Nakon tri tjedna u Hercegovini, testiran na coronavirus, covid negativan. Vjerujem da imam razvijen imunitet već od prije, ali sasvim nebitno.
Nemam coronu, trebao bi valjda biti sretan, ali poučen nekim stvarima, sasvim mi je svejedno. Drago mi je bar da znam da trenutno ne zaražavam druge.
Bila su ovo tri tjedna slobode, pogotovo ako usporedimo kako trenutno izgleda život u Austriji. Ljudi žive s koronavirusom.
Izlazi se, druži se, zabavlja se, ali se i drži distanca od starijih ljudi. Kod bake sam bio uvijek na 2 metra.
Paziš one koje trebaš paziti. To je valjda jasno. Njih pazim i kad imam gripu, jaču prehladu.
Koliko nas je ova korona sve izmorila vidiš tek kad shvatiš koliko su nam nedostajale male, obične, jednostavne stvari. Rutina.
Pa i ona jednostavna kavica u kafiću, druženje bez loših misli, bez priča o koroni. O tome se u ‘kršu’ malo priča. Dominiraju uvijek, jasno je, političke teme.
Vjerojatno ima nešto u tom kršu, u tim gordim ljudima koji su se kroz stoljeća borili i s puno težim nedaćama.
Zasigurno ima nešto i u suncu, pa možda nešto i onoj divnoj Neretvi. Nešto zasigurno i u čvrstoj vjeri da sve dolazi od Gospodina, a nešto i u njegovoj želji da u samo nešto kilometara daljine suprotstavi i Jadransko more i predivne obronke Kupresa i Blidinja.
Ljepote našeg kraja još nismo dobro realizirali, ali to bi bila tema za nešto sasvim drugo.
Više od svega navedenog vjerujem da ovaj način života u vremenu korone ponajviše ima veze s odlukom da Hercegovci vole slobodu, iako ja često, ogorčen neki drugim stvarima tvrdim suprotno.
Sigurno da ne treba zanemariti financijske razloge, država nema ‘od kuda dati’, pa je ekonomska aktivnost neophodna, ali… I da je ovo Švicarska, ljudi bi opet bili puno aktivniji – vjerujte. To je stvar duha.
Kad ti godinama oduzimaju slobodu, onda ipak malo više cijeniš vlastitu. Radi se i o vlastitoj odgovornosti da životom upravljaš sam.
Proteklih dana svi su čude da je covid pacijenata sve manje. Je li Hercegovina na pragu kolektivnog imuniteta manje je važno. Iz mog užeg i šireg društva, pozitivno je testirano bar njih 40%, a njih bar još trećina je imala simptome, ali su preležali kući.
Važnije je da je, s kaotičnim zdravstvenim sustavom (ali sjajnim pojedincima) pokazala da se može. Da se može, uz malo odgovornosti, osobne higijene (jako važno) i uz zrnce kuražnosti ipak voditi koliko-toliko normalan život uz ekonomsku aktivnost. Jer lockdown također donosi smrt.
To je ono što ne vide svi korona katastrofičari.
Mostar i Stockholm, a ne Beč i Munich. Doktor razum, a ne Đikić i Srića.
Svim poduzetnicima u Hercegovini i ljudima koji rade u privatnom sektoru jednom treba dignuti spomenik.
Oni su pobjednici ove pandemije. Poslovati u ovim uvjetima nikom nije lako. Poslovati u BiH u bilo kakvim uvjetima – teško je. Svaka čast svima koji se trude, bore, zapošljavaju. Vi ste čarobnjaci
wpDiscuz
