosperitetnu demokratsku državu. A to je moguće – jasno im je – samo uz dogovor sva tri naroda. Čudno je da to akademik ne shvaća. Ili možda shvaća? Ako shvaća, šteta papira i vremena. Bolje bi bilo da se pozabavi pitanjem što će se dogoditi unutar bošnjačkoga korpusa kad se sva tri naroda dogovore.
*Osvrt je preuzet s s internetskog portala Katoličkog tjednika “Nedjelja.ba“.
wpDiscuz
