Iako je miješanje visokog predstavnika Valentina Inzka u proces biranja gradonačelnika Mostara okupiralo pozornost političkih javnosti u Mostaru i ostatku BiH, pravi problemi leže drugdje. Nije, naime, od presudne važnosti hoće li se gradonačelnik Mostara izabrati tajnim ili javnim glasovanjem, važni su kriteriji kojima će se vijećnici voditi pri glasovanju. Glavno pitanje izbora u Mostaru glasi: hoće li pri izboru gradonačelnika glavni kriterij biti rezultati koje su stranke i koalicije postigle na izborima, ili će kriterij biti nacionalno grupiranje i homogeniziranje koje će definitivno značiti podjelu Mostara, najprije političku, zatim institucionalnu, a onda i
Piše: Jurica Gudelj, Dnevnik.ba
Uoči nastavka konstituirajuće sjednice Gradskog vijeća Grada Mostara, u sarajevocentričnoj bošnjačko-bosanskoj političkoj javnosti, umjesto rasprava o tome kako složiti kvalificiranu skupštinsku većinu, priča se svela na to hoće li bošnjačko-bosanski politički blok uspjeti okupiti potrebnu prostu većinu za izbor gradonačelnika, ili će pak, u suprotnom, gradonačelnik postati kandidat HDZ-a BiH. Pri tom se sve one koji ne žele podržati takvu nacionalnu homogenizaciju i neprijateljski stav prema Hrvatima unaprijed prokazuje kao izdajnike Bosne i bošnjaštva.
Pogrešna je to priča, s potencijalno vrlo opasnim posljedicama iz niza razloga.
Naime, umjesto razgovara i dogovara o tomu kako uspostaviti dvotrećinsku većinu potrebnu za funkcioniranje Vijeća, nužnu za usvajanje proračuna, urbanizacijskih planova i izmjenu gradskog Statuta, svjedoci smo kreiranja narativa da se ni pod koju cijenu ne smije dopustiti da gradonačelnik Mostara bude Hrvat. Deklarativno i javno, doduše, spominje se kako se ne smije dopustiti da gradonačelnik bude iz HDZ-a BiH, ali s obzirom na činjenicu da je HDZ BiH u Mostaru nosi većinski hrvatski izborni legitimitet, sasvim je jasno da je za spomenutu javnost neprihvatljivo da gradonačelnik Mostara bude netko koga su Hrvati izabrali.
S obzirom na ustroj Mostara, prije samog izbora gradonačelnika nužno je definirati vijećničku većinu koja će upravljati gradom. Svi koji su imalo upućeni u način funkcioniranja Gradske uprave znaju da je za funkcionalno upravljanje gradom i donošenje svih bitnih odluka nužna dvotrećinska većina u Gradskom vijeću. Stoga bi, kao u svakoj normalnoj zastupničkoj demokraciji, trebalo najprije definirati kvalificiranu vijećničku većinu, a onda bi nakon toga ta vijećnička većina trebala izabrati, odnosno imenovati gradonačelnika i predsjednika Gradskog vijeća. Stranke i koalicije koje nisu dio kvalificirane skupštinske većine, automatski ispadaju iz utrke za gradonačelnika i postaju oporba vladajućoj vijećničkoj većini i nositeljima izvršne vlasti koje je ta većina podržala. Tako bi trebalo biti, dok god imamo ustroj grada i Statut kakav imamo i dok se gradonačelnik bira u Gradskom vijeću, a ne izravno.
Umjesto prihvaćanja političke realnosti i traženja inkluzivnih modela u kojima se ni jedan narod u Mostaru neće osjećati odbačen i ugrožen, u sarajevocentričnoj bošnjačko-bosanskoj javnosti cijeli se postizborni proces svodi na to treba li BH Blok i PMP podržati kandidata SDA-ove Koalicije za Mostar u izboru za gradonačelnika, ili bi Koalicija za Mostar trebala podržati Irmu Baraliju, kandidatkinju BH Bloka. Cilj je doći do 18 glasova u Vijeću samo kako Kordić ne bi postao gradonačelnik i to primarno zbog tog što je – Hrvat. Danima već gledamo i slušamo međusobne optužbe BH Bloka i SDA na temu tko to „Hrvatima isporučuje Mostar“.
