Uoči drugog kruga lokalnih izbora nastavila se burna debata kandidata za gradonačelnika Zagreba
Tomislav Tomašević, kandidat platforme Možemo! za zagrebačkog gradonačelnika, i njegov protukandidat Miroslav Škoro, čelnik Domovinskog pokreta, sučelili su se u nedjelju u trećoj medijskoj debati uoči drugog kruga lokalnih izbora koju je organizirao N1.
Škoro je nastavio s negativnom kampanjom i napadima na Tomaševića koju je započeo na sučeljavanju Jutarnjeg lista, kad ga je prozvao da je iz proračuna kroz nevladine organizacije izvukao 80 milijuna kuna. Ovaj put mu je spočitnuo i kako je rekao da ne bi glasao za svoga oca koji je podržavatelj Domovinskog pokreta jer je ideološki fanatik, na što mu je Tomašević rekao da je njegov otac dragovoljac Domovinskog rata, dok je Škoro avionom otišao u Ameriku za vrijeme rata.
Prozvavši Vilima Matulu da je od Saveza komunista dobio stan koji je poslije prodao za 5000 eura po kvadratu, Škoro je dobio odgovor od Tomaševića da je on bio u Savezu omladine.
Lupanje po stolu
U jednom trenutku bilo je i povišenih tonova te lupanja šakom o stol, a Škoro je to opravdao time što Tomašević huška jer proziva Anju Šovagović da je dobila gradski stan.
– Imam popis sa svim dotacijama tim Cosa nostra aktivističkim udrugama. Imate vremena, kažite koliko ste novca dobili od Milana Bandića. Dobili ste 1,49 milijuna za djelovanje Zelenog telefona – prozvao je Škoro Tomaševića, na što mu je on odgovorio:
– Mislim da nitko ne može vjerovati da je nas Bandić plaćao da bismo mu radili prosvjede i da bismo bili najžešća oporba i da bismo na kraju porazili njegovu politiku. Sve to dolazi od čovjeka koji je bio suvlasnik tvrtke koja je 130 milijuna kuna za softver dobila od Grada i čovjeka koji je znao da je koruptivan model dodjele štanda na Adventu i svejedno sudjelovao u tome.
Upitan da odgovori koliko je on iz gradskih proračuna dobio za pjevanje, Škoro je odgovorio da on od toga živi, ali da je profesionalni aktivizam nešto drugo.
– Povući novac iz koruptivnog grada da bi sebi prvo isplatio plaću i putovao po cijelome svijetu, to je bezobrazno zavaravanje javnosti – udario je Škoro. Tomašević mu je odgovorio da je riječ o huškačkoj retorici i iskrivljavanju činjenica.
– Ne možete dobiti novac iz proračuna ako nemate projekte. Zeleni telefon je odradio na tisuće poziva i riješio probleme građana. Vi ne znate kako funkcionira sustav civilnog društva, ne znate ništa o gradskim temama, a vodili biste grad – rekao je Tomašević. Nakon što je Škoro ponovno prozvao Tomaševića da je izišao iz Skupštine kad se glasalo da se počasnim građaninom Zagreba proglasi legendarni vukovarski general Blago Zadro, što je ovaj demantirao, voditeljica je pitala kojom je brigadom zapovijedao Zadro. Škoro nije znao odgovor, niti je znao nabrojiti tri zagrebačke brigade.
Gradske teme
Pokazao je i neznanje kad je riječ o pročelnicima, pa nije znao nabrojiti barem tri, dok Tomašević nije znao koji je trenutno najvredniji zagrebački EU projekt. No hoće li Škori škoditi što ne poznaje dovoljno gradske teme i ide s negativnom kampanjom? Politički analitičar Žarko Puhovski smatra da njegovom biračkom tijelu to uopće nije bitno.
– On pokazuje superiornost da ga teme o upravljanju gradom ne zanimaju. On daje do znanja da bi volio biti gradonačelnik kako bi politički upravljao gradom. Za njega vrijedi ona pjesmica ‘Jeste li vidjeli moga sinka Janka’, a odgovor je ‘Nismo, niti nas zanima odgovor’. Nasuprot nekim mišljenjima, on time ne gubi na popularnosti kod svojih, jer njegovi podupiratelji ne žele da on zna nešto o gradu, nego da se bori protiv ‘ljevičarske aveti’ – smatra Puhovski.
Tomašević, nastavlja, puno bolje poznaje upravljanje gradom, ali nije navikao biti važan i suočen s ovim tipom osobnih i svjetonazorskih napada.
– On doista poznaje problematiku, međutim, događaju mu se tehničke pogreške poput one s davanjem mandata na raspolaganje, što nije zakonska obveza. I tu su se našli u defanzivi – kaže Puhovski.
Koji je Škorin cilj?
Analitičar Žarko Puhovski smatra kako se čini potpuno jasnim da Tomašević dobiva izbore i da se ta razlika od 100.000 glasova ne može dostići.
– A tu se radi i o stotinu godina razlike jer je Škoro u dvadesetim godinama 20. stoljeća u jednoj vrsti borbe da desnica izbaci ljevicu iz javnog života, a Tomašević ima neke elemente postmoderne politike koja više ne nastupa formativno, nego kapilarno, ne zastupa velike ideologijske pripovijesti, nego pokušava ideologiju učiniti djelatnom preko pojedinačnih političkih i upravnih odluka – analizira Puhovski.
Pa koji je onda Škorin cilj ako je sve izgubljeno za njega?
– Cilj je dvostruki. Da ne izgubi s prevelikom razlikom, da prođe s barem 30 posto glasova, a drugo, što je važnije, da se potvrdi u javnosti kao patentirani branitelj domovinskog, patriotskog, desničarskog miljea, nasuprot onih koji su ‘financirani izvana i nisu pravi Hrvati’. I tu Škoro više misli na Andreja Plenkovića nego na Tomaševića – smatra Puhovski.