Armenija je spriječila pokušaj ubojstva premijera Nikola Pašinjana i da vlast preuzme skupina bivših dužnosnika, objavila je Nacionalna služba sigurnosti u subotu.
Pašinjan je pod pritiskom tisuća demonstranata koji prosvjeduju od utorka i traže da odstupi zbog prekida vatre koji je dogovorio a koji je Azerbajdžanu osigurao teritorijalne dobitke u Nagorno Karabahu, nakon šest tjedana borbi.
NSS je objavio da su uhićeni njegov bivši čelnik Artur Vanecjan, bivši šef kluba zastupnika Republikanske stranke u parlamentu Vahram Bagdasarjan i ratni veteran Ashot Minasjan.
“Osumnjičeni su planirali ilegalno preuzeti vlast ubojstvom premijera i već su razgovarali o potencijalnim kandidatima koji bi ga zamijenili”, objavio je NSS u priopćenju.
Pašinjan je ranije ovaj tjedan rekao da nije imao izbora osim potpisati sporazum kako bi spriječio daljnji gubitak teritorija. Rekao je da za to preuzima osobnu odgovornost, ali je odbacio pozive da odstupi.
Prekid vatre zaustavio je vojne akcije u i oko Nagorno Karabaha, enklave međunarodno priznate kao dio Azerbajdžana ali naseljene uglavnom Armencima.
Od devedesetih godina prošlog stoljeća, etnički Armenci imali su vojnu kontrolu nad Nagorno Karabahom i dijelovima teritorija Azerbajdžana koji ga okružuju.
Sada su izgubili dobar dio enklave kao i teritorija oko nje.
Borbe počete u rujnu u kojima je, kako se pretpostavlja, poginulo nekoliko tisuća ljudi, izazvale su strah da bi rat mogao zahvatiti širu regiju, s obzirom na to da Turska podržava Azerbajdžan, a Rusija ima sporazum s Armenijom, gdje ima i svoju vojnu bazu.
Prema nekim podacima više od 1000 boraca iz vojske Nagorno Karabaha izgubilo je život, a Azerbajdžan nije objavio podatke o svojim ratnim žrtvama no Rusija procjenjuje da je na svakoj strani oko 5000 poginulih.
Tko je ‘armenski Che Guevara’
43-godišnji Pašinjan je dugogodišnji novinar i urednik koji nikad nije diplomirao novinarstvo na Erevanskom sveučilištu, s kojeg je izbačen zbog kritika koje je plasirao pišući za studentske listove. Izbacivanje ga nije pokolebalo te je vrlo brzo postao glavni urednik najprodavanijih armenskih dnevnih novina Haykakan Zhamanak, u kojima je nastavio kritizirati vlade Roberta Kočarjana i Serža Sargasjana, koji su kasnije postali i predsjednici.
U svojim tekstovima Pašinjan ne štedi ni biznismene koji svoje lukrativne poslove mogu zahvaliti vezama s vrhom vlasti pa je tako 2004. godine bio meta atentata iza kojeg, prema njegovim tvrdnjama, stoji armenski oligarh Gagik Cakurijan, kojem je navodno prisjelo Pašinjanovo pisanje kako je posjekao vrijednu šumu da bi uredio svoju vilu u lokalnim toplicama.
Tijekom predsjedničkih izbora 2008. godine Pašinjan postaje član predizbornog stožera Levona Ter-Petrosjana, no nakon njegovog poraza od protukandidata Serža Sargasjana urednik organizira prosvjede u kojima život gubi 10 ljudi. Potom se skriva od armenske policije, a nakon godinu dana predaje se vlastima te je osuđen na višegodišnju zatvorsku kaznu. Ipak, vlasti ga puštaju na slobodu nakon što je 2011. godine proglašena opća amnestija za političke zatvorenike.
Već iduće godine Pašinjan ulazi u armenski parlament kao zastupnik Ter-Petrosjanova Armenskog nacionalnog kongresa, ali se od njega vrlo brzo ograđuje postavši nezavisni zastupnik. Priključuje se 2013. inicijativi Građanski dogovor koja je prerasla u stranku, a nekoliko mjeseci prije parlamentarnih izbora 2016. godine ona, sa strankama Republika i Prosvijećena Armenija, formira blok Jelk koji je na prošlogodišnjim parlamentarnim izborima osvojio devet mandata.
Istovremeno se Pašinjan kandidira za gradonačelnika Erevana, no gubi od protukandidata iz republikanske stranke.
Kako politički ne miruje, nekadašnji novinar i urednik krajem prošlog ožujka započinje akciju ‘Moj korak’ te pješačenjem armenskim cestama pokušava spriječiti predsjednika Sargasjana u namjeri da postane premijer. Nakon što je Sargasjan dao ostavku Pašinjan se promeće u predvodnika zasad tihe revolucije.
Tijekom političke karijere zastupnika Pašinjan je uvijek pazio na urednost, a nakon prihvaćanja nove uloge revolucionara pustio je bradu i odjenuo maskirnu odoru kako bi podsjećao na Montea Melkoniana, lijevo orijentiranog armensko-američkog revolucionara koji je postao proslavljeni zapovjednik tijekom ratova u Gorskom Karabahu.
wpDiscuz
