Najvruće političko pitanje u BiH već duži niz godina jest izmjena Izbornog zakona. Ta izmjena je potrebna i zbog europskog puta BiH jer bi se tako riješio problem presuda Ustavnog suda BiH i presuda Europskog suda za ljudska prava koje od bh. dužnosnika traže iz europskih institucija poput Europske komisije.
Izmjenama Izbornog zakona bi se međunacionalna netrpeljivost svela na razinu statističke greške, a Hrvati i Srbi u BiH ne bi na tu državu gledali kao na “strano tijelo”.
Podsjećanja radi, po sadašnjem Izbornom zakonu, brojniji Bošnjaci, odnosno njihove političke elite, Hrvatima mogu u svakom izbornom ciklusu nametnuti predstavnike na gotovo svim razinama vlasti u BiH.
To nametanje i zloupotreba predstavničke demokracije ponajbolje se ogleda u famoznom fenomenu Komšić. U tri ciklusa birani hrvatski predstavnik u Predsjedništvu BiH na tu poziciju je biran isključivo glasovima brojnijih Bošnjaka što je i lako dokazivo s obzirom na to da je u sredinama u kojima živi do stotinu Hrvata dobijao i više tisuća glasova.
Apsurd Komšić
Apsurd Komšić se tako može prenijeti i na niže razine vlasti, odnosno na domove naroda na entitetskoj i državnoj razini. Bez tih domova naroda nemoguće je izabrati izvršnu vlast u Federaciji i državi BiH. Promjene Izbornog zakona bi riješile te probleme, a svim konstitutivnim narodima i nacionalno neopredjeljenim građanima bi bilo omogućeno da ih u tijelima vlasti predstavljaju ljudi koje su izabrali oni, a ne netko drugi.
Međutim, da bi do takvih izmjena došlo, nužan je veliki konsenzus svih stranaka u državnom parlamentu, a tog konsenzusa, već godinama nema.
Predsjednik najveće hrvatske stranke u BiH Dragan Čović već godinama govori o tome kako će do izmjena Izbornog zakona doći “uskoro”.
Međutim, tih promjena nema, a Čović se, nakon što prođe rok koji je sam zadao, uopće ne izjašnjava o tome. Primjerice, u emisiji na Našoj TV je još 2017. godine govorio o tome kako će do izmjena Izbornog zakona doći do sredine naredne godine, dakle, do sredine 2018. godine. Međutim, to se nije dogodilo, a Čović svoju (frojdovsku?) omašku kasnije nije spominjao.
Ponavljao je Čović često puta svoj pozitivni stav o tome kako će do izmjena Izbornoga zakona doći “uskoro” ili “do sredine godine” ili “kroz nekoliko mjeseci”. Ponovio je to i neki dan u Mostaru na sastanku s ministrom vanjskih i europskih poslova Republike Hrvatske Grlićem Radmanom te na sastanku sa stranim dužnosnicima u srijedu.
Nije, dakako, samo do Čovića. Kazali smo kako je za te izmjene potrebna velika i široka koalicija stranaka koje sjede u državnom parlamentu, napose onih većinski bošnjačkih, međutim, nejasan je optimizam kojeg Čović crpi s obzirom na to da od dogovora s Izetbegovićem čije mu ruke trebaju za promjenu Izbornog zakona očito nema ništa.
Namjerno banaliziranje situacije
Dodajmo i da su stranke okupljene oko Hrvatskog narodnog sabora jedine do sada predložile izmjene Izbornog zakona na način da se zadovolje presude i domaćih i stranih sudova. Bošnjačke stranke, naprosto, nisu dale nikakav prijedlog.
Jedan od veterana bosanskohercegovačke politike i dopredsjednik HDZ-a BiH, Zdenko Ćosić, kaže za Dnevno kako “velikonacionalna bošnjačka politika uporno odbija potvrditi činjenično pravo na predstavničku demokraciju”.
“Kroz pitanje izmjene Izbornog zakona najbolje se očituju bosanskohercegovačke politike. Hrvati ističu potrebu jednakopravnosti, ističu postulat s kojim se svi deklarativno slažu. S druge strane, velikonacionalna bošnjačka politika uporno odbija potvrditi činjenično pravo na predstavničku demokraciju jer stvarnu ravnopravnost potvrđenu kroz izmjene Izbornog zakona vidi kao prepreku velikonacionalnom projektu dominacije”, kazao nam je Ćosić.
Bošnjačke stranke, nastavlja Ćosić, namjerno banaliziraju cijelu situaciju oko Izbornog zakona povezujući je sa strankom HDZ BiH i samim Čovićem.
