„Da li je moguće da baš nikome iz DF-a ne smeta to što SDA tvrdi da predsjedavajući (Skupštine KS) mora biti Bošnjak, jer su Bošnjaci najmnogoljudniji u Kantonu Sarajevo?“ – pita se ovih dana Igor Stojanović iz SDP-a. Koliko samo neprincipijelnosti mora stajati iza ovakvog pitanja koje dolazi iz „građanskog“ SDP-a. Umjesto odgovora, Stojanoviću bi se moglo odgovoriti protupitanjem i to ne jednim.
piše: Sanja Vlaisavljević I Facebook
Je li moguće da nikome u SDP-u ne smeta da predsjednik te stranke mora desetljećima biti Bošnjak?
Je li moguće da nikome u SDP-u ne smeta što nisu – bilo je to tek prije koji mjesec – dali svoj glas jednom od najvjernijih esdepeovaca, Svetozaru Pudariću i izabrali ga za predsjednika stranke? Čisto da pokažu svoju građansku i multietničku orijentaciju za koju se eto zalažu.
Je li moguće da nikome u SDP-u nije smetalo da, sve donedavno, predsjedavajući Skupštine bude Bošnjak, imamo li u vidu da mu je potporu pružio upravo SDP, pa tako i zabrinuti Stojanović?
Je li moguće da nikome u SDP-u nije smetalo što je cijela Vlada KS jednonacionalna? Dakako da nećemo za ozbiljno uzeti one smiješne kvote „ostalih“ kako bi se popunila mjesta neke stranke.
Je li to u SDP-u nikome ne smeta što se njihovi koalicioni partneri izruguju ideji „vitalnog nacionalnog interesa“ podmećući Danijelu Kristić na funkciju predsjedavajuće kako bi što duže sačuvali svoje fotelje?
Je li nikome iz SDP-a ne smeta da vitalni nacionalni interes do danas nikad nije spomenut u KS, a bilo je mnogo prilika da se preko toga testiraju multikulturalnost i građanstvo, te istinska građanska orijentacija SDP-a?
Je li moguće da nikome iz SDP-a ne smeta nedavni linč na nebošnjakinju Smiljanu Viteškić koja je kao dopredsjedavajuća sazvala sjednicu Skupštine s istim pravom koje je u tom trenutku imala Kristić? Ili je članica pogrešne stranke, pa koga briga: zaslužila je valjda linč kao ”prodana duša”?
Jesu li propustili da Smiljanu Viteškić obrane od prijetnje krivičnom odgovornošću ili su se zalagali za krivičnu odgovornost jer nije Srpkinja po mjeri SDP-a, po istoj matrici prema kojoj zamjeraju SDA „da u Sarajevu mjesta treba biti samo za SDA-ove Srbe i Hrvate“?
Je li moguće da nikome iz SDP-a ne smeta što se podobnim Srbima i Hrvatima u KS smatraju samo oni skloni takozvanim građanskim strankama, a nikako ovi drugi koji su bliži SDA, HDZ ili SNSD-u?
Je li moguće da nikome u SDP ne smeta da dok ponosno zveckaju Stojanovićevom ratnom, b-h-armijskom prošlošću zaboravljaju da je Pudarić bio član Ratnog predsjedništva glavnog grada? Ili su to neke sasvim dvije različite armije? A možda je Pudarićev patriotizam nedovoljno „dokazan“ kao Stojanovićev?
Jesu li možda Pudarićeva i ratna prošlost aktualnog predsjednika SDP-a Nermina Nikšića bitno različite? Možda je ulogom u zapovjedništvu pravnim poslovima, a kasnije ulogom moraliste, dao veći doprinos multikulturnoj ideji BiH u Konjicu u kojem su, u zloglasnom logoru na Musali, na okrutan način stradali brojni Hrvati? A možda ništa nije znao o tome kao svaki tipičan moralista? Je li možda Pudarićevo podsjećanje na Kazane uznemirilo moral moralista pa ga nisu izabrali za predsjednika SDP-a? A možda se preko Musale branila ideja građanske BiH, tako što se tesao moral nepodobnim Hrvatima?
I konačno, je li moguće da nikome u SDP ne smeta „kapitulacija pred etničkim konceptom“ u kojem glavne uloge igraju ikebane koje promoviraju suživot samo sa probranim a ne stvarnim građanima BiH?
Pudarić, Nikšić i istureni Stojanović kao paradigma konačnog „pada pred etničkim konceptom“ u kojem su jednakopravnost i suživot davno već otišli u … kao što to prije koju godinu reče veliki književnik Sidran čija nova kovanica o suživotu izazva oduševljenje i gromoglasan smijeh zagovornika građanske BiH.
wpDiscuz