Dana 18. studenog su lokalni Kurdi napali zajedničku rusko-tursku patrolu u području Kobanija i zapalili jedan ruski oklopni transporter „Tajfun“. Vozilo je izgorjelo, ali nije bilo žrtava, a ruski „Centar za pomirenje zaraćenih strana“ u Hmeymimu je ovaj čin nazvao „izoliranim incidentom“.
Kao što nije teško pogoditi, ovo je organizirana provokacija s unaprijed pripremljenim kamerama i ciljem da s jedne strane ometu rusko-turske patrole, a s druge strane je ovo pokušaj pritiska na Damask preko Rusije, kako bi napravili barem neke ustupke Kurdima, jer u ovom trenutku Bashar Al-Assad, svjestan snage svog položaja, uopće nije zainteresiran da udovolji kurdskom popisu želja.
Ne tako davno je vodstvo sirijskih Kurda ponovno izjavilo da se ne žele vratiti „statusu quo“ koji je postojao prije rata, dok je stav Damaska i dalje da neće biti nikakve autonomije u Siriji i da su oni koji su surađivali i surađuju s Amerikancima izdajnici sirijskog naroda. S obzirom na gubitak granične kontrole, američkog ponašanja i Assadovog dolaska u sjevernu Siriju, Kurdi pokušavaju pregovarati s očigledno bezvrijednim kartama u rukama, pa se koriste prilično jeftinim provokacijama, gdje sami Kurdi na kraju mogu platiti najveću cijenu. Naime, avanturizam svojih vođa bi još jednom lako mogli patiti životima desetaka ili stotina kurdskih civila i boraca.
VIDEO: Napad lokalnih Kurda u području Ain Al-Araba (Kobani) na rusku patrolu
U ovim okolnostima radikalne frakcije u YPG milicijama i posebnim sigurnosnim Asayish snagama organiziraju provokacije protiv patrola, iako se time igraju s vatrom, jer je Erdogan već izjavio da ako Kurdi nastave s provokacijama, on ih je spreman pobiti određeni broj i tako „osigurati južne granice Turske“.
Prema tome, napad na rusku patrolu teoretski može dovesti do situacije u kojoj će se Rusija povući i pustiti Turke da napadnu Kurde, što obično dovodi do istovremenog razumijevanja pogreške i poziva kurdskih vođa i uplakanih civila “svjetskoj zajednici da ih spasi i zaštiti”.
Kada na te pozive nitko ne odgovori, a Turci zauzmu gradove, Kurdi će svoj ponos okačiti mačku o rep i otići se pokloniti Assadu u Damask, ponizno moleći da ih zaštiti.
Prekid procesa reintegracije takozvane „Rojave“ u Siriji prvenstveno je u interesu Sjedinjenih Država, jer što duže traje tranzicijski proces na sirijsko-turskoj granici, to je duže moguće odgoditi povlačenje iz Sirije. Ovakav način ponašanja koristan je i kurdskim ekstremistima koji još nisu odustali od ideje neovisnog Kurdistana, kao i onima koji nisu spremni na prekid proizvodnje i krijumčarenja sirijske nafte, što će, ako se dovede u red, prekinuti njihov ilegalni posao koji traje godinama.
Dakle, ima više ne dovoljno ljudi zainteresiranih za napad na turske i ruske patrole. Naravno, mogući negativni scenariji, ako bi te akcije uzrokovale smrt ruskih ili turskih vojnika, uzrokovalo bi višestruko veće gubitke među Kurdima. Oni bi u odmazdi opet bili najveći gubitnici.
Ali ovdje primjećujemo krajnji apsurd. Naime, ako ovakve akcije mogu dovesti do smrti mnogo više Kurda, kao što je bilo u Afrinu, to znači da političari iz PYD stranke, te YPG i Asayish snage, svoje vlastite sunarodnjake vide kao potrošni materijal.
Naravno, Rusija takve poklone sigurno neće dati Sjedinjenim Državama i Erdoganu i radije će situaciju oko nadzora granice privesti logičnom kraju, jer puna kontrola nad granicom znači i odlazak američkih trupa iz tog područja, koje ne mogu tamo živjeti u pustinjskim enklavama unedogled.