“Ovdje nije riječ, kako se to krivo pokušava plasirati, hoće li BiH biti građanska ili višenacionalna. Prava je dvojba hoće li BiH biti višenacionalna ili jednonacionalna. Priča o građanskoj BiH samo je smokvin list iza kojega se skriva gola istina – istina velikobošnjačkog projekta dominacije. Pri tome se hrvatski zahtjev za promjenom izbornog zakona uporno metodom banalizacije prikazuje kao interes jedne stranke, ili još gore, interes jednog pojedinca – u ovom slučaju – predsjednika Čovića. Cilj je takve banalizacije optužiti pojedinca zbog blokade procesa”, dodao je Ćosić.
HDZ-a i Čovića, kaže dopredsjednik te stranke, može biti ili ne biti, ali Hrvata će biti.
“Nerijetko, na tu igru nasjedaju i pojedinci iz međunarodne zajednice uvjereni da se problem može riješiti na onaj stari staljinistički način – nema čovjeka, nema problema. Međutim, Čovića može biti ili ne biti, HDZ-a može biti ili ne biti, HNS-a može biti ili ne biti, ali Hrvata će biti. Ostaje opet pitanje njihova prava u BiH”, govori nam.
Kad teror postane zakon, kaže Ćosić, onda otpor postaje nužnost i dužnost.
“Politika koja javno prijeti oduzimanjem prava jednom narodu, generira ne samo nezadovoljstvo, nego i velike frustracije, a živjeti s takvim frustracijama neminovno vodi radikalizaciji društva. Mislim da je upravo ta radikalizacija naša skora budućnost, naš skori problem. Ono što sad imamo, to je stanje političkog terora, a znamo kad je politički teror legaliziran, kad teror postane zakon, onda otpor postaje nužnost i dužnost”, rekao je Ćosić.
Oslanjanje na proces
Predsjednik Hrvatske republikanske stranke Slaven Raguž, stranke koja je u posljednjih nekoliko godina doživjela pravi procvat zaplivavši na konstruktivnoj kritici HDZ-a BiH, kaže za Dnevno kako HDZ BiH ne traži promjenu Izbornog zakona nego se oslanja na sami proces čekanja iste.
“Po pitanju izmjena Izbornog zakona, najbolje bi bilo parafrazirati samog Dragana Čovića: da je on želio izmjene Izbornog zakona i za to se zalagao, on bi se davno za to izborio. Razlog višedesetljetnog traženja izmjena Izbornog zakona, a nerješavanja tog problema, leži u samoj činjenici da je aktualnoj vodećoj politici Hrvata u biti to i cilj. Odnosno, nije cilj mijenjati Izborni zakon, nego sami proces traženja njegovih promjena”, rekao nam je Raguž.
HDZ Hrvate u BiH, dodaje Raguž, dovodi u apsurdnu poziciju.
“Ta vječna ‘pat pozicija’ je slobodan prostor za stvaranje male Sjeverne Koreje u kojoj najjača stranka totalitarno diktira svaki društveni segment, jer ako nisi s njima, protiv njih si u službi političkog Sarajeva. Tako smo dovedeni u apsurdnu situaciju da HDZ obnaša po vertikali sve ključne funkcije i umjesto da se iste upregnu za rješavanje hrvatskog pitanja, oni se isključivo bore za svoje sinekure”, stava je Raguž.
Nije se smjelo, dodaje Raguž, odustati od priče o izmjena Ustava i pristati na sam Izborni zakon.
“Apsurdnost leži u činjenici da se oni kao bore protiv ‘političkog Sarajeva’, a sami oni su postali svojim (ne)djelovanjem najjači aduti i zagovornici političkog Sarajeva i to po cijenu naroda kojeg predstavljaju. Ono što je meni zanimljivo jest ta involucija od činjenice kako smo nekako od zahtjeva za izmjenama Ustava i teritorijalno administrativnim preuređenjem spali na inzistiranje na Izbornom zakonu, čime Hrvati praktično dobivaju mrvice”, kategoričan je predsjednik HRS-a.
Hrvati moraju, dodaje on, pronaći negdje dostojanstvo koje su izgubili.
“Hrvati kao narod moraju pronaći negdje putem izgubljenu hrabrost i dostojanstvo iz Domovinskog rata, dignuti glavu i shvatiti kako bez administrativno-teritorijalnog preuređenja BiH kao primarnog cilja nemamo što tražiti u BiH. Izmjene izbornog zakona kao cilj može biti isključivo u funkciji toga, same po sebi izmjene Izbornog zakona Hrvatima ne znače apsolutno ništa. Kad negdje nađemo to izgubljeno dostojanstvo, smoći ćemo i snage i načina konačno osobe koje su personifikacija neodgovorne i katastrofalne kadrovske politike Hrvata u BiH, poput Dragana Čovića, poslati u (ne)zasluženu mirovinu”, kazao je.
