‘Ja sam premijer koji je katolik, ali nisam katolički premijer. Moja knjiga je Ustav’, poručuje ovih dana Enda Kenny, premijer Irske koji pokušava izboriti pravo na pobačaj za irske žene i stati na kraj golemom utjecaju koji Katolička crkva ima na formalno sekularno društvo te zemlje
Među rezultatima tog utjecaja ističe se jedan od najrigidnijih zakona protiv pobačaja u Europi. Dozvoljen je samo u slučaju opasnosti po život majke, dok je u slučaju silovanja, incesta ili smrtne bolesti fetusa zabranjen.
Vlada Irske suočena je s velikim opstrukcijama jer pokušava izglasati novi zakon koji dopušta pobačaj u slučaju da majci prijeti i opasnost od samoubojstva. O postojanju razloga za abortus trebao bi odlučivati konzilij sa dva psihjatra, a u slučaju stručne odbijenice žena se ima pravo obratiti k još troje doktora. Ministar ima pravo ukinuti instituciju za koju utvrdi da nedosljedno provodi zakon.
Kardinal Sean Brady nedavno je, kako piše Irish Examiner, izjavio da je njegov posao ‘uvjeriti zakonodavce’ da glasuju protiv tog novog zakona kojeg priprema Kennyeva vlada. No premijer je odlučio prestati tolerirati crkvenim vođama da diktiraju zakone i prava. Premda je i sam katolik, Kenny je poručio da osobna odnosno privatna uvjerenja i moral ne bi smjeli biti argument pri donošenju zakona – određivanju prava svih građana, a ne samo katolika – u jednoj republici koja se se po svojoj suštini ravna prema ustavu, a ne prema vjerskoj knjizi.
Čini se da su biskup malo precijenili svoju moć, a premijer, pak, da je ispravno ocijenio rastuće nezadovoljstvo u društvu zbog uplitanja crkvene hijerarhije u posao političara. Anketa koju su proveli Ipsos MRBI i Irish Times pokazuje da 75 posto ispitanika podržava dopunu zakona o pobačaju. No pritisak na Kennya svejedno je, prema njegovim riječima, takav da biva nazivan ‘ubojicom, dobiva telefonske pozive, pisma napisana krvlju’ i druge pošiljke.