Mada migrantska kriza traje još od doba kada je Vijeće ministara predvodio Denis Zvidić (SDA), a najodgovorniji za sigurnost i ljudska prava u BiH bili Dragan Mektić (SDS) i Semiha Borovac (SDA), sada se, u vrijeme eskalacije krize, zaboravljaju njihova imena i kontroverzne izjave.
U vrijeme kada je migrantska kriza već uveliko zapljuskivala europski jug (Grčku, Italiju i Španjolsku) i Balkan (Makedoniju, Srbiju, Crnu Gori i Albaniju) oni se se ponašali kao da se to zbiva na Mjesecu.
Dovoljno je samo pogledati njihove svojedobne „umirujuće“ izjave „kako je sve pod kontrolom“, a pogotovo one kontradiktorne i obmanjujuće Dragana Mektića.
Kada su već i vrapci na grani znali da u BiH ima ima više 7.000 migranata, on je pominjao gotovo duplo manji broj, istina samo zvanično registriranih. Mektić je jedno vrijeme za povećan priliv migranata iz Srbije optuživao čak i otvaranje avionske linije Teheran- Beograd!
Nije, međutim, objasnio zašto je priliv migranata postao neuporedivo veći upravo nakon zatvaranja te avionske linije.
Optužbe za državni udar!
Naslušali smo se još dosta njegovih gluposti. Sjetimo se samo njegovih optužbi za državni udar ljudi iz Hercegovačko-neretvanske županije, koji su samo savjesno tražili ono što zahtijeva sav civilizirani svijet, da se zna identitet ljudi iz inozemstva koji dolaze u „goste“. Nažalost, u pogledu „lutajućih“ migranata, to kod nas nije rađeno dosljedno.
Uostalom, kako objasniti ista imena i prezimena i datume rođenja njih na desetine, kako stoji u dokumentima koje su dobili od Službe za poslove sa strancima.
Dakle, ti migranti su prvo ušli ilegalno u BiH, a zatim su davali (većina njih) lažne podatke o svom identitetu. Stoga ko može garantovati da među njima nema i isilovaca, tzv. bijelih šljemova ili pripadnika Muslimanske braće. Naravno, niko.
Stoga je bila i začuđujuća izjava jedne od najeksponiranijih predstavnica jedne nevladine organizacije, da je maltene nedozvoljeno, zbog kršenja ljudskih prava, uopće provjeravati identitet migranata!
To „pravilo“, naravno nigdje ne važi u svijetu. Ali ta predstavnica, koja toliko vodi računa o ljudskim pravima migranata, nije se, na primjer, nedavno oglasila kada je jedna Hrvatica, sa regularnim hrvatskim pasošem, ali prebivalištem u BiH, po dolasku na tuzlanski Međunarodni aerodrom morala da plati kaznu od 200 KM!
Kao što se nikada nije oglasila ni poslije brojnih kaznenih djela migranata, od pljački, napastvovanja djevojaka i žena, međusobnih obračuna noževima, do onih najtežih – ubistava.
Naravno, niko nije očekivao da se ovih dana pojavi i pred nezadovoljnim građanima u Bihaću ili Blažuju, koji su s pravom protestirali. Jer više nema ni broja kuća koje su migranti opljačkali.
Cikotićeva zapanjujuća izjava
Prirodno, razmjere migrantske krize, prvo Zvizdić, Mektić i ministrica Borovac, a potom prvobitno i atuelni ministar sigurnosti Selmo Cikotić nisu istinski sagledali. Cikotić je čak dao i onu zapanjujuću izjavu kako su u nedostatku turista, zbog korone, migranti i dobrodošli, jer to ima „pozitivan efekat“. Tek se kasnije uozbiljio kada je stvarno sagledao cijeli problem.
A taj problem se ne može sagledati iz skupih ministarskih limuzina. Potrebno se bar jednom provozati i sarajevskom tramvajskom „trojkom“ i „ jedinicom“, ili osmotriti neke gotovo isključivo „migrantske tramvajske stanice“, poput one prve od Ilidže, pa se uvjeriti koliki je priliv migrantskih putnika.
Pretežna većina migranata u tramvajima se uljudno ponaša, ali ima i onih koji puše, a bili smo svjedoci i kako jedan od njih prodaje „travu“, a drugi pokušava da prebaci ruku preko ramena plavuše! Pitanje je samo šta bi se desilo da je ovaj posljednji tako nešto pokušao u svojoj zemlji, možda u Afganistanu, Pakistanu, Sudanu ili Maroku.
U jednom od prethodnih javljanja za Poskok opisali smo i nestvarne scene iz jedne sarajevske džamije, kako se noću nekoliko migranatra uvija u džamijske ćilime i tako spava. I to u vrijeme, kada Sarajlijama, zbog korone, nije bilo dozvoljeno noćno kretanja. Kada su građani iz susjednih zgrada o tome obavijestili policiju, ona je ostala ravnodušna i nije intervenirala.
A kada sam ujutro cijelu dogodovštinu ispričao jednom sugrađaninu, on mi je dao zapanjujući odgovor: „Neka ih, pa oni su naša buduća vojska“!!! Da čovjek ne povjeruje.
Usamljeni Radončić
Gotovo jedini čovjek iz vrha vlasti koji je na vrijeme shvatio opasnost od migrantske krize i pokušao da uvede red, bio je Fahrudin Radončić, ali je zbog toga dva puta smijenjen za pozicije ministra sigurnosti.
Dio podaničke vlasti u BiH više je slušao šta govore stranci, čije zemlje uopće ne primaju migrante, nego glas vlastitog naroda, posebno iz Unsko-sanskog kantona, kao i iz Blažuja. A ministrica vanjskih poslova BiH Bisera Turković bila je obazrivija u izjavama prema pakistanskom ambasadoru nego prema Radončiću, tada još kolegi u Vijeću ministara.
Pošto je Europska unija, gdje su migranti i krenuli, za njih zatvorila gotovo sve ventile, ostaje pitanje koliko će BiH još dugo ostati samo tranzitna zemlja za te nevoljnike. Šta ako sutra većina njih zatraži azil i ostane ovdje. Pa onda uslijedi i spajanje obitelji.
Mnogi u BiH stalno pominju kako su brojne zemlje bile blagonaklone prema našim izbjeglicama. Pri tome zaboravljaju da nemaju isti status izbjeglice i migranti. Ni danas svaki humani čovjek u BiH ne bi, zasigurno, imao ništa protiv da naša zemlja prima izbjeglice iz područja gdje se vodi rat. Ali rat se ne vodi ni u Pakistanu, ni u Afganistanu, ni Tunisu, ni Alžiru, ni Maroku…
Najzad, zašto više solidarnosti prema migrantima ne pokazuju prebogate arapske zemlje?