Talijanski novinar Pino Arlacchi je 20. ožujka objavio otvoreno pismo talijanskoj državnoj statističkoj agenciji ISTAT u kojem je tražio da se, kao u Njemačkoj, oni koji umiru od raka, upale pluća, srčanog zastoja, iako su bili pozitivni na koronavirus, klasificiraju kao „mrtvi od raka, upale pluća itd. Dakle, da se virus ne računa kao uzrok smrti, osim ako nije bio jedini uzrok smrti pokojnika.
„U Italiji svakog dana umire oko 1700 ljudi. Ako od ove brojke oduzmemo ne prirodne smrti, traumatične ili od prometnih nesreća i drugih, ubojstva, samoubojstva, predoziranja, itd. i usredotočimo našu pažnju na smrt uslijed uzroka povezanih s najvažnijim čimbenicima, obično povezanim sa zatajenjem srca i respiratorne bolesti, usporedba s prethodnim godinama daje nam kvantitativnu dimenziju faktora C. Budući da je ISTAT već odavno kompjuterizirao prikupljanje i obradu liste o uzrocima smrti, ali objavljuju samo godišnje podatke, identifikacija faktora C samo je pitanje raščlambe tih podataka po mjesecima i tjednima. To je posao koji se može obaviti bez ikakvih tehničkih poteškoća. To nam je svima potrebno. Zašto to nije učinjeno?“, pita se Pino Arlacchi 20 ožujka, prenosi logično.com
Stopa smrtnosti za sve uzroke u izvjesnom je smislu “iscrpna”, jer uključuje i takozvane “skrivene” smrtnosti od koronavirusa. Odnosno, ljudi koji su umrli kod kuće ili negdje drugdje zbog virusa, a nisu prijavljeni kao takvi.
Polazili smo od razmatranja da je visok broj smrti od koronavirusa u Italiji u usporedbi s onima u ostatku svijeta objašnjen našom metodom klasifikacije. Naime, smatra da su svi umrli od upale pluća, srčanog zastoja, raka itd. umrli od Covida-19. Ako su bili zaraženi koronavirusom. Naravno, to u prvom redu zbunjuje javnost, širi paniku i stvara plodno tlo za razne teorije zavjere.
Zapravo, ako odvojimo broj umrlih isključivo od koronavirusa, talijanska anomalija nestaje i stopa smrtnosti otprilike se podudara s europskim i globalnim prosjekom. Utjecaj virusa u smislu smrtnosti smanjen je za oko 10 puta.
„Dublje sam razmislio o ovom obrazloženju i zaključio sam da slijedeći to doslovno riskirate ozbiljnu pogrešku podcjenjivanja i da napad virusa na pacijenta koji je već na rubu smrti zbog jedne ili više patologija može biti element smrti. I to post mortem“, piše Pino Arlacchi.
Prije nekoliko dana, a bilo je i vrijeme, ISTAT je zapravo počeo objavljivati prvu tranšu podataka, ograničenih na tisuću općina, uglavnom malih, o umrlima između 1. siječnja i 21. ožujka ove godine, uspoređujući ih s onima iz razdoblja od 2015. do 2019. Koji je rezultat?
ISTAT pojašnjava da su blaga zima i jednako blagi sezonski utjecaj čak smanjili broj umrlih u nekoliko općina. Pritom porast smrtnosti tijekom ožujka može dolaziti samo od koronavirusa i ima ogromne razmjere. To kaže ISTAT. Ali još jedan izvor jednake pouzdanosti i do sada neobjašnjivo zanemaren, mreža za praćenje smrtnosti SISMG sa sjedištem regiji Lazio, omogućava nam da napravimo još jedan korak naprijed.
Mreža prikuplja podatke o smrtnosti u 19 talijanskih gradova u kojima živi 14% stanovništva i brzo ih objavljuje. Najnovije izvješće sadrži podatke ažurirane do 1. travnja i omogućava nam da kvantificiramo višak smrtnosti u gradovima naznačenim od prvog slučaja Covida-19 u njima na 39,3%.
