Referendum za nezavisnost BIH mnogi danas smatraju jednom od većih prevara Hrvata u BIH.
Doduše kroz povijest nisu pokazali neke političke oštroumnosti još od pada kraljevine Kotromanića i Hrvatinića u 15 stoljeću u ruke osmanskih agresora na svoju zemlju.
Od referenduma 1992 do danas, iako su bili ključni narod koji je ovoj zemlji donio ne samo formalnu nezavisnost nego i mir 1995 godine vojnom prevagom na terenu, položaj Hrvata iz godine u godinu bio je takav da su mu vojni i politički partneri otimali dio po dio političke moći.
Ukratko Hrvati su naivno, Bošnjacima dali mnogo toga.
Od nezavisnosti zemlje, prekida rata, nacionalnog preporoda, (Imoćanin Jozo Cvitković i njegov unuk Mehmed Kapetanović Vitinsky su očevi bošnjačke nacioje, neki su od nacionalnih preporoditelja imena Bošnjak).
HDZ je u parlamentu podržao ime Bošnjak, predao ljiljane Aliji, prethodno osmišljene u biskupiji.
Obranio je Mostar 1992 g. nakon rata 1993, potpisao s ABIH vojnu suradjnu 1994.
Oslobodili su Hrvati Bihać i Jajce i pozvali Bošnjake da se vrate u te gradove. Ne toliko koliko i Hrvate.
Poklonili su Hrvati Goraždanima koridor, Sarajevu smuvraćanjem Mrkonjića i Šipova dali općine Ilidžu, Vogošću, Hadžiće , Ilijaš. Zbog tog im se Sarajevo i Goražde zahvaljuju tako što im u Dom naroda pošalju par svojih Edina i Muhidina. Hrvata.
I još mnogo toga naivno učiniše Hrvati. Smještaj izbjeglica po Hercegovini, potom Dalmacijji. Humanitarna pomoć 1993 usred UZP-a odlazi u Srebrenicu, nema progona Bošnjaka u većinskim hrvatskim područjima. Zašto? Ako je cilj UZP-a etnički čisto područje?
Potom su Hrvati odustali od teritorijalne autonomije u zamjenu za institucionalnu. A onda su zbog tog kažnjeni.
Na bošnjačkim medijima ove podatke nećete vidjeti.
Hrvat je označen kao negativac.
Nacionalna bošnjačka politika svela na to da – za svaku suzu koju im je uzrokovao Srbin mora platiti Hrvat. SDA se boji pitanja svog naroda. Zato napadom na krivca, odgađaju trenutak kad će ih Bošnjak pitati za bilancu dosadašnjeg vladanja.
Većina Hrvata se osjeća gnjevno na ovu zemlju. Srame se gdje žive i kako žive. Država im je ogađena. Oni koji su iselili ne žele ni čuti više za BIH.
Iz nje vuku samo traume.
Sve to koristi odvratna fratrizanska sekta, ona koja se ni Pape ni Gospe ne boji, koja na toj nevolji , boli i tuzi, kupi pare. Potom prava našeg naroda izručuju begovima. Po uskršnjim domjencima. Po fojničkim samostanima gdje su im braću klali. Trguju s našim gnjevom. Smiruju nas za svoj prljavi interes. Baš kako im stoji u opisu posla u Ahdnami. Vi nama pokoran narod, mi vama pare.
Bošnjačka politika danas, svjesna da samo obmanom i obećanjem otimačine tuđeg, odgađa neumitna pitanja bošnjačkog naroda, o tome što je učinjeno, skoncetrirala se na borbu za pravo Bošnjaka ne samo na hrvatskog člana predjedništva i hrvatsku diplomaciju nego i na hrvatski klub naroda.
Smatraju u SDA da će ta partija biti prva u svijetu kojoj će uspjeti majorizacija bez da se država raspane. To je do sada uspjelo samo Turskoj. U doba kad se svijet nije toliko bavio genocidima.
Elem, zapitajmo se:
- Da su Hrvati 1992 glasali za ostanak u Yugoslaviji , kakav bi bio odnos srpskog vrha i srpske države prema njima? Isti ili ne?
- Bi li bili tolerantni vizionari poput Kralja Aleksandra ili bi potirali Hrvate Vojvodine, Bosne, Huma?
- Kako bi Hrvati da je danas 1992, glasali danas?
Za nezavisnu BH ili za otanak u Federalnoj Jugoslaviji u uniji s Crnom Gorom i Makedonijom?
U svakom slučaju jedno je sigurno. U toj državi ne bi bili meta kao u ovoj. U ovoj su meta. I bijedno je da hrvatski narod Dayton odavno ne naziva režimom. Logorom Dayton za tiho gušenje našeg naroda. Modernim Jasenovcem pod nadzorom OHR-a.
U toj krnjoj Jugoslaviiji živjelo je preko milijun i 100.000 Hrvata. Sve što se moglo njihovo rasprodati, Hrvatska je rasprodala, da bi im nakon uništenih života po Srbijama, Bosnama, Kotorima, ponudila uživanje na hrvatskim obalama. Na mješalicama.
A mogli su biti važan narod Istočne hrvatske države. Jugoslavije. Možda čak i Kraljevine.