Ovaj tekst nije poziv da se ne iziđe na izbore, nego upravo suprotno, da se iziđe masovno, i da umjesto listi zaokružujete ljude.
Danas su lokalni izbori u BIH. Proteklih tjedana mogli ste gledati raznorazne likove na plakatima. Postali su forwarduše. Karikature. Raspojasani idiotizam koji se smiješi s izbonog plakata i očekuje vaš glas. Neke su takve pojave nasmijale. No u suštini morale bi nas sve skupa natjerati na razmišljanje.
Netko će reći, da ga baš briga tamo za činjenicu da u nekoj pripizdini na plakatima pršte idioti. U njegovoj općini nisu. Jesi siguran da nisu? Jesi pogledao liste? Čak i da jete tako, da su na tvojoj listi sve umni ljudi, a nisu, ovo društvo je društvo spojenih posuda i svaki debilizam plaća se bez obzira na etničke, prosgtorne i vjerske granice. Nerazvijena, korumpirana općina koju vode idioti bit će teret ekonomiji cijele “države”. A ta ekonomija je jedna i jednako ju plaćamo. Doduše neki s malo više poreza nego Sarajevo.
Nekad se govorilo za BIH da je postala rigidno i primitivno društvo loših đaka. No danas, ta definicija, zvuči preoptimistično. Super bi bilo za BIH da je Mehmedagić Osmica tek samo loš đak. On čak nije niti đak. On je lagao da ima diplomu. Na čelu je obavještajne službe ove “države”. Lik koji je obmanuo državu da ima diplomu i koji je plaćen da se bori protiv takvih kakav je on sam.
BIH je odavno društvo koje je preuzela elita propaliteta. Ispodprosječnih karijerisa. Koji potom birokraciju zemlje pune svojim klonovima. Ako negdje iskrsne spoosoban radišan državni birokrat, bilo u općini il na višoj razini gleda ga se kao čudaka. On postaje prijetnja tisućama onih koji su naučili ležati i čekati svoj kruh.
Sve kad bi se nekim čarobnim štapićem srpske, bošnjačke i hrvatske elite danas zagrlile i pomirile, BIH nema ljudski kapacitet, nema kolektivnog znanja i sposobnosti, da u idućim desetljećima pa stoljećima koji su pred njom postane bilo kakav ozbiljan igrač na tlu Europe. Školstvo kojim se hvalila međunarodna zajednica doslovno je doživilo znanocid. Budući da se u prosvjetu nije upošljavao kadar znanja nego kadar sr….
Ukratko, ovo društvo, postratno, postgenocidno, postdžihadisitčko i posttutaštelamaka društvo, ostalo je bez svoje elite. Koja je ili pobijena ili protjerana ili se sama iseljava ako već nije.
Najveća laž Valentina Inzka kada piše selektivne optužnicem protiv Srba i Hrvata u UN nije u tome. Nego u obmani UN-a da u BIH postoje nekakvi građani koji žele progres, da postoji bilo kakvo znanje , kolektivni stav novih generacija, nekog virtualnog razumnog građanskog društva, i da je BH društvo, navodno, odavno prešlo svoje političke elite, koje su primitivne i koje tim mladim ljudima, tim novim generacijama ne daju naprijed. A ta mladež, tog BH društva puca od “kvalitetnih mladih ljudi”.
BH škole su industrija debila, isto je s fakultetima, BH institucije su uhljebališta debila. BIH je jedina debilna država na svijetu koja ni respirator nije mogla kupiti bez korupcije. Jedan dio BH elite zanosi se panislamizmom i džihadom, dok od svijeta traži suosjećanje za sebe, drugi u ratnom aerhitekti genocida vide uzor, treći plaću za osuđenim višestrukim silovateljem, (kojeg je na sudu otkucao njegov prijatelj i suučesnik u silovanjima).
Molitvene zajednice, u šali zvane kao religijske, odron su svih odrona. Sekte kojima je politički utjecaj nad narodom postao i fetiš i konkretan financijski cilj. I danas nadziru smjer svake od triju političkih elita. Spremajući za nas neke nove svete ratove. Na putu “ekomunizma”. Na putu e-komunizma. Na putu jednostranačke strahovlade njihovog lokaliziranog bosanskog i hercegovskog Boga. Pravoga Boga. Ne onog Novozavjetnog. Koji je previše lijevo i previše tolerantan da bi se mogao primjeniti na našim dunjalucima.
Možda nekim čudom Daytonski kostur i uspije, možda OHR i “međunarodni partneri” uspiju nagovoriti skupine loših đaka iz najvećih stranaka da “usvoje pakete po BIH životno bitnih mjera” no ono što ta bagra sebi odavno ne želi priznati je sljedeće:
BIH društvo je umrlo. BH nema kapacitet politički samoodrživog društva. Stanovnici BIH koji su ostali u njoj nisu kadar podići bilo kakvu državu.
Dokaz tome imate samo bacivši pogled na bilo koji od plakata koji ovih dana kolaju po smartphonima Bosne i Hercegovine.
Zamisliti takve nekakve ljude na izborima neke notorne Crne Gore, Albanije, Makedonije ili neke treće zemlje koju smatramo “Iza nas” izazvalo bi strah, čuđenje i otpor.
Samo u zemlji debila, kandidature tisuća vidnih idiota po drveću spaljene zemlje, može izazvati smijeh. Budući da oni, koji se smiju, jesu također debilna većina, koja ne shvaća u kakvoj distopiji, u kakvom hologramu od države žive.
To nisu stvari za smijati se. Jer ti ljudi, ta nemušta oholost, to nešto što su uvjerili da se kandidira, to su moderne ubojice naše budućnosti.
Ti nekakvi maleni , zeleni, crveni ili plavi, idioti, koji su se eto “slučajno” našli na listama.
Kako stvari stoje možda će se uskoro raditi o stvarnoj društvenoj eliti mrtvog bosanskohercegovskog društva.
Eliti na kojoj je Inzko planirao podići Eksperiment. Treći Bosanski Reich. Bazen za ucjenjivanje Europe. Za kontrolu kaosa i destabilizaciju Brusselsa na poziv.
wpDiscuz