Ekstrapolirajući na nacionalnoj razini, u ožujku i posljednjem tjednu veljače ukupno je umrlo 22 488 više ljudi u usporedbi s prosjekom posljednjih 5 godina. Broj je blizak službeno registriranoj smrti od Covida-19 i potvrđuje transparentnost i ozbiljnost talijanske metode klasifikacije.
Je li ih mnogo ili je malo „višak“ od 22 488 umrlih? Malo je za one koji su odlučili zanemariti činjenicu da su oni cijena koju smo platili za virus, unatoč vrlo agresivnoj intervenciji suprotstavljanja. Bez toga bi eksponencijalno rastao broj umrlih, kako nas uči tragedija u Sjedinjenim Državama.
Podaci koje su objavili ISTAT i SISMG također potvrđuju još jednu od ključnih karakteristika talijanske epidemije, njezinu pretjeranu teritorijalnu koncentraciju. U sjevernoj Italiji koncentrirano je gotovo 90% mrtvih, a 60% samo u Lombardiji, provinciji s 10 milijuna stanovnika ili 16,6% ukupnog stanovništva.
U tom smislu je bespredmetno gledati statistike Italije u cjelini, jer imamo, na primjer, Sardiniju, ogromni otok kao pola Hrvatske s 1,64 milijuna stanovnika, fizički odvojena od kopna i sa stanovništvom koje na „kontinent“, kako zovu Italiju, ide samo ako mora, poslom ili iz nekih drugih razloga.
Tako povećanje smrtnosti na sjeveru u odnosu na petogodišnji prosjek iznosi 65%, dok isto to povećanje u središnjem i južnom dijelu zajedno iznosi samo 10%.
U Rimu i Palermu je razlika u smrtnosti vrlo je mala, plus 5 i 2%, a u nekim područjima na najdubljem jugu se opći pad smrtnosti u prva dva mjeseca godine nastavlja čak i do vrhunca ožujka.
Kada se računi ublaže s dužim vremenskim razdobljem, gotovo je sigurno da će se konačna bilanca akcije za provedbu zakona pokazati pozitivnijom na u srednjoj i južnoj Italiji, nego na Sjeveru. Ova akcija središnjih i lokalnih vlasti je imala za posljedicu blokiranje prenosivosti virusa na srednju i južnu Italiju do točke ograničavanja smrtnosti na prosjek iz posljednjih nekoliko godina. 1. travnja je „više“ smrtnih slučajeva u srednjoj i južnoj Italiji, gdje živi 54% ukupnog stanovništva, bilo samo 2699 u odnosu na gotovo 20 000 na sjeveru, gdje živi 46% talijanske populacije.
Treba dodati, međutim, da niska učestalost smrtnosti od virusa na jugu nije isključivo djelo „opsadnog stanja“, odnosno karantene. Ostali se čimbenici također moraju uzeti u obzir, počevši od zemljopisne udaljenosti od glavnih žarišta zaraze, kao u slučaju Sardinije ili Sicilije, geografske orijentacije sjever-jug cijelog poluotoka. Što idete dalje ka jugu, sve više slabi snaga virusa.
Razne studije pokazuju kako se globalno koronavirus kreće unutar raspona koji ide od istoka ka zapadu i kako se njegova prenosivost smanjuje s opadanjem zemljopisne širine i porastom temperature. Iznad 25 stupnjeva virus je gotovo mrtav. A dodatnu zaštitu talijanskom jugu pruža njegova manja gustoća naseljenosti, a industrijska aglomeracija u odnosu na sjever također se mora uzeti u obzir.
Lombardija je, dakle, prava talijanska anomalija i treba je gledati kao koronavirusnu zasebnu regiju. Kako se virus ukorijenio i “zabio u sebe” tako duboko u regiju, i to u tako upečatljivoj suprotnosti u situaciji sa susjednom regijom Veneto, smještenoj duž osi istok-zapad, sličnoj Lombardiji u smislu demografije i ekonomskih struktura?
