Nedavno su članovi Mosta i HRS-a iz BiH održali prosvjed na graničnome prijelazu Kamensko tvrdeći kako su bh. Hrvati diskriminirani jer ne mogu dulje od 12 sati u RH, a istodobno mogu državljani Srbije. Zastupnica u Hrvatskom saboru iz 11. izborne jedinice (BiH i dijaspora) Zdravka Bušić kazala je u izjavi za Večernji list kako je to netočno.
– Riječ je o potpunim dezinformacijama. Izvan je svake pameti da bi građani Republike Srbije u Hrvatsku ulazili samo tako, bez ikakvih potvrda. Pravila o prelasku granice donesena su na razini Europske unije i vrijede jednako za građane svih zemalja. Ta pravila svi moraju poštovati, a Hrvatska se u tome drži reda i zakona. Tvrdnja o olakšanom režimu za građane Srbije je zlonamjerna i ne služi ničemu doli prizemnom i jeftinom politikantstvu pojedinih zastupnika koji, izgleda, misle da jedino neodgovornim širenjem dezinformacija i zastrašivanjem ljudi mogu opstati na političkoj sceni, kazala je Bušić.
Upitana što je onda točno, Bušić je odgovorila:
Točno je to da su pravila dogovorena na razini Europske unije jednaka za državljane svih zemalja izvan Unije, a njima se, do 1. srpnja, ulazak odobravao samo za nužna putovanja. Od početka srpnja, za boravak u Hrvatskoj do 12 sati građani Bosne i Hercegovine na granici više ne moraju navesti razlog ulaska. Točno je, također, da hrvatski državljani u Hrvatsku, odnosno u Europsku uniju iz trećih zemalja mogu ući po pravilima jednakima za sve. Moraju imati ili valjanu EU digitalnu COVID potvrdu ili druge dokumente ili testove koji po važećim propisima mogu nadomjestiti tu potvrdu. Ta pravila jednako vrijede za Nijemce, Talijane i Čehe, kao i za hrvatske državljane, bez obzira na to iz koje zemlje izvan Europske unije ulaze u Hrvatsku. To sve lijepo piše u dokumentima objavljenim na stranicama Ministarstva unutarnjih poslova, na kojima su se uredno mogli informirati i moji dragi kolege prije nego što su odlučili širiti dezinformacije u javnom prostoru i uznemiravati narod.
Bušić se slaže kako postoje problemi s prelaskom granice i zadržavanjem u Republici Hrvatskoj.
Tih problema smo svjesni i, uvjeravam vas, Hrvatska na razini Europske unije čini sve što je u njezinoj moći kako bi Hrvatima iz Bosne i Hercegovine, kao i svim ostalim državljanima Bosne i Hercegovine omogućila neograničen, neometan i olakšan ulazak u Republiku Hrvatsku. U tome bi, svakako, pomogla bolja procijepljenost, a svi hrvatski državljani vrlo brzo će se moći cijepiti u Republici Hrvatskoj bez ikakvih komplikacija i troškova. Odluku o tome Vlada će donijeti već sutra.
Često se u medijima u BiH, ali i RH, te iz oporbe čuje kako HDZ-ova trojka izabrana u 11. izbornoj jedinici ne čini ništa za Hrvate iz BiH. Upitana kako to komentira Bušić je kazala:
Upravo mi je nevjerojatna ta teza. Osobno sam na čelu saborskoga Odbora za Hrvatske izvan RH koji je u ovom sazivu aktivniji nego ikad ranije. Redovito održavamo vrlo konstruktivne sjednice, donosimo prijedloge i zaključke u smjeru boljitka hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini i Hrvata u drugim susjednim zemljama. O tom se cilju redovito konzultiramo i s Ministarstvom vanjskih i europskih poslova i drugim resorima. Iako rad našeg odbora, kao uostalom i drugih saborskih odbora, prolazi pomalo ispod radara javnosti, riječ je o ozbiljnom poslu jer se upravo tu događaju glavne rasprave u kojima, uz zastupnike, sudjeluju i stručnjaci koji daju velik doprinos konačnoj kvaliteti dokumenata. Osobno sam i članica saborskoga Izaslanstva u Parlamentarnoj skupštini Vijeća Europe. Tamo redovito vodim konzultacije i niz drugih aktivnosti u korist Hrvata u Bosni i Hercegovini jer se upravo tamo i vodi najveća bitka oko interpretacije sudbonosnih pojmova o važnosti konstitutivnosti naroda i presuda Europskog suda za ljudska prava. Podsjećam kako se, kao predsjednica Odbora, sastajem i sa stranim predstavnicima, što iziskuje maksimalnu pripremu i privrženost, u čemu imam potporu svojih kolega zastupnika izabranih u 11. izbornoj jedinici. Dakle, moj posao je puno ozbiljniji od populističkih govora sa saborske govornice koji ne služe ničem doli demagoškom skupljanju jeftinih političkih bodova.
