Woland u Sarajevu

Snjegovi, ruzmarin i šaš

Najprije je uslijedio medijski linč Ivane Marić, nesuđene dogradonačelnice Sarajeva, zbog neke benigne i tupaste izjave od prije nekoliko godina, na koji se nastavio neuspjeli izbor Bogića Bogićevića na mjesto gradonačelnika Sarajeva, bombastično najavljivanog danima prije fijaska.

Zatim je uslijedio rašomon oko (ne)učinkovitosti “Fadilovih respiratora” koji su, navodno, stavljeni u funkciju na Univerzitetsko kliničkom centru Sarajevo (UKCS) na kojem, što znaju i ptice na grani, stoluje prvi bijeli mantil u Bošnjaka, Sebija Izetbegović.

Najprije su uslijedile anonimne prijave liječnika kako pacijenti masovno umiru na “Fadilovim respiratorima”, potom je Sebija  zaprijetila tužbom svim  medijima koji su prenijeli navode iz anonimnih pisama, pa se vodila rasprava jesu li sporni respiratori uopće stavljeni u funkciju i na osnovu koje dokumentacije. Uključila se čak i SIPA i državno tužiteljstvo.

A onda su “Fadilove respiratore” preko noći, kao u onoj pjesmi Bijelog dugmeta, prekrili snjegovi, ruzmarin i šaš. Javnost još uvijek pouzdano ne zna niti to jesu li uopće postavljeni na UKCS ili ne. Ako jesu, onda je to bilo prije svega u svrhu “spašavanja vojnika Fadila”, a na užas obitelji nesretnika koji su završili na “Fadilovim dihalicama”, sve to da ne bi ispalo kako je tolika lova uzalud bačena, što, je li, oslobađa Fadila svih optužbi. Međutim, cijela afera otela se kontroli, te se nakon nekoliko dana pretvorila u “spašavanje vojnikinje Sebije”, i to provjerenom metodom: lansiranjem novog “skandala”.

Stražnje noge patriota

Pogađate, radi se o famoznom “slovenskom non-paperu”. Navodno je Janez Janša poslao Europskoj uniji svoj prijedlog rješenja bosanskohercegovačke kvadrature kruga, koji podrazumijeva “mirni razlaz”. Čak su se pojavile i nekakve karte, način na koji je Janša raskrojio “jednu nam i jedinu”, iako je nešto slično suludo i kao konstrukcija. Slovenija, pa i sam Janša, negirali su postojanje sličnog non-papera. U normalnim zemljama, cijela afera ovim bi činom bila okončana. Ali ne i u Bosni i Hercegovini. Tamo gdje prestaje pamet, počinje Bosna i Hercegovina.

Promptno su se digli na stražnje noge dežurni “patrioti”, predvođeni famoznim dvojcem Komšić-Džaferović, prijeteći ni manje ni više već ratom. To sluđivanje, kao i dosad, namijenjeno je prije svega vlastitom biračkom tijelu, u nedostatku bilo kakvog drugog smislenog sadržaja njihovih politika, pogotovo sada, kada je Pelješki most, omiljena ubleha spomenutog dvojca, u završnoj fazi izgradnje. Najtragičnija stvar je to što u tome uvijek iznova uspijevaju, što ne govori toliko o njima, koliko o biračkom tijelu koje na taj način sluđuju.

Sve što o tome treba znati je činjenica, potvrđena krvavim raspadom Jugoslavije, da jednu višenacionalnu zemlju ne mogu razbiti nikakvi non-paperi, niti bjelosvjetski crtači karata, već isključivo nacionalizam većinskog naroda koji je, na žalost, u našem slučaju već odavno prešao u akutno bjesnilo.

Pranje glave

Ne treba toliko zamjerati bošnjačkom biračkom tijelu, kojem se glava agresivno pere već godinama, opasnim lažima i još opasnijom mržnjom prema drugima, ali što reći o “liberalima” iz Naše stranke? Je li i njih zahvatio virus nacionalističkog bjesnila? Zbog čega ovo pišem? U organizaciji nekakve Liberalne mreže jugoistočne Evrope (LIBSEEN), predvođene zaboravljenim političkim asovima poput Vesne Pusić i bivšeg ministra obrane Slovenije Romana Jakiča, održan je nekakav zoom meeting na kojemu su “liberali” prizivali duhove iz Karađorđeva, a sve to povodom “Janšina” non-papera.

A među njima se, naravno, našao i tragikomični Predrag Kojović iz Naše stranke. “U jednom trenutku i Mein Kampf Adolfa Hitlera funkcionisao je kao non-paper”, izjavio je tom prilikom Kojović. “Dogovor Tuđmana i Miloševića o podjeli Bosne i Hercegovine u Karađorđevu je također bio non-paper. Radi se o opasnim fantazijama ludaka.”

Kojović je, umjesto da provjeri jesu li Janša i polovica Europske unije kojim slučajem preko noći izgubili razum, cijelu aferu okarakterizirao kao “eho dugogodišnje politike koju u Bosni i Hercegovini provode Milorad Dodik i Dragan Čović”. Glupavo, da ne može glupavije: Predrag Kojović u epizodi “Spašavanje vojnikinje Sebije”.