Pozitivna je strana ove priče što bi sad Hrvatima definitivno trebalo postati jasno da im i BH Blok i SDA koalicija „otimaju“ Mostar. U tome ih, kao i obično, više ili manje otvoreno podržava i OHR i jedan dio diplomatskih predstavnika u BiH. Vrlo često, kada se bošnjačko-bosanski unitaristi malo previše zaigraju i prekombiniraju uslijedi intervencija OHR koja ispravlja njihove greške u koracima, podsjeća ih na činjenicu da bi zbog zajedničkog neprijatelja trebali nadići vlastita neslaganja te im daje novu šansu. Premda je ovaj put intervencija OHR-a pravno utemeljena, opći je dojam kod Hrvata u BiH da je intervencija primarno politički motivirana, odnosno, da do ovakve intervencije ne bi došlo u slučaju kad bi njezine posljedice više odgovarale hrvatskim političkim predstavnicima. Sve ovo, naravno, ne amnestira HDZ BiH od političke naivnosti koju su pokazali prihvaćajući nestatutarni poziv iz SDA da se o gradonačelniku glasuje javno, a ne tajno kako u Statutu stoji.
Tim više čudi HDZ-ova naivnost kad je očito da se dvotrećinska većina u Vijeću može sastaviti bez bilo kojeg političkog subjekta, osim HDZ BiH koji ima 13 od 35 mandata. Matematički, kvalificiranu većinu moguće je napraviti bez SDA koalicije koja ima 11 vijećnika. Premda je to načelno moguće, ne bi bilo politički mudro, odgovorno i korektno od strane HDZ BiH da krene u sastavljanje kvalificirane većine bez SDA bloka. Zašto? Zato što je SDA Koalicija za Mostar dobila najveći broj bošnjačkih glasova u Mostaru i zato što ima većinski bošnjački izborni legitimitet. A mostarski Statut i jest takav kakav jest da bi omogućio svakom konstitutivnom narodu da predstavnici njegove većinske izborne volje participiraju u gradskoj vlasti i upravljanju gradom. Kršenje tog načela je ne samo diskriminatorno prema nekom konstitutivnom narodu, nego se može okarakterizirati i kao šovinizam prema tom konstitutivnom narodu.
Stoga je statutarno, politički, moralno i pragmatički najprihvatljiviji model uspostave kvalificirane većine onaj koji u tu većinu uključuje legitimne predstavnike većinske izborne volje sva tri konstitutivna naroda i većine građana Mostara.
U oba modela, i s SDA blokom i s BH blokom, HDZ BiH ima puno izborno, političko i moralno pravo zahtijevati da njihov kandidat postane gradonačelnik. Iz prostog razloga jer u oba modela kvalificirane većine HDZ BiH ima više vijećnika nego njegovi koalicijski partneri. Dodatni argument u korist HDZ-ovog gradonačelnika je činjenica da je Mario Kordić pojedinačno gledajući dobio najviše glasova od svih vijećnika koji su ušli u Gradsko vijeće. To ga dodatno legitimira kao prvi izbor za mostarskog gradonačelnika.
Ukoliko bi se bošnjačko-bosanski blok uz podršku OHR-a i određenih diplomatskih krugova u BiH odlučio na operaciju „uzurpacije gradonačelničkog mjesta“ bila bi to jasna poruka da se „fenomen Komšić“ počeo spuštati i primjenjivati na svim razinama gdje za to postoji bilo kakva mogućnost. S obzirom na Barryeve i Petritscheve amandmane, Iznkov poučak po kojem je pet trećina od 17 te unisone bošnjačko-bosanske glasove o neprihvatljivosti činjenice da se „Mostar isporuči Hrvatima“, opciju bošnjačko-bosanskog preuzimanja najvećeg hercegovačkog grada u kojem su smještene glavne političke, obrazovne i kulturne institucije Hrvata u BiH ne bi trebalo podcijeniti niti olako shvatiti.
Već sama činjenica da se o tome ne samo razmišlja, nego i javno raspravlja jasna je politička poruka ne samo Hrvatima u Mostaru, nego i u cijeloj BiH. Stoga bi s hrvatske strane na ovu šovinističku prijetnju trebao uslijediti veoma jasan i snažan politički odgovor./HMS/
wpDiscuz
