Pripovijest o Vojislavu Tankosiću, srpskom vojskovođi, koji je na najlvispreniji način pobijedio u pregovorima s najmoćnijim Albancem tog doba, svjedoči da pregovori s Albancima već stoljećima nisu strani Srbi.
U pregovorima 1911. Voja Tankosić izborio je nedvosmislenu pobjedu, pa se ponosno slikao ispred kuće albanskog vojskovođe s kojim je pregovarao.
Godine 1911. Vojislav Tankosić maskirao se kao Albanac ispred kuće Ise Boljetinca u Boljetini, tijekom pregovora o suradnji.
Prije sukoba s Turskom i početka konačnog oslobađanja srpskog teritorija od dugotrajne okupacije spomenute države, za Srbiju je bilo vrlo važno da se Albanci ne miješaju u sukobe i dodatno otežavaju borbu protiv slavenskih postrojbi predvođenih Srbima.
Zbog toga je srpska vlada poslala svoje najistaknutije časnike da pregovaraju o suzdržavanju Albanaca tijekom rata između Srbije i Turske.
Čak je i Apis došao, tražeći jamstvo od Ise Boljetinca.
U to je vrijeme Isa bio najmoćniji Albanac, bio je najcjenjeniji vojskovođa koji je imao najveći utjecaj u cijelom albanskom narodu. Iako se Apis vratio u Beograd s obećanjem spomenutog albanskog prvaka, nitko u vladi i vojsci nije vjerovao Arbanasima i njihovim riječima.
Zbog toga je vojvoda Tankosić samoinicijativno odlučio uzeti stvar u svoje ruke.
I sam je otišao do Boljetinca i ponizio ga otmicom oba sina!
Potom ih jeprebacio u Kuršumliju, gdje ih je držao kao taoce sve dok rat nije završio s porukom da njihov život ovisi o tome hoće li očeva riječ biti ispunjena ili ne.
Naravno, Albanci se nisu miješali u sukobe, a njihov glavni vojskovođa bio je prisiljen zadržati bijes.