Published On: Uto, ožu 2nd, 2021

Kakve veze ima Noam Chomsky s Bosnom i Hercegovinom?

Sve kad bi uspjele i nagovoriti Hrvate i Srbe da prihvate sekularnu građansku državu, ne bi u BiH bio zajamčen mir. Tek tada bi se kod Bošnjaka otvorilo pitanje diferencijacije koje bi moglo dovesti do nesagledivih posljedica, pa čak i sukoba.

Piše: dr. fra Luka Marković, Katolički tjednik

Noam Chomsky, zasigurno jedan od vodećih svjetskih intelektualaca i analitičara političkoga stanja u svijetu, govori opširno u jednom intervju o uzrocima koji su doveli do velike ekonomske razlike između bogatih i siromašnih država u svijetu, ali i o migracijskim kretanjima, kao i o aktualnoj profitabilnoj politici velikih sila. Chomsky s pravom upozorava – o čemu sam u više navrata i sam pisao u svojim esejima – da veliku odgovornost za kaotično stanje u svijetu islama snose zapadne sile, koje su se često miješale tamo gdje nisu trebale, ili, ako su se umiješale, učinile su to na kriv način iz vlastitih interesa. Chomsky u intervju upozorava i da zapadne zemlje snose odgovornost za stanje u Iraku, Siriji i Libiji, ali i za pojavu islamističke organizacije ISIL-a.

Ustanak potlačenih

Ono o čemu ovaj briljantni intelektualac ne govori jest činjenica da su Amerikanci i njihovi saveznici napadom na Irak previdjeli da je ta zemlja duboko vjerski podijeljena, te da je Sadam Husein s manjinskim sunitima okrutno vladao nad većinskim šijitima. Padom Sadama nije došlo samo do građanskoga sukoba, kako govori Chomsky, nego do toga da su na vlast došli do tada ugnjetavani većinski šijiti. Njihova prevlast u Iraku rezultira pojavom ISIL-a koji je regrutirao upravo nezadovoljne sunite.

Slična se situacija dogodila i u Siriji u kojoj je Asad s manjinskim šijitima vladao većinskom sunitskom populacijom. Umjesto razborite politike pritiska na Asada kako bi se ispravila nepravda prema većinskom sunitskom stanovništvu, Amerikanci i njihovi saveznici vojno podupiru sunitske pobunjenike, čak i one koji surađuju s ISIL-om, iako su znali da će se Rusi, zbog svojih interesa, staviti na stranu Asada i šijitskih alavita. Nažalost, zbog velikih sila zemlja je utonula u krvavi vjerski rat, a ne građanski kako misli Chomsky, što je za posljedicu imalo desetke milijuna izbjeglica, i to uglavnom sunita i kršćana. Kršćani koji su bili most između islamske i zapadne civilizacije, kako mi prije nekoliko godina u razgovoru za Svjetlo riječi reče prijatelj dr. Miled Abboud, nestaju.

Uzročnici vala velikih migracija

Teško je analizirajući kaotično stanje u svijetu islama ne predbaciti zapadnim silama da su i same bile uzročnikom vala velikih migracija koje bi se jednoga dana mogle Europi razbiti o glavu. Naime, znatan dio sunitskih izbjeglica, bilo da je riječ o onima iz spomenutih arapskih zemalja ili onih iz zemalja Magreba (Tunisa, Alžira, Libije i Maroka), svjesni su odgovornosti zapadne trenutne i povijesne kolonijalističke političke, za njihovo stanje. Upravo ta svijest urodila je i određenim nepovjerenjem i prezirom prema zapadnoj civilizaciji. Chomsky ne govori o tome, iako bi upravo to moglo biti ključni čimbenik koji će oblikovati odnos pridošlih muslimanskih emigranata sa zapadnom civilizacijom.

Chomsky podcjenjuje opasnost od islamskog fundamentalizma i revanšizma, predbacujući zapadnim zemljama da primaju malo izbjeglica, koje bi navodno mogle lagano integrirati.

