Ne mogu se pomiriti da Valentina više nema. I sad kad mi spomenete da je umro, to ne želim prihvatiti, kazao je Goran Bešlić, otac, 26-godišnjeg mladića za 24sata.hr, koji je zajedno s majčinim bratom Ivicom Vidovićem (38) poginuo na Papuku.
U kući u Požegi okupila se brojna obitelj od kojih nitko nije mogao povjerovati u grubu istinu da Valentina, jednog od sedmero djece više nema na životu. Otac je zamišljeno sjedio, dok je sestra blizanka u albumu tražila sliku brata i ujaka.
Obojica su bez zimskih jakni krenuli na hladnoću iz nepoznatog razloga
Majka je ležala na trosjedu u dnevnom boravku i jecala, dok su je djeca pokušala utješiti. Neutješna majka je povremeno, kao da doziva spominjala ime brata Ivice i sina.
Obojica su bez zimskih jakni krenuli na hladnoću iz nepoznatog razloga. Nisu bili ni odjeveni za nevrijeme i strašnu snježnu mećavu koja se uz jaki vjetar “oborila” na to područje. Ubrzo je visok snijeg prekrio ceste, puteve… tako da u tom metežu nesretni dvojac nije imao velike šanse da preživi na golemoj studeni.
Naime obojica su u ponedjeljak pronađeni mrtvi. Prvo tijelo pronađeno je u 9.45 sati na sedmom kilometru ceste između Slatinskih Drenovaca i Velike, na nekih 600 metara nadmorske visine. Na njega su naletjeli cestari koji su uklanjali srušeno drvo s ceste. Drugo tijelo je pronašao 41-godišnji mještanin, par kilometra dalje. Kako kod sebe nisu imali dokumente u prvi tren se špekuliralo da se radi o migrantima.
Kad je virovitička policija objavila da su prepoznavanjem utvrdili da se radi o dvojici muškaraca s područja Požeško slavonske županije onda su nestale te špekulacije.
– Vrlo blizu nalazi se naše izletište Jankovac i mi svaki dan ondje imamo puno posjetitelja. Čudno nam je što nisu ondje potražili pomoć, a obojica su, koliko smo saznali, bili neadekvatno obučeni i bez opreme u tim teškim zimskim uvjetima – rekao nam je Alen Jurenac, ravnatelj Parka prirode Papuk.
Susjede nije čudilo što ga nema
Kako je Valentin otišao kod ujaka koji je živio sam u trošnoj kučici u Radovancima koja je bez struje, a povremeno je navraćao i u kuću u selu Češljakovci i kod majke na Golobrdo. Sva ta tri naselja kojima se kretao Ivica Vidović se nalaze u krugu od nekoliko kilometara, a do Požege gdje je živio njegov nećak je nekih 10-tak kilometara. Stoga nitko nije ni pomislio da bi oni mogli krenuti neadekvatno odjeveni prema višim predjelima Papuka.
Nisu se javljali, a nitko pa ni Vidovićevi susjedi s kojima smo razgovarali nisu osjećali potrebu da se zapitaju gdje je Ivica. Za Vidovića u sva tri naselja su nam kazali da je bio lošeg imućnog stanja, te da je živio od povremenih poslova po selima i onda ih nije ni čudilo što je s vremena na vrijeme nestajao.
Na prozoru kuće Ivice Vidovića stajala je crvena lampa koji je zapalila njegova susjeda koja nam je rekla kako je bio bez posla, radio za nadnicu, te da je imao teško djetinjstvo. Trošnu kućicu kao i onu u susjednom selu je naslijedio. No, niti u jednoj nije bilo ni električne energije kao ni najosnovnijih uvjeta za život. Potražili smo i njegovu majku koja je uz Ivicu rodila i dvije kćeri. Na prozoru trošne kuće koja isto tko nema priključak struje ugledali smo lampaš ali nesretnu ženu nismo zatekli kod kuće.
Bjelovarsko Županijsko državno odvjetništvo koje je preuzelo slučaj odredilo je obdukciju koja će se provesti na Odjelu patologije virovitičke Opće bolnice. Time će se rasvijetliti i detalji o točnom uzroku smrti dvojice nesretnih ljudi.
wpDiscuz