Potroši se tako i famozni “non (toalet)-paper”, nakon što su “patrioti” brižno obrisali guzicu uzduž i poprijeko s vascijelim dunjalukom, Europskom unijom i zemljama zapadnog Balkana pride, i šta dalje? Ritam smrti po improviziranim bosanskohercegovačkim covid bolnicama nije se dao impresionirati nebulozama o non-paperu, usprkos udruženom patriotskom pothvatu (UPP), uključujući tu i vidovitu sarajevsku mumiju, notornog Christiana Schwarz-Schillinga.

Ovacije objektivne publike

A onda je svizac… Ne, to je nešto drugo, malo me ponijelo… A onda je neki retardirani travnički hodžica ekspresno aktivirao novi “skandal”, prekrivši ruzmarinom, snjegovima i šašom sve redom, i “slovenski non-paper” i “Fadilove respiratore” i muljanje Sebije Izetbegović u UKCS-u. Agilni efendijica brat je Selme Sexy Cikotića (SSC). Je li to napravio po bratovim uputama ili ne, manje je važno. Uglavnom, hodžica je izveo neviđen patriotski pothvat, “poturčivši” pola bliže obitelji kardinala Vinka Puljića. Aferim! (Za ovo bi mu trebalo sa zakašnjenjem od četvrt stoljeća dodijeliti Zlatni ljiljan.)

Ne znam kako sve ovo objasniti. Nisu tu čista posla. Ovo je s vražje strane, rekli bi skeptici. Kao da je u Sarajevo došao Bulgakovljev Woland sa cijelom svojom svitom, s mačkom Behemotom, Korovjevim, Azazellom, pa pravi neviđen nered po gradu? Woland u tekstu nije slučajno. Već je on jednom, doduše fiktivno, posjetio Sarajevo za vrijeme opsade, pa tamo napravio neviđeni nered, i to u drami Nedžada Ibrišimovića “Woland u Sarajevu”, koja je objavljena 2000. godine.

Drama je svojevremeno najprije objavljena kao separat u jednom sarajevskom tjedniku uz ovacije “objektivne publike”, bez obzira što se radi o glupavom igrokazu koji, čini mi se, nije napisan iz književnih pobuda, već više kao agitpropovski komad, u kojemu se na jedan način željelo pokazati kako su vrag uvijek oni drugi, koji, je li, navode na zlo “dobre Bošnjane”.

Ibrišimovićev Woland dolazi u ratno Sarajevo, lukavo preodjeven  u stranog dopisnika, pa tu napastvuje Asima Bektaša, borca Armije BiH, stražara na ulazu u Sarajevski ratni tunel. Upravo u tunelu se i susretnu Woland i Asim. Woland je lukav i prijetvoran, kao i svaki vrag, a naš Asim čudo od čovjeka. To je lik koji je snajperistu, koji mu je ubio kćer, pozvao na kavu, pa vezao dinamit oko struka i čekao četnički tenk. “Ali to nije sve”, kako kaže ona reklama: Asim je načelniku općine dao 16 kilograma obiteljskog zlata za obranu “jedne nam i jedine”, a kroz tunel nije mogao proći ni njegov punac bez uredne dokumentacije.

Branjenje istine

A onda dođe Woland i prevari sirotog Asima. “Moraš žudjeti za njegovom krvlju, Bosanac! (…) I Srbijanac žudi za tvojom, ta ubio ti je dijete, kuću spalio, zemlju oteo! (…) Što se ne opomeneš, o tvrda glavo?! Mrzi ga, traži ga, ubij ga!” kaže prepredeni Woland Asimu. “Što bi ti bio dobar četni moralista”, kaže njemu Asim. “Samo znaš šta, ako nas ‘živote’ (Srbi, op.a.)  sve ne pobiju, nama valja opet s njima živjeti, a ti ode u svoje zemlje i Holandije.”

Zanimljiva je još jedna scena: Woland kroz tunel prošverca određene količine alkohola, usprkos svoj Asimovoj budnosti. Kod koga završi ta roba, tko je dalje dila po Sarajevu? Juka? Caco? Ne. Rade to pripadnici sarajevskog HVO-a.

Dakle, za sav nered po Sarajevu od rata pa naovamo krivi su drugi: Janez Janša, Milorad Dodik, Dragan Čović, Woland, HVO, Rusi, Kinezi (vidi pod Pelješki most), dok smo mi, je li, merhametli kakve nas je Bog dao, nevini. Kako da ne, rekao bi objektivni promatrač, nevini ste kao ocvala veteranka sa štajge. Paradoks je da “patrioti”, Bosanci i Hercegovci, sa sličnom argumentacijom – gdje nas uvjeravaju kako je crno zapravo bijelo, i obratno – već godinama brane svoje “istine”, i to s popriličnim uspjehom. Jedini im je problem uvjeriti druge u to.

Josip Mlakić l Bljesak.info

Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima osobni su stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije portala Bljesak.info. Navedeni stavovi ne odražavaju ni stav bilo koje ustanove, subjekta ili objekta s kojima je povezan autor.