Ljubomora je normalna ljudska emocija i nije lako postaviti granicu između normalne i patološke ljubomore, piše portal She.hr.
Ako vidite da ljubomora koju osjećate uništava vaš odnos, ako ste ljubomorni na svaku osobu u partnerovom životu, čak i one koje su bile prije vas ili ako imate teškoća uspostaviti povjerenje prema novim ljudima u vašem životu jer vas je prijašnji partner prevario, možda bi bilo dobro potražiti stručnu pomoć u rješavanju tog problema.
Skrivena potreba za kontrolom
Počnite s tim što ćete sami sebi postaviti nekoliko pitanja.
Pitajte sebe zašto se tako osjećate? Koji vas problemi koje vučete iz prošlosti čine tako sumnjičavima i osjetljivima? Jeste li bili prevareni u prošlosti? Jeste li nesigurni i ovisni o partneru? Bojite li se napuštanja jer mislite da nećete moći ili znati kako sami? Mislite li da niste dovoljno vrijedni da bi održali partnerov interes?
Ako ste stalno u strahu da će vas partner prevariti može se dogoditi da napravite toliko tenzije i teškoća u odnosu da zaista netko drugi, tko nudi poštovanje, harmoniju i radost, privuče pažnju partnera. To su stvari koje su važne. Trebate brinuti o tome što dajete u odnos.
Ne zaboravite da je ljubomora često skrivena potreba za kontrolom. Potreba da držimo partnera na kratkom lancu. Razmislite o tome zašto vam je to potrebno? Koje strahove u vama to umiruje? Izaberite poštovanje. Najmoćniji ste kada volite, poštujete i kada svojom osobnošću i trudom gradite odnos. To je puno snažnije nego kontrola. Ne zaboravite da ne možete nikoga natjerati da dođe kući, ali možete učiniti da želi doći kući.
Srž ljubomore
Ono što mislimo o sebi i kako se osjećamo u vezi samih sebe. Ako imamo loše mišljenje o sebi, ako smo nesigurni i ako ne znamo kako zadovoljavati svoje emocionalne potrebe oslanjat ćemo se na druge ljude i trebat će nam njihova pomoć u tome (potreba da nam netko govori da smo važni, lijepi, pametni – jer sami u to ne vjerujemo). Što nam je više pomoći potrebno, više se bojimo izgubiti tu pomoć, izgubiti ljude koji nam pružaju ono što ne znamo kako pružiti sami sebi. Što smo sigurniji u sebe, što imamo bolje mišljenje o sebi to ćemo biti neovisniji o drugim ljudima u pogledu zadovoljavanja tih potreba.
Druga važna stvar je naša potreba za kontrolom i posjedovanjem. Ako sasvim iskreno sebe zapitamo mislimo li zaista da je moguće kontrolirati drugog čovjeka kako nas ne bi prevario ili slagao znat ćemo da je odgovor: naravno da ne. Nikoga ne možemo spriječiti da nas zamijeni, ostavi ili prevari. Zaista je važno uvijek iznova sebe podsjetiti na razliku između onoga što možemo kontrolirati i onoga što ne možemo. Tu je potrebno uložiti puno truda. Temelj tog truda je razmišljanje o sebi i svojim nesigurnostima i strahovima.
Što mislimo o drugima
Što više prihvaćamo sebe, to manje imamo potrebu kontrolirati druge. Naučiti kako prihvaćati druge, znati da ih ne možemo kontrolirati ili prisiljavati na nešto, pustiti ih da budu ono što žele ili moraju biti, vjerojatno je jedan od najvažnijih životnih projekata.
To je nešto čemu treba uvijek iznova težiti jer je jedini način da postignemo unutarnji mir – shvatiti kako ne možemo kontrolirati druge, ali možemo sebe. Na primjer: sasvim sigurno nećete moći natjerati muža da dođe kući, ali ćete prihvaćanjem i njegovanjem sebe i njega te odnosa u kojem jeste vrlo vjerojatno postići to da on želi doći kući.
Ono što mislimo o drugima. Ako mislimo da je svijet pun varalica i da se ljudima ne treba vjerovati sigurno je da ćemo nastupati s nepovjerenjem i tražiti znakove koji upućuju na to da nas druga osoba vara ili nam nešto skriva.
Vrlo često, ako smo imali loša iskustva u prošlosti (npr. partner nas je prevario) postajemo oprezni i nepovjerljivi i prema novim ljudima u našem životu. I opet, nepovjerenje prema drugim ljudima zapravo govori o tome kako se osjećamo prema samima sebi.