Plenkoviću više paše Zoki na Pantovčaku… To je stara teza

Bit će to obračun koji smo pune četiri godine iščekivali. Obračun bivšeg premijera s predsjednicom koja je aktivno radila na njegovoj smjeni, s kojom se nije želio rukovati na inauguraciji i s kojom je ratovao punih godinu dana. Zoran Milanović uspio je već dvaput pobijediti Kolindu Grabar Kitarović: prvi put na biralištima u prvom krugu, a drugi put u postizbornom obraćanju javnosti i biračima.

On je zvučao kao pobjednik, državnik, favorit, ona je zvučala kao smušena izazivačica koja premeće po papirima u potrazi za uvijek novim izrazom za domoljublje. Međutim, to bi ujedno mogao biti zadnji Milanovićev trijumf. Jer Kolinda može zagrabiti u duboki bazen desničarskih glasova, a Milanović mora, poput tragača za zlatom, prebirati po plitkom potoku u potrazi za dragocjenim glasovima ljevice. Osim ako se ne dogodi pravo iznenađenje.

U izbornoj noći Milanović i Kolinda slali su iste poruke koje zapravo nisu mogle biti različitije. Oboje su pozivali na zajedništvo, domoljublje, hrvatstvo, prosperitet, budućnost, na okupljanje, sreću i boljitak. Ali ti koncepti nisu mogli biti udaljeniji: Kolinda cijedi izlizani koncept zajedničarskog, isključivog hrvatstva, Milanović promovira model “normalnog” hrvatskog domoljublja.

Onoga koji se ne tiče samo Hrvata nego svih hrvatskih građana. Time će se, četiri godine kasnije, nastaviti obračun dvije Hrvatske – Kolindine i Milanovićeve. Odnosno, HDZ-ove Hrvatske i one koja se u nedostatku boljih rješenja ponovno mora uzdati u Zorana Milanovića.

A znamo kako je to zadnji puta prošlo. Kampanja će se neminovno ponovno svesti na poruku “ili mi ili oni”, koju je Kolinda napala u izbornoj noći, kao da to nije bio temeljni koncept HDZ-ove politike od osnutka. Tko nije s nama, taj je protiv nas. Zajedništvo vrijedi samo ako si uz HDZ. Svi ostali mogu iseliti ako im ovdje nije dobro.

Milanović, međutim, nema izbora nego u drugom krugu reanimirati taj koncept budući da Hrvatska doista jest podijeljena: između povlaštene, uzurpatorske, isključive, konzervativne, nacionalističke, netolerantne, nazadnjačke, šatoraške polovice i onog modernog, građanskog, uključivog, liberalnog, ali pasiviziranog i kolebljivog dijela.

To može biti recept za Milanovićevu pobjedu. A na tom tragu bio je i njegov postizborni govor. Sve to, međutim, Milanoviću neće biti dovoljno, i tu bi mogao doći u iskušenje ponoviti greške od prije četiri godine.

 DUŠKO MARUŠIĆ/PIXSELL

Tada je šef SDP-a mislio kako će okretanjem prema desnici uspjeti kompenzirati apatiju na ljevici, što mu se neslavno obilo o glavu. Danas, pak, on mora neutralizirati, ako već ne i preuzeti glasački kontingent Miroslava Škore. Za to postoji nekoliko recepata.Prvi, Milanović se može predstaviti kao suverenist, kao ljevičar blizak desnici, kao onaj tko je blokirao granicu sa Srbijom dok se Kolinda ljubila s Aleksandrom Vučićem, onaj tko ima “dedu ustašu” i šatoraški ćaska s Josipom Klemmom. Drugo, Milanović može računati na činjenicu da je Škoro u svom postizbornom govoru izjavio kako je njegova politička opcija suprotstavljena aktualnoj vlasti, što znači i Kolindi i HDZ-u. Ako je to istina, Milanović je taj koji ruši aktualnu vlast.

I treće, Milanović bi mogao ušićariti nešto od sukoba u HDZ-u. Pod parolom “Glas za Kolindu glas je za Plenkovića” mogao bi pokolebati HDZ-ovce i desnicu, prisilivši ih da ostanu u drugom krugu kod kuće ili da čak glasaju protiv Kolinde i tako udare na Plenkovića. Ali ima i četvrti adut: Plenkiju više paše Zoki na Pantovčaku.

Pod uvjetom, jasno, da Plenković preživi Kolindin poraz. To su stvari koje mogu Milanovića pogurnuti prema Pantovčaku, za kojeg je svojedobno izjavio da tamo uopće ne želi sjediti. Ima šanse iskoristiti frakcijske ratove u HDZ-u, netrpeljivost desnice prema Plenkoviću i potop populista koji su ljevici oduzimali glasove.

Ali najveći problem opet će biti motivirati svoje, umjesto tuđih birača. Kolinda, s druge strane, ima strahoviti problem da je već tjednima u slobodnom padu. Kampanja, ako se to moglo tako nazvati, bila je ispunjena gafovima i blamažama, stranka koja ju podržava u stanju je poluraspada, Plenković je podržava s figom u džepu, a desnica joj se želi osvetiti zbog toga što je se bila odrekla prije godinu dana.

I ako ništa drugo, iz Kolinde počinje izbijati očaj i panika, koji za sobom vuku nesigurnost i kolebanje glasača ima li smisla uopće dati glas takvoj kandidatkinji. Ona u drugi krug ulazi kao gubitnica, što je veliki psihološki teret za nju, ali i za njezine ionako pokolebane birače. Kome se više glasa za gubitnika?

Ali opet, upravo taj poraz mogao bi biti motivirajući faktor za Kolindine glasače. Kao što bi pobjeda u prvom krugu mogla uljuljkati Milanovićevo biračko tijelo koje bi moglo pomisliti da je obavilo svoju misiju u prvom krugu. I otići na skijanje.

Bit će to, dakle, epohalni sraz koji će Hrvatsku ponovno “vratiti na staro”, koji će ponovno podijeliti Hrvatsku, ali neće ju izvući iz političkog dualizma HDZ-a i SDP-a, niti ponuditi nova rješenja i nove ljude.

Hrvatska će se ponovno klackati između dvije izlizane alternative, ponovno će tražiti manje loše, a ne bolje rješenje. No to je za ovu zemlju odavno već postalo “normalno”.

https://www.express.hr/