“Inače, što se Hrvata tiče, ja potpuno razumijem njihovu frustraciju. Oni su jako nezadovoljni, oni imaju osjećaj da je netko drugi birao njihovog člana Predsjedništva. O tome treba ozbiljno razgovarati. Oni mogu tamo sve realizirati i da budu kod sebe, na malom prostoru zadovoljni, da tamo razviju malu Kaliforniju itd. To je sve moguće i to treba raditi, kao što to radi recimo Bavarska, u Njemačkoj. Bavarska je dio Njemačke, to nije sporno, ali oni imaju svoje veleposlanstvo u Berlinu, a na veleposlanstvu se lijepo vide tri zastave – europska, bavarska i njemačka zastava.” Valentin Inzko za RSE.
Hvala na razumijevanju, ali nek oprosti gospodin Inzko…
… i gospođa Europa.
Hrvati Bosne i Hercegovine davno bi imali svoju Bavarsku, da nije vas, vaših poteza i odluka redom na štetu bosansko-hercegovačkih Hrvata s ciljem daljnje centralizacije BiH i podrške hegemonističkim silama političkog Sarajeva.
Nek oprosti gospođa Europa koja se inače trzne na svaku pomisao o ratu, a šutjela je dok se tokom kampanje za lokalne izbore Izetbegović hvalio i prijetio topničkim granatama. Besramno bučna šutnja još je glasnija jer znamo kako se naoštre europski zubi na Dodika i Čovića ako samo pukne petarda u Banja Luci ili Širokom Brijegu.
Nek oprosti gospođa Europa, divna pod svojom parolom “united in diversity”, ali kada je riječ o etničkom čišćenju, nema pravo Hrvatima BiH nametati krivnju, jer, eto, dok bošnjačke stranke računaju na tri vijećnika iz zapadnih izbornih jedinica u Mostaru, etnički očišćeni Hrvati u istočnim izbornim jedinicama općine Mostar ne mogu dobiti niti jedan mandat. Da ne spominjemo Bugojno, Kakanj, Jablanicu, Konjic, a kamoli “zajedničko” Sarajevo.
Nek oprosti gospođa Europa, prva u borbi protiv korupcije i klijentizma, koja nije stala uz BH Hrvate i ostale građane kada su digli glas protiv Komšićevog imenovanja Martine Mlinarević na funkciju ambasadorice sa srednjoškolskom diplomom zubotehničarke.
Nek oprosti gospođa Europa, najglasnija u borbi protiv govora mržnje, no ni ona ni OHR, niti jedan ambasador nije digao glas protiv govora mržnje dok se na Komšićevim predizbornim skupovima pozivalo na silovanje Kolinde Grabar Kitarović i nabijanje Čovića na glogov kolac.
Nek oprosti Inzko, sin Wermachtovog vojnika i majke domobranske izbjeglice u Klagenfurt, ali partizansko groblje u Mostaru nije pretvoreno u šehitluk Armije Republike BiH kao primjerice ono u Bugojnu ili kao Jablanički Muzej bitke za ranjenike u logor za Hrvate i Srbe. Oprostite, gospodo europski antifašisti, ali i Sarajevo je prošarano ulicama nazvanim po nacističkim službenicima i sljedbenicima. Čak štoviše, za razliku od drugih gradova po njima nisu imenovane samo ulice, nego i škole i vrtići.
Nek oprosti Europa i njeni borci protiv “svih oblika ekstremizma” koji nikad nisu stigli osuditi javno gaženje izraelske zastave upriličeno u Zenici, ni masovno okupljanje protiv održavanja rimokatoličkog vjerskog obreda u Sarajevu, borci protiv ekstremizma koji uporno okreću glavu od paradžemata, ISIL-ovaca i mudžahedina, koji ne samo da slobodno djeluju u BiH nego imaju uporište u političkim strukturama političkog Sarajeva. Nek oprosti Europa što je dozvolila ostavku Radončića jer je Džaferović, jedan od dva bošnjačka člana predsjedništva opstruirao procesiranje terorista među migrantima i umjesto toga podijelio im putovnice.
Oprostite, gospodine Inzko, ali u obraćanju UN-u niste spomenuli poziv na ubistvo kandidata za načelnika općine Travnik, niti ste spomenuli da na najosjetljivijim funkcijama za rad obavještajno-sigurnosnih službi sjede optuženi za ratne zločine nad Hrvatima u Bugojnu i šef mudžahedinskih jedinica koje su klale Srbe i Hrvate po Središnjoj Bosni.
Nek oprosti gospodin Inzko, koji je karijeru stvorio na borbi za prava slovenske manjine u Austriji, a koji nije iskoristio ne svoje pravo nego obavezu da zaštiti Daytonski sporazum i pravo Hrvata na biranje svojih predstavnika na svim razinama vlasti.
Nek oproste Europljanke Fajon, Reintke i ostali veliki borci za pluralizam i slobodu medija, a koji u BiH podržavaju najrigidnije medijske sijače mržnje, medije jednoumlja i tiranije većinskog nacionalizma, nacionalizma koji za svoj “vitalni nacionalni interes” smatra potrebu, da hrvatski narod u BiH nema kanala na svom jeziku.
A, za kraj, jedina iskrena isprika vama, građani Bosne i Hercegovine, oprostite vi, građani Bosne i Hercegovine, što u ime nas Europljana šaka korumpiranih diplomata, trećerazrednih europskih zastupnica i neizabranih komesara kroji vašu svakodnevnicu, nameće odluke i stvara BiH, kakvu ne želi apsolutna većina njenih građana, takva BiH se ne poklapa ni s interesima nas, većine građana Europe. Oprostite.