Na upit kako komentirate odnos bošnjačkih stranaka u BiH koje se zapravo svim silama trude da se ne promijeni Izborni zakon kako bi nastavile s praksom preglasavanja, Bušić kaže kako nažalost, takvo djelovanje predstavnika najbrojnijega konstitutivnoga naroda u BiH nije ništa novo.
To je zapravo isti smjer kao i u vrijeme kada su oni povlačili potpise s mirovnih sporazuma nakon što bi ih potpisali ili kad su svim sredstvima nastojali izjednačiti Hrvate s velikosrpskim agresorom. Praksi preglasavanja Hrvata su, nažalost, krila dodatno davale i nametnute odluke visokih predstavnika, kojima je 1990-ih mandat bio osigurati mir, a danas funkcionalnost države. Vjerujem kako će vrlo brzo svima postati jasno da unitaristička rješenja kakva zagovaraju i kroz međunarodne organizacije guraju predstavnici bošnjačkoga naroda nisu opcija i da se Hrvatska nikada neće pomiriti s nametanjima političkih predstavnika hrvatskom narodu u BiH, s negiranjem političkih i ustavnih prava Hrvata i pokušajima njihove dekonstitucionalizacije, kazala je Bušić.
Sljedeće godine je vrlo izvjestan scenarij da će Bošnjaci, nakon Željka Komšića, instalirati svoje Hrvate u Dom naroda i tako pokušati zapečatiti sudbinu bh. Hrvata.
Bušić kaže kako ponovno inzistiranje na preglasavanju, kakvo se u četiri navrata pokazalo kroz slučaj “Komšić”, ne bi bilo u interesu ni Hrvatima ni Bošnjacima.
Uvjerena sam kako je i međunarodnoj zajednici jasno da je taj nesretni projekt isključivo produbio nepovjerenje između Bošnjaka i Hrvata. Loptica je sada na strani vodećih bošnjačkih lidera, koji mogu odlučiti hoće li nastaviti s produbljivanjem nepovjerenja ili će napokon početi ozbiljno razgovarati s hrvatskim predstavnicima o izmjeni izbornog zakonodavstva. Komšić je dokazao ne samo da ne predstavlja hrvatski narod nego ne predstavlja ni BiH. Ne mogu ne primijetiti kako ga i naši partneri vješto izbjegavaju jer znaju da je on postao teret, a ne rješenje za stabilnu i funkcionalnu Bosnu i Hercegovinu. Što se tiče Doma naroda, pažljivo pratimo politička kretanja i najave bošnjačkih aktera. Vjerujte mi da i naši saveznici o tome nemaju baš pozitivno mišljenje koliko bi neki politički predstavnici u Sarajevu to htjeli. Uostalom, bošnjačka kontrola hrvatskog Kluba Doma naroda značila bi da bošnjački političari odustaju od Federacije Bosne i Hercegovine, kazala je Bušić.
Hrvatska politika u BiH, ali i u Zagrebu uglavnom diplomatski reagira na pokušaje ostvarenja velikobošnjačkoga projekta Federacije BiH bez Hrvata. Upitana je li vrijeme za radikalnije odgovore, Bušić je kazala:
Zagreb je prema Bosni i Hercegovini uvijek bio konstruktivan. Sjetite se samo kako je hrvatska strana za vrijeme rata prihvatila sve mirovne sporazume u cilju očuvanja Bosne i Hercegovine. Bez Hrvatske i Hrvata ne bi bilo Bosne i Hercegovine, ona bi se danas zvala drugačije i bila bi dio neke druge tvorevine. Ostvarenje velikobošnjačkoga sna o Federaciji BiH bez Hrvata značilo bi kraj Bosne i Hercegovine.
