Šefik Džaferović jučer je u svoj ured pozvao Valentina Inzka. Razlog je Dodikova najava zajedničke hrvatsko-srpske deklaracije o tome kako može funkcionirati BiH. Iako deklaracija još nije usvojena, dakle ne postoji, Džaferović je obavijestio Inzka kako taj nepostojeći dokument prijeti “etničkim podjelama”, te predstavlja “opasnost po stabilnost naše zemlje, ali i cijele regije”.
piše: Milan Šutalo, Hrvatski Medijski Servis
Džaferović je od Inzka “zahtjevao” da “izvršava svoj mandat propisan Daytonskim mirovnim sporazumom”, što bi u prijevodu, valjda, trebao značiti da intervenira i ukine-najavu. No, Inzko je, sudeći prema priopćenju, na Džaferovićeve “zahtjeve” ostao gluh.
Je li mu i što odgovorio ostat će nepoznanica, budući da ništa od onog što je rekao, ako je išta rekao, nije navedeno u priopćenju Džaferovića ureda.
Šefik Džaferović je, izgleda ostao “zarobljen” u vremenu do prije deset godina, kada je bilo dovoljno da bošnjački prvaci ili mediji za nekog hrvatskog ili srpskog političara kažu kako “opstruira Daytonski sporazum” pa da taj ekspersno bude smijenjen, da mu uz to bude napakirana kakva optužnica i pride završi u zatvoru.
Danas 10 godina kasnije Inzko na svakodnevne bošnjačke vapaje da smjeni “dušmane Dodika i Čovića”, koji eto povazdan rade na “podjeli BiH” lakonski odgovara: “Najbolja su domaća rješenja”.
Kada bi, međutim, PIC, (Vijeće za implementaciju mira), koje daje smjernice visokom predstavniku, kojim slučajem, što nije realno očekivati, naložilo Inzku da ponovo počne koristiti tzv. bonske ovlasti i smjenjivati, ali ovaj put one koji, uistinu, podrivaju Daytonski mirovni sporazum, ili protiv kojih je tužiteljstvo pokrenulo istragu ili podiglo optužnicu najviše bi stradali upravo oni koji prizivaju Inzkovu intervenciju- bošnjački političari.
Prvi na udaru bi bili dužnosnici upravo Džaferovićeve SDA zbog usvajanja Deklaracije, kojom zahtjevaju uspostavu građanskog koncepta BiH i ukidanje entiteta, što bi visoki predstavnik mogao mirne duše okarakterizirati kako “podrivanje Daytonskog mirovnog sporazuma i ustavnog poretka BiH”. Kako je za ovu Deklaraciju glasovao i sam Džaferović, Inzko bi ga, izvršavajući svoj mandat čuvara i tumača Daytonskog sporazuma, mirne savjesti mogao smijeniti. Još k tomu podsjetiti kako je upravo Džaferović dodijeljivao državljanstva BiH mudžahedinima, koji su na njegove oči ritualno odrubljivali glave hrvatskim i srpskim civilima u BiH i sudjelovali u terorističkom napadu na Sjedinjene američke države.
U paketu s Džaferovićem otišla bi i bošnjačka alatka za majorizaciju Hrvata. Obrazloženje za Komšićevu smjenu bilo bi podugačko- a u njemu bi moglo stajati što šta- od korištenje govora mržnje, preko gaženja ustavnih prava jednog od konstitutivnih naroda u BiH, opstruiranja provedbe presude Ustavnog suda BiH, pa sve do izravnog rušenja temeljnih načela daytonskog Ustava BiH o konstitutivnosti i jednakopravnosti naroda.
Podugačak bi bio popis i onih koje bi Inzko mogao smijeniti s dužnosti, ako bi se pokretanje istrage ili podizanje optužnice, koristilo kako kriterij za smjenu, što je bio slučaj do prije 10 godina. Na tom bi popisu opet bilo najviše onih iz Džaferovićeve stranke- od Fadila Novalića, SDA-ovog federalnog premijera osumnjičenog u aferi “Respiratori”, Osmana Mehmedagića Osmice, SDA-ovog direktora Obaviještajno-sigurnosne agencije BiH, optuženog za zlouprabu položaja, do Asima Sarajlića, aktera nekoliko kriminalnih afera.
Ako je išta od ovoga Inzko predočio Džaferoviću, to je mogao biti dovoljan razlog da se to što je rekao izbaci iz priopćenja Džaferovićeva ureda.
Sve u svemu, “matematičaru” je već odavno k’o bubregu u loju. Zahvaljujući Bošnjacima, koji se protive ukidanju OHR-a, uzaludno vjerujući da će Inzko ponovo postati njihova batina, on i dalje može džabaljebariti- primati astronomskih 25.000 eura mjesečno, a ne raditi ništa.
wpDiscuz