Trenutno stanje pokazuje upravo suprotno od onoga što Chomsky misli. Bijes islamskih izbjeglica, prije svega arapskih, zbog prljave zapadne politike, kao i određena negativna renesansa u svijetu islama, mogle bi dovesti do većih problema, pa i sukoba unutar Europe unije. To se da već sada da naslutiti. Znatan dio tih mladih ljudi ne želi se integrirati u civilizaciju onih koji velikim dijelom snose krivicu za njihovu bijedu. Na to upućuje čak i veliki postotak mladih muslimana rođenih u Europi koji preferiraju šerijatski zakon u odnosu na državno zakonodavstvo. Ali to i nije područje zanimanja Chomskog. Više je koncentriran na kritiku profitabilne zapadne politike koja može opravdati sve što ide njoj u korist.

Opasne bh. igre

Utoliko njegovo razmišljanje ima veze i sa stanjem u Bosni i Hercegovini. Iako je stanje u BiH zbog međunacionalnih odnosa, pa i onih unutar bošnjačkoga korpusa, vrlo eksplozivno, zapadna politika se ponovno slijepo opredijelila za jednu opciju. Pokušaj instaliranja građanske države bez rješenja etničkih problema, kao i sustavno protežiranje bošnjačkoga sekularnoga (titoističkoga) na račun onoga muslimanskoga, moglo bi dovesti do opasnih posljedica. Uvjerenje kako će bošnjački muslimani prihvatiti sekularnu građansku opciju i tamo gdje su većina, po uzoru na vremena komunističke diktature u bivšoj državi, vrlo je opasna igra. Pogotovo je opasna jer se potiskivanjem etničkih problema pokušava gurnuti Hrvate i Srbe u savez s dojučerašnjim bošnjačkim pristalicama komunističke diktature. Kad bi se to i dogodilo, došlo bi do velikoga nezadovoljstva među Bošnjacima muslimanima. Uostalom nije nikakva tajna da SDA, koju podržava bošnjačka muslimanska elita, promatra BiH kao muslimansku zemlju. Razmišljanja tih intelektualaca često su više uperena protiv sekularnih Bošnjaka, pristalica komunističkoga jednoumlja koji se vrlo lukavo skrivaju iza ideje demokratizacije i građanske BiH, nego protiv Hrvata i Srba. Upravo bi to trebao biti razlog za ozbiljniju analizu stanja u BiH i traganje za mogućim, korektnim rješenjima koja bi zadovoljila sve konstitutivne narode i građane. U suprotnome, ukoliko zapadne sile budu i dalje igrale samo na kartu građanske države, mogle bi dovesti do nereda s velikim posljedicama.

Pritisnuti srpski secesionizam i bošnjački unitarizam

Sve kad bi uspjele i nagovoriti Hrvate i Srbe da prihvate sekularnu građansku državu, ne bi u BiH bio zajamčen mir. Tek tada bi se kod Bošnjaka otvorilo pitanje diferencijacije koje bi moglo dovesti do nesagledivih posljedica, pa čak i sukoba. Oni ne bi koristili nikomu, a ponajmanje ljudima koji žive u Bosni i Hercegovini. Međunarodna zajednica, a s njom i one zapadne države koje iz vlastitih interesa žele po svaku cijenu u BiH instalirati građansku državu bez uvažavanja nacionalnih i vjerskih razlika, ukoliko ne uspiju, povukle bi se uvjeravajući svijet kako u BiH nije moguće postići mir. Uostalom, sličan scenarij se dogodio i pred raspad Jugoslavije kad su dali podršku ideji očuvanja poprilično načete države, zanemarujući nezadovoljstvo naroda zbog neriješenih etničkih problema. Propustile su, nažalost, priliku izvršiti pritisak na Srbe i JNA, s ciljem postizanja pravednoga mira.

Poučeni tim iskustvom, a i onima iz pojedinih islamskih država, ako imaju dobre namjere s BiH, zapadne države bi trebale učiniti sve da se postigne pravedan mir. A on je moguć samo ukoliko dođe do pritiska na srpski secesionizam i bošnjački unitarizam. Pri čemu treba svakako paziti da ne budu u kut stjerani bošnjački muslimani koji bi, ako se osjete izigranim, mogli neočekivano reagirati. Zapadna politika koja se u instaliranju čiste građanske države oslanja trenutno na Titove pionire, trebala bi znati da se njihova nadmoć kod bošnjačkoga naroda nad SDA može preko noći promijeniti./HMS/