Upitana što misli o zahtjevu za trećim hrvatskim entitetom, Bušić je kazala kako je ključno da se shvati kako unitarizam koji promiču bošnjački predstavnici Hrvate dovodi u situaciju obespravljenog naroda, a istodobno podgrijava separatističke tendencije u Republici Srpskoj, što zajedno uništava izglede za političku stabilnost u Bosni i Hercegovini.
Federalizacija zemlje u kojoj bi Hrvati imali svoju federalnu jedinicu, ma kako se ona zvala, doista bi bila jamstvo za istinsku jednakopravnost Hrvata s ostalim konstitutivnom narodima. Osobno smatram kako bi to bilo kvalitetno rješenje za Bosnu i Hercegovinu, kazala je Bušić.
Bušić je upitana i zašto pojedine administracije, poput njemačke, nizozemske, snažno podupiru planove Bošnjaka koji bi rezultirali potpunom majorizacijom Hrvata, na što je odgovorila:
Pitanje političkog položaja Hrvata u BiH se, nažalost, godinama zanemarivalo. Hrvatska je šutke prelazila preko odluka koje su nanijele najveće nepravde hrvatskom narodu u BiH, odluka kojima su nakon 2000. godine udareni temelji za diskriminaciju Hrvata koju i danas gledamo. Ozračje koje je zbog toga stvoreno nije lako promijeniti, no po dolasku Vlade Andreja Plenkovića, položaju Hrvata u BiH posvećeno je puno pozornosti, poduzeti su doista krupni koraci i Hrvatska ulaže velike napore da ovo pitanje ostane u fokusu međunarodne zajednice i da svi shvate kako, kao što sam već rekla, rješenja koja bi na bilo koji način dekonstitucionalizirala Hrvate u BiH nisu niti će ikada biti opcija. Moramo biti svjesni da se stvari ne mijenjaju preko noći, ali ne možemo ne primijetiti kako i one administracije koje su se najsnažnije zalagale za unitarističku Bosnu i Hercegovinu danas pokazuju više senzibiliteta za pitanje nejednakopravnosti Hrvata u Bosni i Hercegovini. Hrvatski čimbenik postao je nezaobilazan u bilo kojoj budućoj političkoj odluci o Bosni i Hercegovini. Hrvatska je potpisnica Daytonskog sporazuma i, na kraju krajeva, bez Hrvatske, članice Europske unije i NATO-a, ne mogu se više tek tako progurati unitaristička rješenja.
Na pitanje čini li Zagreb dovoljno u komunikaciji s međunarodnim administracijama kako bi objasnio suštinu Daytona, mira, važnosti ravnopravnosti triju naroda za opstanak zemlje, Bušić je kazala:
Ova administracija doista čini i činit će sve što je u njezinoj moći da zaštiti politička prava hrvatskog naroda u BiH. Uostalom, Bosna i Hercegovina nije prioritet mnogih diplomacija te je zbog toga često teško utjecati na stavove pojedinih zemalja koji uglavnom reflektiraju klišeje bošnjačke politike. Posla je, naravno, puno zbog svega što sam već navela, no podsjetila bih da se više puta na razini ministara vanjskih poslova EU-a, a jednom i šefova država, na agendi našlo pitanje izbornog zakonodavstva BiH, odnosno nametnutoga člana Predsjedništva BiH Željka Komšića. Zapravo, ne postoji vanjskopolitički forum na kojemu predstavnici Vlade ne podižu temu nejednakopravnosti Hrvata u BiH. To je nešto što je, priznat će i najžešći kritičari, ranije bilo nezamislivo. To znači da su europske institucije i države više nego ikada svjesne položaja Hrvata u BiH. Zahvaljujući našem angažmanu, i UN-ove organizacije prepoznale su nejednakopravnost hrvatskog naroda, i to kao kršenje ljudskih prava. Tu prvenstveno mislim na periodično izvješće za BiH Vijeća za ljudska prava UN-a od 2019. s kojim se BiH mora uskladiti. U srpnju 2020. godine završili smo i prvo uspješno predsjedanje Vijećem Europske unije, kojim smo ostvarili ogroman međunarodni ugled. HDZ-ova Vlada taj će utjecaj itekako znati iskoristiti./HMS/
wpDiscuz
