Tvrdi da ima prosjek 9,82, traži posao u Hercegovini i pita se “Što si Bosno dočekala?”

Kao jedan od najboljih studenata Ekonomskog fakulteta Univerziteta “Džemal Bijedić” u Mostaru (sa prosjekom 9,82) nisam primljen, te bih svoje nezadovoljstvo i kritiku izrazio na ovakav način.

Piše: Adnan Ćohković

U Vladi Hercegovačko-neretvanskog kantona završen je prijem 100 pripravnika koji će jednogodišnji staž odraditi u kantonalnim tijelima uprave.

Kao i prošlih godina, prijavljen je veliki broj kandidata, a na listi se našlo samo 100 šifri umjesto imena i prezimena, ostavljajući tako prostor za mnogobrojne malverzacije i kriminalne mahinacije u režiji vladajućih stranaka. Pored toga, nije objavljen ni način bodovanja kandidata prema kriterijima navedenim u javnom konkursu.

Ja, Adnan Ćohković, kao jedan od prijavljenih kandidata sa prosjekom 9,82 ostvarenom na dodiplomskom studiju Ekonomskog fakulteta Univerziteta „Džemal Bijedić“ u Mostaru, nisam zadovoljio visokoprofilirane kriterije koji su propisani od strane „stručne komisije“ za prijem pripravnika Vlade HNK.

Ono što je općepoznata stvar da je svaki javni oglas, pa tako i ovaj jeste svojevrsni lakmus papir u kojem se vidi ispraznost i suštinsko nerazumijevanje pravde i pravednosti od strane vlasti, koju u najčešćem slučaju čine polupismeni ljudi, ljudi nesposobni za progresivno i konstuktivno razmišljanje.

Konkurs koji je objavljen čak 13.11.2019. (da bi rezultati istog izašli tek skoro tri mjeseca poslije), jeste ogledalo u kojem se vidi sav nerad i nesposobnost kantonalne birokratije, koja u razumnom roku ne može realizirati konkurs koji bi trebao biti najobičnija formalnost.

Iustitia omni auro carior – pravednost je od sveg zlata skupocjenija.

Još od antičkih vremena, ljudi su se nastojali personificirati sa božanskim bićima. Oduvijek je postojala čovjekova želja da ovlada svim što postoji, a taj izraz čovjekove želje da se igra bogova je pogotovo prisutna danas na primjeru Bosne i Hercegovine. Kao što je u grčkoj mitologiji postojalo božanstvo za sve i svašta, tako i kod nas na svakom koraku imamo kako vrhovne, tako i lokalne harambaše koji gospodare životima običnih smrtnika.

Postavljajući se u funkciju Boga, oni određuju kriterije po kojima bi se trebali ravnati svi ostali, a ti kriteriji su najčešće određeni stranačkim uzusima, koji se postavljaju kao conditio sine qua non bilo kakvog uspjeha.

Ovakvim potezima se pokazuje da su kantonalne institucije svrha sama sebi, čisto klijentilistički organizirani po mjeri stranaka vladajuće koalicije, kao kancerogene metastaze sačinjene od utovljene režimske kopiladi, koja vrše mafijaško haranje i haračenje feudalnog hercegovačkog provizorja. To su specifične nakupine ljudi, besramnih demagoga, uhljeba bez svrhe i nedijagnosticiranih psihopata, koji bi radi svog položaja dušu vragu na pladnju prinijeli.

Ovaj konkurs je pokazao svu suštinu života običnog čovjeka u Bosni i Hercegovini, gdje neukalupljeni Bošnjaci i Hrvati po kriteriju SDA, odnosno HDZ-a, ne mogu dobiti bilo šta, pa makar imali i prosjek za četri godine studiranja 9,82. Postavlja se pitanje, zašto uopšte raspisivati konkurse, ako imate režiran proces selekcije kandidata?

Ovakve mutacije fašizma su prisutne u tkivima opštinskih, kantonalnih, entitetskih i državnih institucija pri zapošljavanju, pokazujući da nad nama vladaju gladni lešinari, koji napraviše od ove države najpakleniju i najlažljiviju tvorevinu i prosto ništavilo, koji se cijelo vrijeme bave proizvodnjom smisla za vlastite funkcije.

Kakvu to brigu Vlada brine za mlade, kakav je to jedinstven stav svih članova vlade kojeg zastupate? Možda jedino da udruže snage kako bi se stvorili uvjeti za zapošljavanje mladih vodonoša trenutne vlasti, koji će svoju podobnost pokazati na predstojećim izbornim ciklusima.

Danas je nezadovoljstvo normalno stanje, moralni zakon ne postoji, a pisani zakon se primjenjuje na ubogoj sirotinji. Država ponižava stare, a tjera iz države mlade i posla i hljeba ima samo za one koji velike stranačke gospodare slave i hvale. Usta su im puna „naroda“, „mladih“, dok istovremeno propadaju osnovne vrijednosti tog naroda i tih mladih.

Poslove na ovakvim konkursima dobijaju beskičmeni poltroni, mediokriteti kojima obraz nije smetao da se učlane u stranku i dobiju posao. Čast, poštenje i obraz su pojmovi koji su nestali u dimu i prašini, a ostale su jedino hijene, ulizice, poltroni i opskurni likovi kojima je jedino cilj fotelja. Bosna i Hercegovina  je lijepa pljačkaona za šačicu divljaka, gdje se obični narod pokušava pretvoriti u amorfnu masu, bez prava i zakona, sve zarad svoje pohlepnosti, proždrljivosti i opijenosti vlašću.

Danas, omladinu su pretvorili u biljke vladajućih nacionalista. Ako su se borci za ovu državu borili da bi danas njihova djeca bili robovi i podanici vladajućih „gospodara“, onda se nisu trebali ni boriti, sve to smo mogli imati i bez te borbe.

Pitam se, šta si Bosno dočekala, da te jašu i razapinju bjelosvjetski nehljebi, dok ti najbolji sinovi i kćeri sidro dižu? Na kraju jedino mogu kazati: Prokleti bili kako se god zvali i u čije god ime radili, u Božije sigurno niste, iako se u njega ponajviše kunete.