Harmonizacija međunacionalnih odnosa
Politički analitičar i član Instituta za društveno politička istraživanja Milan Sitarski rekao je Dnevnom kako su izmjene Izbornog zakona ključne zbog harmonizacije međunacionalnih odnosa u BiH.
“Izmjene Izbornog zakona BiH, kojima bi se onemogućio izbor predstavnika bilo kojeg od tri konstitutivna naroda glasovima pripadnika nekog drugoga naroda u tijela vlasti koja služe upravo predstavljanju naroda, ključni je preduvjet stabilizacije BiH i harmonizacije međunacionalnih odnosa u njoj. Stranke HNS-a su te izmjene stavile na sam vrh popisa svojih prioriteta na izborima 2018. godine, tako da začuđuje procjena SDA i njenih saveznika da će one od toga vremenom odustati. Ta je pogrešna procjena uzrok tomu što nemamo novoizabranu Vladu FBiH već duže od polovice mandata”, kazao je Sitarski.
Unitarstičkim političkim opcijama, kako ih Sitarski naziva, ne smeta nefunkcionalnost države ako je cijena koju moraju platiti izmjena Izbornog zakona.
“Vjerojatno unitarističke stranke nemaju ništa protiv ni da entitetska vlada izabrana još 2015., temeljem rezultata izbora iz 2014., ostane na dužnosti i do 2022. godine, ako bi zbog toga morale usvojiti izmjene Izbornog zakona kojima bi se onemogućilo bošnjačko nadglasavanje Hrvata pri izboru Predsjedništva BiH i Doma naroda FBiH”, dodao je član IDPI-a.
U Mostarskom sporazumu iz lipnja prošle godine koji su potpisali Izetbegović i Čović uz prisutnost stranih dužnosnika u BiH dogovoreno je kako će se, osim izbora koji su u Mostaru održani, dogovoriti i izmjena Izbornog zakona. No, drugi dio sporazuma nije ispunjen. Sitarski podsjeća kako se to uskoro mora učiniti.
“Sada, međutim, nestaje manevarskog prostora za takvo izbjegavanje barem otvaranja konstruktivnih pregovora o ovoj temi, pa i za relativno brzo dostizanje konkretnog dogovora, jer su spomenute izmjene, pored usvajanja novog Statuta Grada Mostara, neispunjeni dio Mostarskog sporazuma čiji su svjedoci i garanti predstavnici EU-a, SAD-a i OSCE-a. Oni će se vrlo brzo zainteresirati za razloge njegovog neispunjenja, što čini praktično nemogućnim skrivanje krivice onih stranaka koje već skoro dvije i pol godine provode svojevrsni ‘politički štrajk’, posebice SDA”, kazao je ovaj politički analitičar.
‘HDZ-ov instrument ostanka na vlasti’
Profesor Šaćir Filandra s Fakulteta političkih nauka u Sarajevu, nekadašnji dekan te ustanove, inače i vlasnik doktorata iz političke filozofije koju i predaje, kaže kako je priča o Izbornom zakonu instrument HDZ-ovog ostanka na vlasti.
“Politički narativ HDZ BiH o promjeni Izbornog zakona i tzv. legitimnom predstavljanju postao je samo sredstvo za održanje stranačkog vodstva na vlasti, instrument homogenizacije hrvatskog političkog tijela i izvor demokratske legitimacije stranačkog vodstva. Ni ovoga puta nitko nije siguran da će do promjene izbornih pravila doći, malo je šansi da se to do ljeta dogodi, bez obzira na sve navodne dogovore”, govori on.
HDZ, dodaje Filandra, jednostrano inzistira na svom maksimalističkom cilju.
“Mogući izostanak željene promjene zakona opet će ostaviti Čovića na vlasti, bez obzira na izostanak nekih drugih rezultata. HDZ je jednostavno fiksiran na taj zakon, visoko je postovio svoje ciljeve, ne pristaje na kompromis oko prijedloga, jednostrano se inzistira samo na svome maksimalističkom stavu što u bosanskohercegovačkoj sredini jednostavno ne prolazi”, kazao je.
Takav prijedlog je nedemokratski, neliberalan i antieuropski, mišljenja je Filandra.
“Zakonom, kako se on očekuje od HDZ-a, mijenja se koncept države i društva u BiH, i u tome je problem, vraćamo se na forme političkog i teritorijalnog kolektivizma kojeg smo ratom dobrim djelom prevazišli. Takav prjedlog je nedemokratski, neliberalan i antieuropski, i to nitko u cijeloj hrvatskoj javnosti ne želi vidjeti. On odgovara ruskim formama rješavanja političkih kriza u višenacionalnim zemljama, a ne stabilnim europskim demokracijama”, rekao je.
wpDiscuz
