Prije otprilike dvije godine, papa Franjo je uzburkao javnost, objavivši svoju prvu encikliku „Laudato si – Hvaljen budi”. I sama sam se zainteresirala za sadržaj enciklike. Naime, moj sin je upravo tada rođen i odjednom mi se briga za okoliš, odnosno za mjesto u kojem će on odrastati, činila izuzetno važnom.
Enciklika mi je bila pravi dar. Postala je moja zvijezda vodilja, a osobito ideje koje sam željela prenijeti svome sinu.
Evo njih nekoliko koje bih posebno istaknula:
Svijet prirode će vam pokazati lice Božje
Nastojeći izbjeći panteizam poganskoga svijeta, dogodi se da čovjek ode u drugu krajnost. Razmišljamo o Bogu kao da On postoji izvan svijeta, a ustvari se On nalazi u njegovu središtu. Ne trebamo obožavati Zemlju, ali nikad ne smijemo zaboraviti da je priroda još uvijek sveta. Kako papa Franjo piše: „Svemir se razvija u Bogu koji ga potpuno ispunjava. Mistično značenje može se pronaći u listu biljke, na planinskom putu, u kapljici rose, na licu siromaha…”(233)
Postoji razlog zbog kojeg je i Isus koristio toliko mnogo metafora iz prirode u svojim prispodobama. Bog koristi prirodu da nam se pokaže. Želim učiti moga sina da je izlazak sunca lijep jer je Bog lijep.
Mi jesmo upravitelji svijetom prirode, ali nismo njegovi gospodari
Papa Franjo piše: „To što smo stvoreni na sliku Božju i što nam je dano da upravljamo zemljom ne opravdava apsolutnu dominaciju nad drugim stvorenjima. Biblijski tekstovi nam govore da čuvamo vrt svijeta.” (67)
Da, svijet je stvoren da bude naš dom. I ono što nikad ne smijemo zaboraviti jest da je jedan ljudski život vrjedniji od cijeloga stvorenog svemira. Iako smo važniji od svih drugih stvorenja, ne smijemo zaboraviti da imamo istinsku odgovornost za naš zajednički dom. Nismo stvorili svijet, stoga nemamo apsolutna prava nad njim. Želim da moj sin nauči što sve priroda može učiniti za njega, ali istovremeno i kako se on može brinuti za prirodu.
Stvoreni svijet vrijedan je sam po sebi, a ne zbog koristi koju nam pruža
Papa Franjo nas podsjeća da „nije dovoljno razmišljati o različitim vrstama kao o potencijalnim resursima, kako bi ih se iskoristilo, pritom zanemarujući činjenicu da su po sebi vrijedne”. (33)
Stvari svijeta svojim postojanjem slave Boga. Možda je ovo sitnica, ali svoju djecu podučavam da ne ubijaju mrave iz zabave. Bez obzira što su sićušni, oni pripadaju Bogu i On uživa u njima.
Način na koji postupate sa stvorenjima utječe na vašu dušu
„Imamo samo jedno srce”, kaže papa Franjo, „ista nesreća koja nas tjera da zlostavljamo životinje uskoro će se pokazati i u našim odnosima s ljudima. Svaki čin okrutnosti prema bilo kojem stvorenju suprotan je ljudskome dostojanstvu.” (92)
Promjene koje sam u životu napravila, potaknuta enciklikom Laudato si, poprilično su male, ali me papa Franjo podsjetio da se one ipak računaju: „Sveta Tereza iz Lisieuxa nas poziva da prakticiramo jednostavne i male znakove Ljubavi – uputimo ljubaznu riječ, osmijeh ili bilo kakvu drugu malu gestu koja potiče mir i prijateljstvo. Jedinstvena ekologija također se sastoji od jednostavnih dnevnih gesti koje prekidaju logiku nasilja, eksploatacije i sebičnosti.” (230)
Na godišnjicu ove velike enciklike, pokušajmo se sjetiti da se svaki mali čin ljubavi broji, bilo da je ta ljubav usmjerena prema Bogu, našem bližnjemu ili samoj Zemlji.
Izvor:
Aleteia/SR
wpDiscuz
