Mršavljenje je dugoročni proces i za uspjeh je uvijek potrebno imati čvrstu motivaciju – kaže kardiolog i ravnatelj KBC-a Rijeka, prof. dr. sc. Alen Ružić.
Ravnatelj KBC-a Rijeka dr. Alen Ružić u emisiji Nedjeljom u 2 komentirao je situaciju s koronom, a posvjedočio je i o vlastitim životnim izborima koje je donio za bolje zdravlje.
Dr. Ružić je naglasio kako se smrtnost od Covida 19 kreće približno na istim razinama kao što je bila u prosincu.
– Kada analiziramo smrtnost, ona je veća sada zbog većeg broja oboljelih, ali u postotku ona je na razini europskih Sveučilišnih bolnica, te je to podatak koji govori da radimo dobar posao, poručio je Ružić.
Zahvalio je svim kolegama na predanom radu u borbi s pandemijom. U razgovoru se osvrnuo na zdrave životne izbore koje svaki pojedinac može donijeti za sebe, a samim time smanjiti rizik smrtnosti od brojnih bolesti, uključujući i pretilost.
Sam ima puno iskustva u tome, budući da je u pet godina uspio smršaviti nevjerojatnih 98 kilograma.
– Mršavljenje je dugoročni proces i za uspjeh je uvijek potrebno imati čvrstu motivaciju – kaže kardiolog i ravnatelj KBC-a Rijeka, prof. dr. sc. Alen Ružić, prenosi 24sata.hr.
Po vlastitim je riječima, problema s težinom imao još od najranijeg djetinjstva. U prvom razredu osnovne škole tako je težio čak 65 kilograma te je bio teži i od učiteljice.
Nakon toga je tijekom godina isprobao brojne dijete, ali bez uspjeha te bi se uvijek vraćao na staru kilažu ili još i udebljao. Tijekom fakulteta posve je izgubio kontrolu nad prehranom te je ‘dogurao’ do 186 kilograma.
Budući da je bio na specijalizaciji interne medicine, počeo je čitati u učiti više o zdravoj prehrani, a ono što je naučio primijenio je na sebi te je tako kroz narednih pet godina smršavio punih 98 kilograma.
On kaže kako je radeći u Thalassotherapiji Opatija na rehabilitaciji i prevenciji kod podjele zadataka ga je, veli, zapala prehrana jer su znali da ga to zanima. U sklopu Thalassotherapije 2007. osnovao je i uspješno vodio školu mršavljenja, a kasnije je to nastavio u sklopu svojeg Akademskog centra zdravlja koje vodi od 2009. Djeluju u prostorijama na Kantridi i služe, prema njegovim riječima, za ozbiljno prehrambeno savjetovanje i provedbu programa mršavljenja.
Razbijanje mitova o zdravoj prehrani
– Prvo što mi pada na pamet jest da treba piti dnevno više od dvije litre vode. To nije istina, jer je stvar vrlo individualna. Treba jednostavno slušati osjećaj žeđi, a ovakve priče promovira industrija vode. Zatim, da je doručak najvažniji obrok. Svi su obroci važni, a doručak je posebno važan za djecu, da se stekne navika. Međutim, ako nisi gladan, za debele ljude doručak je štetan i nema smisla prisiljavati se jesti ujutro jer tijelo ima dovoljno zaliha. Sljedeće što mi pada na pamet jest zabluda da se na maslinovu ulju ne smije pržiti.
Maslinovo ulje vrlo je stabilno i ne gubi svoja svojstva u termičkoj obradi. Onda da se vitamin C stavlja u čaj. To nema smisla, jer vitamin C je termolabilan i gubi svoja svojstva, osim što čaj postane kiseo. Zabluda da je keks ugljikohidrat. Keks je čista mast, po sastavu uglavnom od margarina. Bolje je jesti čokoladu, jer kod 500 kalorija čokolade s visokim postotkom kakaa prestaje potreba za slatkim, dok kod keksa ni 1500 kalorija nije dosta. Ili, zabluda da je bezkofeinska kava zdravija od one s kofeinom.
Ako se pije u normalnim količinama, kava nije loša za srce. Dvije-tri kave dnevno čak pozitivno djeluju. Naravno, ovisi o kakvoj se kavi radi. Tursku kavu, recimo, nikada ne bi trebalo piti više od jednom dnevno.
Važna pravila
– Samo sam se počeo pametnije hraniti. Treba poštovati dnevni ritam obroka, raspodjelu što se kada jede. I naravno, tu je i manipulacija osjećajem sitosti. Ta informacija do mozga putuje 20 minuta. Brzo jedenje i mekana hrana, recimo, hamburgeri s pecivima koja se peku na vodi da bi bila sočnija, mogu biti velika smetnja. Kod takve brze hrane u pravilu dovoljno je ono što pojedete u prvih pet do sedam minuta. Znači, ostaje još 15-ak minuta do osjećaja sitosti i tu se javlja problem, jer kroz sve to vrijeme možete jesti – objašnjava dr. Ružić.
Potreba za hranom, veli, ne proizlazi samo iz gladi. To je jednako tako i emotivna potreba.
– Navečer ste, u stvari, malo gladni. No, hrana navečer je najjednostavniji oblik vlastitog nagrađivanja za težak dan koji je iza vas – govori.
wpDiscuz