Nerazumljive su akcije Kurda i s ekonomske točke gledišta, jer ako nastave s ovakvim provokacijama, vjerojatnost da će dobiti nešto od sirijske nafte, jednom kada se SAD povuku, puno je manja. Umjesto ovakvih provokacija, trebali bi se truditi da Assadu pokažu da im može vjerovati.
Damask će surađivati s lojalnim dijelom kurdske elite, sklonijom objektivnijoj percepciji stvarnosti i koja je spremna na suradnju s Assadom oko pitanja preuzimanja kontrole nad američkim bazama i naftnim poljima, umjesto da sami sebi stavljaju klipove u kotače.
Turci će dalje tvrditi kako su “uvijek govorili da su YPG teroristi, ali ih Rusija ne želi prepoznati kao takve”. Razlozi Turaka su razumljivi i oni bi žarko željeli „odraditi“ nekoliko bitaka protiv Kurda, ali da se nitko ne miješa. Ali do sada se i turska i ruska vojska očito pridržavaju linije da ne podlegnu kurdskim provokacijama, iako bi ih neki Turci rado pregazili.
KURDI SU SHVATILI KOLIKO SU POGRIJEŠILI I ISPRIČAVAJU SE MOSKVI
Međutim, samo dan poslije, čini se da su Kurdi shvatili kamo vodi ovakvo ponašanje. Ispočetka su tvrdili kao je rusko vozilo pregazilo jednog mještanina i da je to bio spontani izljev bijesa. Međutim, kamere i pripremljeno kamenje i „Molotovljevi kokteli“ govore da je sve bilo isplanirano.
Konačno su se oglasile Asayish snage, kojim ima puno manje, aktivne su u gradovima i puno su ozbiljnije i profesionalnije od YPG boraca.
To su snage unutarnje sigurnosti kurdske samouprave, a izdale su službeno priopćenje u kojem su izrazile „duboko žaljenje zbog agresivnog ponašanja stanovništva regije koje je kamenovalo ruska vojna vozila i drugim predmetima ih napalo tijekom zajedničke patrole s Turcima u regiji Kobani u pokrajini Aleppo“.
U izjavi se sigurnosne snage Asayish obvezuju da će poduzeti odgovarajuće mjere kako bi se u budućnosti spriječile slične pojave.
“Jučer, 18. studenog, u Kobaniju je zajedničku patrolu i konvoj u kojem su bila ruska vozila dočekala agresivna skupina stanovnika koja je bacala kamenje i Molotovljeve koktele na patrolu”, kaže se u priopćenju kurdskih sigurnosnih snaga.
Nadalje, izraženo je duboko žaljenje zbog incidenta u vezi s kojeg će se poduzeti odgovarajuće mjere koje će zajamčeno zaustaviti takve provokacije u budućnosti.
“Vjerujemo da će ruske snage smještene u gradu Kobani i na granici u skladu sa Memorandumom iz Sočija moći jamčiti mir i sigurnost stanovništvu regije”, dodaje se u izjavi.
Zapovjednik Asayish snaga skreće pozornost na činjenicu da će poduzeti sve napore kako bi spriječio bilo kakve druge ilegalne radnje.
Sudeći po snimci, militanti i pristaše ogranka turske PKK organizacije u Siriji kao da su pokušavali ne nanijeti ozbiljnu štetu ruskom oklopnom vozilu. Bacali su „Molotovljeve koktele“ na oklopni trup „Tajfuna“, a ne na osjetljive dijelove vozila, dok su Turke manje štedjeli.
Osim toga, nisu pokazali ni trunku agresije prema ruskom vojniku koji je izašao iz vozila. Sve je izgledalo više kao predstava s osmijesima u kameru koji su slani njihovim prekomorskim gazdama, kako bi u svojim medijima mogli pokazati da na sjeveru Sirije nisu baš svi sretni zbog dolaska ruske vojske, iako je Rusija zaustavila uništenje Kurda od strane Turaka, a ne njihovi američki „saveznici“.
VIDEO: Službeno priopćenje Asayish snaga
https://youtu.be/7x6LNtmVu7c
wpDiscuz