Među raznim objašnjenjima najuvjerljivija je pogreška kobne zdravstvene politike koju je učinila regija Lombardija od početka krize. Većina zaraženih odmah je hospitalizirana, njih 65%. Ali kako? Hospitalizirani su u zgradama sa zastarjelim ventilacijskim sustavima, kako je napomenula jedna od najpoznatijih nerežimskih virologinja Ilaria Capua. Te su zgrade postale centri širenja zaraze, prije svega među zdravstvenim osobljem i zato imamo vijesti o „masakru“ među liječnicima i medicinskim sestrama, a zatim, očekivano, i među cijelom populacijom.
Rezultat je 10 022 smrtnih slučajeva dokazanih smrti od koronavirusa u Lombardiji nasuprot 756 u Venetu. Uzimajući razliku u broju stanovnika, to je omjer 6,6 prema 1, zaključuje Pino Arlacchi, novinar koji je ogorčeni protivnik prakse pripisivanja smrti Covidu-19 onih umrlih koji su već bili u teškom stanju zbog drugih patologija.
Za sada imamo točne statističke podatke za dio općina i one koje je iznijela agencija SISMG sa sjedištem regiji Lazio, koja prikuplja točne podatke o smrtnosti u 19 talijanskih gradova u kojima živi 14% stanovništva zemlje i brzo ih objavljuje.
Nacionalnim sustavom dnevnog nadzora smrtnosti (SISMG), koji djeluje od 2004. godine, koordinira Odjel za epidemiologiju regije Lazio, odnosno ASL RM1. Sustav je nastao u sklopu projekta CCM, Ministarstva zdravlja „Nacionalnog operativnog plana za prevenciju utjecaja topline na zdravlje“.
Sustav omogućuje da se u realnom vremenu prate brojevi dnevnih smrti stanovništva i daje izvještaje o prekomjernoj smrtnosti kako bi se brzo aktivirale interventne intervencije. Istovremeno se odmah provodi procjena utjecaja na zdravlje ekstremnih vremenskih pojava i drugih faktora rizika, od epidemije gripe do zagađenja zraka.
Visoko profesionalna agencija SISMG uključuje 34 grada, sve regionalne prijestolnice i gradove s preko 250 000 stanovnika, među kojima su Aosta, Bolzano, Trento, Torino, Milano, Brescia, Verona, Padova, Venecija, Trst, Genova, Bologna, Firenca, Perugia, Ancona, Rim, Rieti , Viterbo, Civitavecchia, Frosinone, Latina, L’Aquila, Pescara, Napulj, Campobasso, Potenza, Bari, Taranto, Cagliari, Catanzaro, Reggio Calabria, Palermo i Messina i obuhvaća oko 20% talijanskog stanovništva.
Budući da praćenje smrtnosti u realnom vremenu od, a ne sa koronavirusom Covid-19 nije primarna zadaća agencije, ovaj je rad „ograničila“ na 19 talijanskih gradova u kojima živi 14% populacije zemlje.
Ovo bi mogli biti najbolji statistički podaci u svijetu, jer prave razliku umrlih isključivo od Covida-19 i teških pacijenata koji su umrli sa koronavirusom.
Istina, svatko od nas ima punu slobodu da kaže kako agencije lažu, iskrivljuju podatke i što sve ne. Ali koga zanimaju podaci za od 1. veljače do 4. travnja, ako vlada talijanskim jezikom i može pratiti grafikone, izvješće je dostupno na internetu, kao i ono koje je objavio ISTAT, koji to u pravilu objavljuje po isteku kalendarske godine. U svakom slučaju, imamo prve podatke temeljene na pristupu koji se pokazao vrlo upitnim, da ne kažemo manipulacijskim, ali je u konačnici rezultat za Lombardiju isti. Tamo je Covid-19 „desetkovao“ stanovništvo i uzrokovao velike patnje ljudima ove talijanske regije.
wpDiscuz